*samo paraziti...
uto - 31.10.2006
-Gdje si?, upitala me.
-I ovog sam jutra izgubljen.
Ono čega se sada sjećam jest prizor onoga što sam prvo vidio nakon što sam bolno progledao. Sada još osjećam kako sam se sam sebi smijao, izgledajući sam sebi poput tek okoćenog mačeta. Ležao sam na podu kupaonice. Tijelo mi je bilo hladno, hladnije od površine pločica boje tamnije od gustog tamnosivog dima. Nisam imao dovoljno snage pridići se i otkriti otkud ta lokva krvi oko mene.
Ona je uletila u prostoriju. Prostorija nije uopće bila topla. Kao nekada…kada bi ušla i obasjala tamne sobe velikih prostorija. Sada je i dalje kupaonica bila hladna. I sterilna. Osim umazanog poda.
-Pa ti krvariš!-postajala je histerična. Ili zabrinuta? Nisam dovoljno došao k sebi da bih uvidio razliku između ta dva osjećaja.
-Da. Pijavica si. Osjećam kako slabim. A ti mi samo piješ krv. Udaraš sa dva fronta: vanjskog i unutrašnjeg.
-Ne budi okrutan! Pisac sam. To je jedino što sam znala. Trudila sam se.. Svim sam se snagama borila! Boljelo me od probijanja kroz tvoje membrane stanica…zavukla sam ti se pod kožu…
-A sad trunem. Zbog tebe…ovisiš o mojoj koži, koja više ne diše! Ja umirem, a ti umireš sa mnom…
-Sve što sam radila, činila sam to radi tebe. I to mi je zahvalnost?
-Sve što si radila, činila si za sebe! Borila si se: borila si se za sebe. Obrisala si zaborav i duboko se zacrtala u moje snove. Poremetila si sve pore mojega bića…nastanila si se u mojem tijelu poput parazita…
Više nije govorila. Pomislio sam da će zaplakati. Nije. Znao sam da je čvrst karakter.
-Ustani!, rekla je. Ustani, gade! Ni napadnut se ne možeš braniti..ni izgubljen ne želiš otići! Otišla sam nakratko…da ti bar to malo dostojanstva ostavim. Da se sam pridigneš i odeš pristojno. A kao za inat, ostao si ležati! Moraš li uvijek sve pokvariti?!
Tada mi se sve vratilo. Sva bol koju mi je nanijela protekle noći. Nešto me presijeklo. Treba novog domaćina. Potreban joj je netko novi. I u tom sam joj trenutku sve oprostio…
-A ljubav?, s nevjericom sam upitao. Želio sam vjerovati da parazitizam nije jedino što ostaje naposljetku…
Uzdahnula je.
-Ljubav je prošla. Prespavali smo je…
parazitizam, hm, da, često jedino što ostaje :(
parazitizam, hm, da, često jedino što ostaje :(
parazitizam, hm, da, često jedino što ostaje :(
.Obljetnica 100.-og posta:)
sri - 25.10.2006
Ma Carver je car!
Nešto čemu sam se oduvijek i iznova mogla diviti bila je sposobnost pojedinaca da u par riječi opišu ono što ja ni riječima ni pantomimom ni gestikulacijom ne bih mogla tako dobro opisati. Koliko god se trudila.
A nešto što je najgore od svega jest spoznaja da sve što držiš u sebi, sve što te muči i sve što voliš tvori jednu veeeliku predivnu priču, i da te vlastiti verbalni hendikep priječi da je izbaciš na papir.
Crno na bijelom.
Da me netko nekad pita što mi je najgora stvar u životu, vjerojatno bih odabrala upravo to: hendikep da u dotičnom trenutku iz sebe ne uspijevam izbaciti savršenu priču već samo jedan od mnogih emocionalnih proljeva. Ili da sve u trenutku zaboraviš.
Bijelo na bijelom.
Carver je uspio u onome što ja još nisam postigla: u svojim je razmišljanjima opisivao mene. Mene kako pišem vlastite priče.
I moje priče koje čine mene.
A zapravo govore sve.
I za svoj 100. post ja odabirem Njega.
