.You were so happy in the photographs
ned - 26.11.2006
'Ova pijana fotografija dokaz je dobro potrošene šminke.'
Prošle su dvije godine. Godine dvije otkad otvorih blog.
Ne kudite me. Zaboravila sam proslaviti.
Danas opet pišem…..jer se utapam u svojoj tuzi.
I pitam se gdje su nestale te godine. Tako duge, neznatne.
Više nisam ono što sam bila prije…..
Kad bih bar mogla pretočiti u riječi ono što mi je sada na duši.
Ali nitko…nitko nikada neće saznati što me u ovom trenutku tišti.
Sve dok na koži ne osjetiš, sve dok te tuga ne prekrije. Dok se ne utopiš u vodi koju nazivaš svojim snovima.
Gdje sam se izgubila? U što sam se pretvorila?
Držim glavu na stolu.
Ležim u kutu.
Ležim na podu.
Nepomična.
U dijelovima.
-'Nikada nećeš biti dostojna ove hladnoće koju oslovljavaš svojim imenom….
-želim samo jedno….
-čega se bojiš?
-želim obrisati. Zapaliti. Izgubiti ove protekle dvije godine…
-ne gledaj se u ogledala, razbit će se! Ta tvoja vizija sebe…..
-sjećanja. Toga se bojim. Ubit će me..'
U očima je. Izgledam i mirišem na strah. U crnoj šumi…..ja uzdignutom suknjom trčim pred vukovima.
A bježeći pobjegnem samo u sebe. U vrijeme bez vremena.
Ondje, gdje nema satova, ja ću ponovno usnuti.
'Okrećem stranicu u nazad, jer….zaustavljenoj u prošlosti, ovaj mi svijet ne može naškoditi.'
ponekad se normalno tako osjecati, ali ne bacaj sve niz rijeku... bilo je i boljih dana
da, to je ona miich. zadnji sam s put ugodno iznenadila nekom veselom atmosfericom u postu. Moram priznat da je ova atmosfera meni ugodnija...
ja mislim da si zapravo sretna. ovo si ti kad zagrebeš jako duboko, a tamo smo svi ranjivi.
napisa "netko" kod mene: sreća je pojmiti da si živ i zdrav... sreća je znati uživati u malim stvarima...:)
pa uzivaj onda.. pozdrav ostavljam
...svi mi imamo svoje strahove...samo ih gledaj u oči i popustit će...nemoj se tako osjećat...
znaš šta? popni se na najviše brdo koje možeš naći.. s visine sve izgleda sićušno.. pa tako i sva tuga i sva sranja.. i sve godine.. jer šta su dvije godine u usporedbi s vjekovima koje je ta planina ispratila..
imam tvoju pjesmu...ako ju ne dam $crilli onda samo izađi van ovaj četvrtak...u tvojem je interesu:)
ma koji vražji četvrtak?! vidimo se u 5ak u rojtzu?:) @halter ego:hmmm,probat ću...ionako su brda u ovoj puli u većini...;)
malena, mislim da od tog neće bit ništa...naime nisam sigurna hoću li uopće u subotu biti doma, a ako budem dio subote doma morat ću štrebat zbog kolokvija idući tjedan...=( oprosti. otpalo mi i s žoržem, jedino ću stellar vidjeti al nakon tih kolokvija:(
ma daj molim te! imaš nekih 17-18 godina u guzici, možda su ti starci nešto srali, možda si prekinula s tipom ili nešto i sad tu pišeš stihove kao da je samoubojstvo na pomolu! i još te tu neki mentoli kao tješe...ma koji ti je kurac?! mlada si, idi van, pričaj s prijateljima, zabavi se...nema nepremostivog problema. kad budeš imala 60 godina i budeš iskusila sve i svašta onda sjedni i piši pjesme...onda kad si proživjela sve što si trebala...al za sada bi trebala odjebat od ovih pjesama za plačipičke i stava "tako sam mlada a život je tako težak...ah ta samoća i nerazumijevanje" ...i živi život! bez uvrede...to je za tvoje dobro. pozdrav
opusti se,prepusti se novim ugodama,relaksiraj se,prizovi snagu novu za sebe,iznenadi sebe..
primi lipe pozdrave od mene ,ne smeta mi tvoja kreativnost izašla iz super senzibiliziranosti,iskoristi je...
ja sam ti :www.puteviekstaze.blog.hr
*Emo Eksplnejšn
ned - 19.11.2006
Nije tajna da sam šminkerica. Nekad davno to bi mi smetalo. Tada bih se naljutila jer bi pravi naziv mojeg stila bilo „sportsko-elegantna“. I time bih se ponosila, nekad davno.
