...Epilog...
pon - 31.10.2005
Epilog:
Budalo…toliko si noći propustio. Toliko dobrih mogućnosti. Imao si krila, a nisi želio letjeti.
Gledao si je noćima. Onako lijepu. Usnulu, dok spava u tvojem krilu. I uvojke njezine kose oduvijek si volio. A pravio si se nedostupan. Čemu? Bilo je teško priznati da si je, onda kad je malo zahladilo, pokrio? Zašto joj nisi odmah priznao koliko je voliš?
Toliko si je puta ostavio na cjedilu. Toliko si je puta ostavio samu. Zašto? Da oprosti, i ovoga puta. I onoga puta kad nisi bio ondje kad se ipak opet vratila. Tebi.
Računao si na njezinu samoću. Da nikada neće otići od tebe. I da će uvijek biti tu kad je budeš trebao. Budalo. Naivnost nije vrlina.
koda opisuješ mene i mojeg tulipana...
...i sve ostale u vezi.:p
nije budala. još si tu. koliko got mi pisali o tome.
svi smo mi budale, cekamo vuka da promjeni ćud pa da mu se slaže s novim krznom. No to se nikada ne dogodi. Kada ćemo naučiti??
nećemo...to je ljepota grešaka. uvijek ih ponavljamo...(btw,nije post o meni)
Ma kako god, jel' post o tebi ili nekom drugom, svaki ti je jako dobar... Pozdrav!
ne, nije, o meni je... :)
pa,možda je o tebi,možda je o njemu,možda je o svima nama...a možda...su u šumi.:p boxa,ništa mi se ne javljaš...
ša je ovo???????? niš novo...sve nešto staro... btw ova pinky boja me ubija!!! MIJENJAJ!!! leptir rulez! ae
ajd,ti...već sam ti rekla da mi se pinky boja sviđa...nema pogovora tu---ni za tebe.:)x
doma dolazim tek za božić,pa ono... al brzo cu napisat nes novo,obecajem!!! boxa lovz ya all!
zaboravih napisat-zbas da je leptir simbol kurvi? ja nedavno saznah. a se sjecas sta sam dobila za godisnjicu? hehe, bas zove srsnja preporucenom postom...
zaboravih napisat-zbas da je leptir simbol kurvi? ja nedavno saznah. a se sjecas sta sam dobila za godisnjicu? hehe, bas zove srsnja preporucenom postom...
...Kad Odeš...
čet - 27.10.2005
U onoj tihoj promukloj noći, nad mali prozor spavaće sobe nadvio se tek mladi mjesec.
Iz krošanja drveća čuje se zvonki zvuk skladnog pjeva lude ptice što ondje svaku večer nemirno skakuće. Dozivajući proljeće.
Ništa o tome ti ne znaš. Ti spavaš.
Onako se rastegao preko cijelog kreveta, raširio i ruke i noge. Pa tiho hrčeš. A ne znaš da te ona u toj istoj tišini milo promatra. Ne znaš da te pokrila kad se niz ulicu zakotrljao lagani vjetar, a sjenke se na zidovima zaigrale poput malene djece u kasno ljetno popodne. I ne znaš da ti je ovlaš dotaknula usnama čelo. Za ljepše snove.
Možda ćeš se sjetiti da je u poodmaklim satima podigla pokrivač i priljubila se uz tebe onako drhtava tražeći zagrljaj, kao zaštitu od neke novopridošle teške hladnoće.
Ujutro, zakopčavajući remen na svojim hlačama izbjegavat ćeš njezin pogled i tiho reći-Idem.
Zrak će se zgusnuti, a samo će ga tišina oštro rezati. Ona će, sjedeći na krevetu obgrliti svoja koljena, gledati iz daljine i, jedva čujno, šapnuti-Znam.
I opet će biti tišina.
Trebat će proći vrijeme da jeka tvojih odlazećih koraka potpuno nestane iz zatajenih misli. Do tada će mljekari dopremiti mlijeko, dječak što raznosi novine opet će nekome razbiti prozor, sunce će se dići i ulicama će zavladati odlučni oni koji su sigurni da tom danu pripadaju, da mu znaju ime i broj, koji znaju kamo i zašto toga dana idu.
Oni koji ne znaju za ludu pticu koja usred noći zaziva proljeće.
A ona..iznenadit će samu sebe odlučnošću kojom će odjednom istresti tvoje grinje s jastuka, saprat će sa sebe tvoj miris i s popločanog poda pokupiti i baciti tvoje stidne dlake.
A onda će, u tišini, pokriti lice dlanovima.
I ti koji vjeruješ da znaš, ništa, ništa nećeš znati…
A i oni koji nisu sigurni da znaju, isto neće znati ...
ovo je jako lijepo napisano
"Ona... iznenadit će samu sebe odlučnošću... " i to je jedini pravi način. Ne treba nitko ni znati. Ona zna.
ili si cura ili si pedercina do jaja... wtf ti je ova roza boja???
super post. uvik me baciš u razmišljaje... :)
hehe,cura sam...btw,pink is punk!:p drago mi je da vam se sviđa...(ponovno sam tu,sa,očito,dobrim razlogom:))
heh, pink is punk! da mi je znat odakle ti to... :)
pa di si ti?! mogao bi mi se javiti,onako,usput...u puli si? nikako da te uhvatim...:(
u puli sam niti 24 sata. čim se malo odmorim javit ću ti se.
ok, ako si cura onda shvacan...
...Jedna priča...
sri - 19.10.2005
Crta, crta, crta. Koje stablo, tu i tamo. Par znakova pokraj puta. Pa opet jedna crta. 2 vidljive točke u magli. A onda ja. Tebi na putu. Kao mala izgubljena ovčica. Heh, asocijacije.:) tko si? Što si? Prepriječih ti put. Moje duboke isprike. Mea culpa, ništa više.