Predstavljam Vam Raymonda Carvera:
„Nijedan čelik ne može probosti srce kao što to može točka stavljena na pravo mjesto.“
„Kad osjeti da bi mogao ispasti glup, pisac bi povremeno trebao biti sposoban stati i zagledati se u nešto-zalazak sunca, staru cipelu-s osjećajem apsolutnog divljenja.“
„Gungula. U svojim pričama stvaram razgovore. U pričama stvaram namještaj i predmete i stavljam ih oko ljudi kad god im zatreba. Možda je to razlog zašto se moje priče smatraju minimalističkima. Nijedna se moja priča nije dogodila u stvarnosti, naravno-ne pišem autobiografiju-no većina ih u sebi nosi neke sličnosti, bez obzira koliko blijede, s nekim stvarnim događajima i situacijama. No kad se pokušavam prisjetiti fizičkog okruženja koje me podsjeća na situaciju u priči, često se izgubim u potpunosti.“
A kako ja pišem?
„Jednom sam sjeo napisati nešto iz čega se izrodila prilično dobra priča, iako mi se, kad sam započinjao, ukazala samo jedna rečenica. Nekoliko dana sam se vukao naokolo s rečenicom u glavi: Kad je zazvonio telefon, on je upravo usisavao prašinu.
Znao sam da je priča u tome, i da želi biti ispričana. Osjećao sam je u sebi, osjećao sam da pripada upravo tom početku-samo kad bih imao vremena napisati je. Pronašao sam vrijeme-cijeli jedan dan, dvanaest i možda i petnaest sati-bilo mi je na raspolaganju. Ostale su se brzo počele lijepiti za nju. Napisao sam priču onako kako pišem pjesmu-jedan stih, pa drugi, pa treći…ubrzo sam vidio cjelinu priče i znao da je to moja priča, ona koja je čekala da je napišem.“
Sve je rečeno.
znam draga da sam carica.=) drago mi je da si jednom davno poslušala moju preporuku. a dizajn je...zanimljiv. retro. uskoro i ja dobivam osvježenje.
heh,i meni je drago...za preporuku mislim. ma ti si meni oduvijek bila božica;) a,valjda će žorž napraviti neš kako spada...
100 postova huh? za nagradu dobivas pjesmu:) uzivaj
lijepo ..sve je Carver rekao... i ja se ponekad tako osjećam...i čestitam na 100.tom postu!!
*Heroin.A
pon - 23.10.2006
Ne znam što je gore.
Što vam reći…što mislim da treba?
Znati kako živim ili znati kako mislim?
S koje god strane gledali, ovako otkrivam samu sebe. S koje god strane..(namjerno se ponavljam)
Danju ću biti ustrajna. I uspješna. I razumna i objektivna. I svima ću biti simpatična. Radit ću ono što se od mene očekuje.
A noću…Prisvojit ću novi alter ego. Glumit ću heroinu novog doba. I uzimati heroin.(jer je sličnog korijenskog morfema)
I spašavati ljude od provalija u koje budu pokušavali upasti. I bit ću seksi, onako, u nekom uskom, crnom kožnom odjelu.
Baš poput žene mačke. I znat ću kung-fu!
A na pete ću nabadati svoje protivnike..Ha!
Ono što će mi stvarati veliko zadovoljstvo bit će odgovori koje ću davati na pitanja koja neće biti ni postavljena.
I pravit ću se pametna.
Ha Ha!
U stvarnom svijetu nema mjesta strip junacima?
Ići ću suprotno od sile teže. I hodati po stropu.
I bit ću svemoćna, savit ću čak i čelik kad to bude potrebno.
Kad ustreba, bespogovorno ću se zaljubiti. U muškarca koji će također nositi neka uska odijela i spremati negativce iza rešetaka.
Ali međusobno se nećemo poznavati. On neće znati moje ime, a ja neću vidjeti njegovo lice. Znat ću da je savršen za mene.
Samo noću.
I sve ću za njega biti spremna napraviti.
A on će u posljednjoj epizodi za mene umrijeti.
Ali osveta će zato biti moja! (u drugom nastavku)
I život će mi biti ispunjen. Znat ću svoju svrhu…
Ja…u najvažnijem trenutku ostajem-nedorečena.
budi sve što želiš i možeš...puna, bogata, živa ili mrtva, probij sve epruvete ili granice...ili-izbaci futur, udahni i to je to-ionako dovoljno teško...odličan, energičan post
ajmee ovo je jedan od boljih dizajnova u zadnje vrijeme :) aj lajk ju (ne mislim na dizajn sada :D)
ej ženo treba mi par minuta da otvorim tvoj blog:) jesmo se potrudili huh? ah mi đelus...
wtf, nowi dizajn....tek kad sam se nwiknuo na stari...hmmm, morat ću opet....nice btw....
well...stay cool & beatful [:
p.(i.)s. mudro zboriš
pih,sad kad se sve svima sviđa preostaje mi još samo naći nekog heroJA,i guess:) što se dizajna tiče,sve zasluge idu malom zelenom čovjeku(link je u CREDITSima-ima još milijun preeeedobrih dizajna,tak da sam se našla u šumi odabira. na kraju je izašlo ovo:)).../uz neke moje sitne preinake,ofkors.../
.Time of death
sub - 21.10.2006
Pitaš me jesam li razočarana?