Nekad davno sam još bila dijete.
I sada sam, zapravo.
Jer ne želim odrasti. Premda, mnogi bi rekli da to čini odraslu zrelu osobu.
Prema definiciji, odrasla je osoba ona koja ne želi odrasti jer misli kako postaje ozbiljna.
To ti je već gotova stvar: dovoljno si zreo da shvatiš kako je ipak bolje biti dijete.
A već u narednom trenutku pišeš pismo Djedu Božićnjaku kako želiš ispod bora, u ukrasnoj kutiji, svoje nedovršeno djetinjstvo nazad.
Da, jesam šminkerica. I kao Samson, moja je snaga u mojoj kosi. Pretjerujem,ali i ne pretjerujem u isto vrijeme.
Ono što me čini sretnom jest slušanje glazbe. Oduvijek sam voljela glazbu.
Još kao mala, dok sam plesala balet, sanjala sam da budem ona balerina iz glazbene kutijice.
I plesala bih na glazbu „Za Elizu“. Da, bila bih plastika i to bi me činilo sretnom.
Jer bih živjela u glazbi i za glazbu…
Sada samo slušam. I plešem povremeno.
Emo sam u onom trenutku kad ostajem sama u svojoj sobi.
I kad slušam Fall Out Boy, Taking Back Sunday, Angels and Airwaves, My Chemical Romance, Cute is What we Aim for, ili slušam pjesme koje imaju totalno duge nazive, tipa:
The Only Difference Between Martyrdom And Suicide Is Press Coverage
&
Lying is the most fun a girl can have without taking her pants of (sve od Panic! At the Disco)
,i ostale nazive grupa i pjesama koje su smiješne svim Anti Emo Crewima ili Anti Emo Ligama…
Zašto? Jer mi je to totalno zanimljivo….kad ti je naziv pjesme toliko dugačak da se na pola već pitaš koliko još ima do kraja. Zar nije mnogo zanimljivije poslušati takvu nekakvu pjesmu od one koja se zove „Boom-Boom“? meni jest. Za vas me baš briga.
A što sam ja na kraju?
Neki mix raznoraznih stilova i potreba.
Izgubljena.
Neodlučna.
?
Gledala sam Borata. Nisam se smijala. Osim na nekim dijelovima.
Film mi je loš.
Valjda sam samo još jednom sama sebi dokazala kako više volim inteligentan humor i onaj engleski od onog glupog, brutalnog kojeg je izvodio Borat.
Ne, to ne znači da nemam smisla za humor. To samo znači da ću se više smijati na jednu epizodu m.a.s.h.-a, nego što ću to na jedan cijeli film Sasche Barona Cohena.
Proganjanje židova,
ubijanje cigana,
trčanje dvojice golih muškaraca po elitnom hotelu
i njihovo međusobno hrvanje mi nije smiješno!
Nije tajna ni da sam ponekad vrlo ozbiljna. I da se ponašam starije od svojih godina.
I da su upravo takvi textovi na mojem blogu. Bar su nekad davno bili.
Za Raymond:
-jesam. Miich je u interakciji sa drugim ljudima oduvijek bila vesela i nasmijana. Zato je valjda ljudima koji me u stvarnom životu poznaju bilo nepojmljivo doći na moj blog i onda čitati mračnjačke tekstove. Totalno nepojmljivo! Ali jednostavno je tako.
Postojalo je razdoblje kada je ovaj moj blog služio samo kao ispušni ventil…..osobe koje se vječito smiju i sa svima su dobre-puknu nakon nekog vremena. Ja nisam željela dopustiti da se to i meni dogodi. I nisam!
Ali povremeno, moram se opet vratiti blogu i ispustiti svoju dušu….i biti emo.
To mi je toliko potrebno!
Upoznaš li me ponaosob, vidjet ćeš da je sve što radim u životu pred drugima to da se smijem.. tako sam odabrala.:)
Blog je samo druga strana mene. Ona emo.