Znaš li što želiš? Ja sam pjesnik na dnu. A tvoje su riječi bile moje priče. Noću. Bili smo prijatelji. U snovima. Život je san. A mi smo ga živjeli. Izgubljeni u stvarnosti, kao poznanici. I još uvijek smo djeca, ništa više.
I vjerovao si mi. Meni. Potpunom strancu. A ja sam uživala u ljepoti misli. Život je lijep. Opet sam bila hipersenzitivna-u nemoći da pobjegnem tvojim osmjesima. Tvojoj tuzi koja me činila da osjećam kako više nisam sama na svijetu. Baš kao dijete. Samo onako, usput, željela sam pomoći. Da uzvratim barem nečim. Uspjela sam? Nisam?
Sada ti darujem samo priču. U svojoj nemogućnosti to je jedino što mogu. Izvoli. Čuvaj je ovako…nemoćnu, prestrašenu, drhtavu i bojažljivu. Alergičnu na tuđe poglede. Ovako laganu kao pero. Dajem ti je…kao dokaz da sam ti onoga dana prepriječila put. Nas dvoje, u tvojoj tuzi, u mojim slabim pričama. I, kao dokaz da postojimo…u potrazi za srećom.
Ovo posvećujem jednoj osobi kojoj odavno obećah priču. S malom napomenom; nije savršena… bit će onda kada budeš potpuno sretan.:)
Nešto bih napisala ali ne znam što... ustvari, mislim da je suvišno :))) Imaš pozdrav!
Sretnik je onaj kome je posvećena jer je priča odlična. Naježila sam se...
ajde i meni duguj priču! ;) kiss iz zege-a!
eeeeeeej! pogodi ko je domaaaaaaa? javi mi se kad mozes jer odoh prije srijede, a znaš da nema para na mobu,pa...
ej, ljubavi stizem u petak popodne. Rezervirana sam tu ve
er, ali ako si za mozemo u subotu na jutarnju kavu do grada.
uh...mogla bih ja malo češće na svoj blog...hm,hm...a ne bi na odmet bio ni novi post,ha?:) pozdrav onome kome je priča posvećena...;)
...
pon - 03.10.2005
A ja?
Ja sam…anđeo tuđe svijesti. San o nevinosti. Suza u oku. Čista. Prozirna. Isprana. Stvarna. Zaleđena. Isklesana ledena skulptura.
Ovo mlado umorno tijelo više ne drhti. Ono samo sanja. Miruje čekajući svoje nacrtane obrise. Da ga popune, učine stvarnim…baš onda kada ono ne želi biti realno. I kada duša želi pobjeći.
Putnik će znati….putnik će zatočiti dušu u trenutku njezine najveće strasti. Onda, kada ustreperi tijelo i učini sve to nježnim. I lijepim na pogled. Kada nago krene prema nebu.
Ja sam…gola u svojim snovima. Ja sam zvijezda. Jedna od mnogo tisuća. Jedna? Ja sam bez riječi. Bez slike. Bez zvuka. Ja sam papir. Potrgan i izgubljen kroz povijest.
A slika je vječna. U Njegovim očima kriju se boje. I pogled. Tako usredotočen…za jedan trenutak. Zauvijek.
Sada nas od jave dijeli samo san…znanstveno dokazano stanje r.e.m.-a.
Jako fin post... zamišljao sam tvoje riječi i dopustio im da se pretoče u slike ;)
Znaš šta je divno kod sanjanja? Nada da će postati java baš kao i činjenica da su snovi skriveni i tajanstveni... i uvijek nadohvat misli. Pitanje je... što želiš od njih?
nitko ti ne može ukrasti snove.keep dreaming.p.s. super ti je ovaj dizajn.i like the color
aha,i meni se ful sviđa dizajn...:)
Nikad ne odustaj od snova...Oni su jedna od stvari koje nas drže na životu...P.S jako dobar post...
...
sub - 01.10.2005
Smiješno je. Kako svaki tvoj pogled stvara onu istu notu ljubavi. Kad me gledaš…sve nestane.
I ono malo senzualnosti postane glazba.
Ona ista glazba, lijepa poput mjesečine. I kraja dana. A dana nema bez tebe.
I dok pričaš, osjetiš li ikad? Osjetiš li mene kako posljednjim snagama svoga bića osluhujem, tražim riječi koje me pokreću. Iznova sam tvoja.
Ponekad nestaneš. I glazba utihne. Sve one violine…tako krasne, tako jasne, tako čedne nemaju glasa. Čini se potpuno nevažnim, savršeno neiskrenim taj nestanak zvuka. Nestanak zore. Jer nema glasa da me jutrom budi.
I sada kad je sliku nemoguće izgubiti, kada ostane samo vjerovanje, teško je zamisliti da je nekada takvo nešto uopće postojalo. Tako nešto predivno nije moguće pripisati bilo kojem slikaru. Javi se…
Jer…ono što sada gledam, više nije isto. to je sve što ću ti sada reći.
Nekako mi je poznat taj osjećaj...
tebi i,pretpostavljam, mnogim drugima...
Vidiš ta spoznaja je zapravo jako podcjenjena. Čak bi se osudio reći da bi se i neki životi spasili. Što god ti se dogodilo...misao koja te treba voditi - nisi jedini. Ni prvi ni zadnji. Pao si, ustani se i idi dalje.
onako tvoje. i glazba. i sve. i njegovo. cuvajte se. kada tako pises. njemu. onda vrijedi.
YOUR NAME
change the pic if you want.
M.I.A.C.H.=Million
koda opisuješ mene i mojeg tulipana...