<body><!-- G_AD SYSTEM INCLUDE -->
PROLOG
Otvaraš oči.
Oči otvaraš samo zato što te boli.
Svaki put kad progutaš slinu, zapeče te u grlu.
Kao da si progutao komadić stakla.
Ne progutaš li slinu, postaju tvoja usta suha, a jezik ljepljiv.
Ne možeš više disati.
Zvonjava. U ravnomjernim intervalima.

Podižeš slušalicu.
Ljubazni muški glas govori jezikom koji ne razumiješ. Pokušavaš se zahvaliti na brizi, međutim umjesto vlastitog glasa čuješ nerazgovijetno krkljanje.
Otvaraš oči i zuriš u strop.
Ništa. Ne misliš.

Na noćnom ormariću čaša mlijeka, šest oštriga i mala bočica puna tableta.
Ravnomjerni šum klima uređaja.
Svijetleći neon.
Tihi zvuci polaganog klizanja predmeta.
Blizu. Nedaleko.

Vjerojatno je tu još jedna soba.
(...)

written by Nejc Pohar bolditalicstrikestrong

WRITTER
YOUR NAME change the pic if you want. M.I.A.C.H.=Million
Inappropriate
Apologies for
Camouflaging Happiness

.you were so happy in the photographs

msn: mia_pu@hotmail.com

ARCHIVES

studeni 2008 ožujak 2008 prosinac 2007 studeni 2007 listopad 2007 rujan 2007 veljača 2007 siječanj 2007 prosinac 2006 studeni 2006 listopad 2006 rujan 2006 kolovoz 2006 srpanj 2006 lipanj 2006 svibanj 2006 prosinac 2005 studeni 2005 listopad 2005 rujan 2005 kolovoz 2005 srpanj 2005 lipanj 2005 svibanj 2005 travanj 2005 ožujak 2005 veljača 2005 siječanj 2005 prosinac 2004 studeni 2004

LINKS
♥friend
♥friend
♥friend
♥friend
♥friend
♥friend

BLOG
credits
BRUSHES. 1 2 3 4 5
IMAGES. yellow-stock biene-stock phoeebstock
BY. shotgun

EPILOG
Nije toliko strašno što sam
izgubio identitet.
Više me plaši
što sam se izgubio
tražeći ga.
...pisac: N.N.

.superdjewojka
pon - 29.10.2007

And then she'd say it's OK
I got lost on the way
But I'm a Supergirl
and Supergirls don't cry

 

Da, na sve ovo želim sutra reći „u redu je“ i osmjehnuti se. Opet pišem, vidiš?

Ako se prisjetiš, znat ćeš što to znači…ako se prisjetiš. To je pitanje.

 

Nije mi do svađanja. Nikad nisam bila za to. Najrađe bih sada samo ležala s pustinjom u glavi. Najrađe bih s tobom ležala do kraja života, zakukuljena u onaj mali dio svemira, samo tvog i mog.

U toplini plahta bijelih bili bismo zaštićeni od vanjskog svijeta.

Ne bi bilo ljudi koji nas mogu povrijediti, natjerati nas da činimo ono što ne želimo. Ne bi bilo ovih suza i ne bi bilo toliko krvi.

Znamo da su ljudi ti koji se ne uklapaju u savršenu sliku dvoje ljubavnika.

Ljudi su krivi.

 

Konstantno se i iznova vraćam u vrijeme kad si mi pjevao, kad smo pjevali zajedno. Proklinjem trenutak kad je sve krenulo krivo, potvrđujući time vražju teoriju kaosa.

 

Nije mi jasno.

 

And then she'd say
that nothing can go wrong
When you're in love
what can go wrong
And then she'd laugh
the night time into the day
Pushing her fears, further along

 

Na sve ovo sutra želim reći „u redu je“, jer superdjevojke ne plaču, one samo lete.

 

 

6 Goddamnthis




  • Da, na krilima neisplakanih suza... ne zamaraj se time što reći.

    Ithiriel 29. listopad 2007 13:56:00

  • ljudi su uviek krivi za sve..kad bi bili sami,samo vas dvoje,bilo bi savrseno..no,to se samo sanjati moze..Kissach & Hugach

    onekika 29. listopad 2007 15:53:00

  • miachice, superdjevojko... znam da je sada teško, ali i vrijeme i bol će odletjeti... ne znam može li se popraviti između vas dvoje nešto, ali se nadam da ćeš se što prije osjećati bolje

    Tonkica Palonkica 29. listopad 2007 17:04:00

  • zločinci se uvijek vraćaju na mjesto zločina :) long time no reading, long time no wrtiting :) pozdrav

    cedrus lebani 1. studeni 2007 17:59:00

  • a gdje si opet nestala nestašna naša?

    Ithiriel 21. studeni 2007 23:11:00

  • koliko ju dugo nisam čula... a baš se dobro uz nju u svoja 4 zida inatiti svojoj tuzi. i ne treba zaboraviti na inat :)

    desdemona 22. studeni 2007 8:16:00