Ljuta?
Hahaha! Smijem ti se, živote…pljujem ti u facu! Sad kad se pozdravljam s tobom, ti se pitaš što nije u redu. Vidiš li paradoks u tome? Ili je on samo meni vidljiv? Prstom upirem u njega, a ti se praviš glupim i slijepim..i to mi je hvala?
Zar ti nikad nije bilo čudno? Zar nikad nisi obratio pažnju na mene?
Nazoveš li me sebičnom, tako mi Boga, proganjat ću te vječno, u ovom životu i svim onima koji dolaze nakon njega.
Sve dok ne ispariš, dok se ne utopiš, dok se ne ugušiš u vlastitoj utopiji nečega što nazivaš vječnim…
Ono što si nekad nazivao svojim, sada je samo iskrivljena percepcija tvoje moći. Nadmoći. Premoći. Napuštam ovo mjesto.
Odlazim tamo, gdje je sve bolje.
Pusti me da vjerujem; zar je sad važno što mi moja podsvijest govori drugačije?
Da, možda jesam naivna, ali što je vjera nego jedna beskrajna prozirna naivnost?
Kad bih barem znala…pravi put.
Nije više ni važno. Odlazim.
Umrla sam onoga dana kad sam se rodila. Umirala sam i još mnogo puta nakon toga. Kakvom me to čini? Protuhom? Duhom? A danas…?
Danas samo odlazim.
Vrijeme smrti: 22.55
ponekad mislis da si otisla nebrojeno puta. onda se probudis i vidis da si tu. s onim istim osjecajem mrznje i razocaranja. onda ides dalje. osjecaj ostaje. samo se intenzitet smanjuje. kaze ti da si tu. izdrzi jos samo malo. proci ce. sve.
zajebi sve...idi, tamo negdje gdje se živi i gdje se živi ispunjeno
UF... imaš pravo, ali ne odlazi... ;)
Brutalni prizori na platnu moje psihe, u smiraj dan kad samo anđeli snivaju o kraju jedne velike gluposti...one čovječje. I one glupe zaljubljene...
ned - 15.10.2006
Opet. I opet. I opet i opet i opet i opet i opet i opet i opet i opet i opet. I opet i opet i opet i opet i opet i opet!!! I opet, bijesna sam kao ris!
Zovite me. Nazovite me glupačom! Divite se mojoj gluposti. Jer…njoj nema kraja!
Bože dragi, ponekad se zbilja ne znam zaustaviti. I više mi nije ni neugodno. Opet se samo glupo osjećam. Navikla sam. Jer…OPET se događa jedno te isto!
Koji vrag ja radim?! Zar neću nikad naučiti…moja je glupost moja. Ona je beskrajna, besciljna, bjesomučna, bijesna, beskrupulozna, bespravna, bezbojna i bezbrojna…ona je b. moja je glupost B! B,B,B;B…samo to! Jedno faking bjesomučno slovo B!
Sad bih jednu…drobilicu.
Oglas: mijenjam jedan bijesan post za jednu drobilicu za orahe, malo poveću za veću količinu oraha. Prihvatljivo i '89 godište i mlađe. Zainteresirani se mogu javiti na mail(napisan iznad).
Žudim za jednom drobilicom. Da u njoj sameljem svoju glavu. Bilo bi zanimljivo da je izrađena u bakru. Dobro bi se stopila sa bojom moje krvi(koja bi se razlijevala na litre..u podrumu jer ne bih željela uprljati kuhinju, a krv bi i dalje frkljala, izvijala se, pravila crvene plamenove i komadi rasijecanog mesa bi leti svuda unaokolo. O kako brutalan prizor bi to bio! Veličanstven!). A bakrena i crvena,odličan izbor. Bar bih otišla u stilu. I izvela još jednu glupost. Veliku. I besciljnu. Jednu B glupost. Stvarnu. Pa bi me i ostali mogli nazivati glupačom. 'Vidi nje, zna razmišljati samo o estetici i izgledu u najbitnijem trenutku. A onda si zdrobi glavu..u bakrenoj drobilici. Glupača.'
Opozovi me. I počni mi se smijati. Izgubim li glavu više mi ionako ništa neće biti jasno. Kao da je bitno. Ionako je gubim stalno, sa svakom novom b glupošću.
Kao da ih imam milijun..
Glava, mislim. Drobilicu još uvijek tražim. (bakrenu,molim lijepo.)
Bijesna bijesna bijesna bijesna bijesna i smiješna i smiješna i smiješna i glupa i glupa i zabrijavam slova i krivo pišem i zaboravljam na gramatiku i iživljavam se na tipkovnici i pravim se da mi je to neki anger menagement i zaboravljam što sam isprva htjela reći…a para pišti, iz ušiju se javlja. I opet…gubim glavu…
…na još jednoj b gluposti…
…onoj koju već odavno napravih. Istu takvu. Da.
B glupost, 2. dio. Idemo iznova…
Sutra.
: (
lol:) i tako mia je napravila sranje...nije toliko važno (anymore) što si napravila, nego da to više ne ponoviš...nešto što npr meni nikako ne uspijeva...
miich! :) ima nas još...nisi sama.....to ponavljanje grešaka/gluposti nam nekako najbolje ide...zato glawu gore jer owo je samo jedan weekend od hiljadu :P
čujemo se ;)
ma ti nisi sva svoja... kako mozes tako nesto bolesno i pesimisticno pisat? ehhhh... taj ti je alkohol popio mozak. :) hehehe
loše razdoblje,i guess...ajd,doogy,probat ću sad poslat mejl...valjda ću i napisati neš u njemu...hm.
Mia MAČKICE nije valjda ovo B neki decko? Molim te reci mi da sam krivo skuzila.
*cm0k
ej,srećo...mah,moramo pričati...jawim ti se čim prie!
daaaa... vidis kako sam povrsan! sad kad je ta igracka (clanica PMI???) iz zagreba spomenula... vidis vidis... sad mi je jasno. :)
nego, ocete obradjivati Gumbeke? ja cu biti snoop dogg. :)
'Gumbiće'! da,da,igračka je glavna članica PMI...ona je frontman grupe:) ma već smo se sve dog,šta ne? uostalom,to s njom moraš raspraviti... ma nisi površan...btw,zvao si?:)
samo jedno pitanje-o čem se radi?
ma samo o mojoj gluposti...ali oni misle da znaju. nešto više,nešto iza svega ovoga. hint:ne znaju oni ništa!:p
*Puca je TRIP da je sjena…
uto - 10.10.2006
Ono što sada želim nije mi na dohvat ruke. Ono što sada želim i mogu trenutno nije isto.
Da sada vidim zvijezdu u padu zaželjela bih samo jednu želju.
Jedno.
I ne bi mi bilo bitno ono o čemu inače razmišljam. Ni zdravlje ni ljubav ni novac ni moć.
Ništa mi to ne bi bilo važno.
Jedno.
Kao ni jedno. Samo ta jedna želja.
Da poželim onaj trenutak. Onaj divni trenutak. Ujutro.
Kad spavam i kad se spontano probudim. Onaj trenutak odmah nakon što otvorim oči. Onaj trenutak u kojem ne znaš ništa, u kojem nisi svjestan gdje si. Onda, kad se probudiš i ne znaš tko si, kako ti je ime i kamo pripadaš. Onaj blaženi trenutak-blažen zbog neznanja. Kad ti ništa od prethodne noći ne dolazi na naplatu.
Onaj trenutak kad nisam ni mamurna, ni trijezna. Kad se ne osjećam samosuicidnom. Jer u tom trenutku, u toj jednoj sekundi,
ne znam ni što ta riječ točno znači. Ako uopće nešto i znači.
Kad sam samo tabula raza. Prazna ploča.
Želim taj trenutak. Potreban mi je sada taj trenutak.
Ubila bih za taj trenutak. Sebe. Tebe. Nije bitno.
Bitna je nakana. I ubojstvo s predumišljajem.
Ili ubojstvo iz koristi?
Iz očaja. I potrebe.
Samo sekunda.
Jedna.
Onda kad svjesno znam ništa.
neznanje je blagoslov....
hah, at least internet...i koji stil? šta ima kod tebe? nema te na msn-u...well, kad se budeš osjećala bolje jawi nešto...do tada muk....šalim se...pozdraw
e fakat mi se neda čitat al ti je dizajn zakon!!!=)
oh,hwala... baš ga mislim mijenjati!
zapravotražip previše. o bože. ppila sam pol litr vinaoo. beznm što radim sa ovdje.ha
YOUR NAME
change the pic if you want.
M.I.A.C.H.=Million
eh..prespavali.. :)