*nazvala sam frendicu. Bila je vani. I nisam je punila vrlo inteligentnim izrazima. Pričala sam joj što se dogodilo sinoć.
Bila je svejedno vrlo fascinirala jer sam postigla nešto što cijeli ženski dio pule nije!
Ha!
Taj dio jest tajna.:)
a i biti emo je danas šminka :)
moja blogovska ljubavi, razmijem te.=) slično je i kod mene. zato se i sama često pitam kako me doživljavaju preko bloga ljudi koji me ne poznaju i hoću li ih razočarati u susretu uživo. [glupe ljudske nesigurnosti]
jasno ti je da ćemo se vidjeti 9.12. stoga mi se molim te javi na svimrzeraymonda@yahoo.com da razmijenimo nužne i nužnije podatke, jelte. ljubim te.=) ps nikada nisam voljela gledati ali gija. ne sviđa mi se ta vrsta debilnog humora koji je kao jako inteligentan. tlapnje. borata nisam gledala ni neću. [al to ne gvoorim da ne bi zaključili kako nemam smisla za humor. jer imam.=)]
...ne znam kaj da ti kažem...budi ono što želiš kada god želiš...?...
joooj...opet pizdarije. borat je napravljen za ljude kao što si ti...da provocira! i šta sad si se ti osječala uvrijeđenom zbog proganjanja židova i takvih stvari??? pa sacha JE židov...i šta je inteligentni humor ako ne to?? ko je drugi tako iskenjao po americi na tako originalan i provokativan način?! al glavno da se ti osječaš starije za svoje godine pa odi gledat mash
moja sljatkice jesam li ja ta frendica koju si "nazvala ali je bila vani"? sad osjecam griznju savijesti zato sta sam bila vani. joooj...
18.11.
sub - 18.11.2006
Danas sam odlučila biti emo.
-jer mi se nosi crno
-jer sam tužna
-jer mi se plače i ne mislim na dobro
-jer mi je majka skoro zapalila sobu(ali je uspjela zapaliti samo dio stola)
-jer se prisjećam starih vremena i ljutim se na bivšeg
-jer slušam Angels And Airwaves(jer oni to zaslužuju) i My Chemical Romance
-jer se želim tako obući danas i ne izaći van
Pa sam nalakirala nokte u crno. I plakala cijelo vrijeme praveći se da je to zbog skoro zapaljene sobe. Ali je to bila samo krinka.
Upravo shvatih da već dugo nisam spominjala majku. Neka. Tako je bolje. (bude li skoro zapalila još nešto, posvetit ću joj jedan bijesni post. Samo to će dobiti. Tako sam odlučila.)
Danas sam radila. Koliko-toliko.
Da nisam išla na posao, obukla bih se kao pravi emo. Kad bolje razmislim, da nisam danas trebala raditi, bila bih u Veneciji i možda ovog posta ne bi ni bilo.
Vjerojatno ga ne bi bilo.
Ma znam da ga ne bi bilo.
Dapače, ovaj post je nastao isključivo zbog pomanjkanja broja tužnih postova sačuvanih u mojem kompjuteru. A imam ih mnogo. Samo nisu tužni. Tekstovi, mislim.
Napravila sam nepotrebnu digresiju. (sad bi se frendica smijala. Obožava kada upotrebljavam tako inteligentne izraze jer joj to iz mojih usta zvuči smiješno. Neka. Nazvat ću je sutra i cijelo joj vrijeme nabrajati vrlo inteligentne izraze. Poslužit ću se rječnikom!)
Na poslu je jedna cura. Vrlo zanimljiva. I dobra, čini se.
I ondje, na poslu, stalno pričamo o vrlo intimnim stvarima. Da, toliko nam je zanimljivo.
I svakog sam puta nakon posla tužna. Jer pričam o bivšem.
I o vremenu koje je nekad bilo.
A onda otkrivam nešto novo u nečem starom.
I svakog se trenutka sve više ljutim.
Jer sam puna razočarenja.
Čini se kao da sam samo to-magnet za razočarenja.
I sve mi se čini kao da ni to više nije dovoljno. Počet ću privlačiti i prašinu(premda se to fizički čini nemogućim.)
Stoga, danas sam emo. Samo to, vrlo kratka rječca.
Sa crnim noktima.
I sve što mi preostaje sada jest da pjevam:
But the one thing that I will most willing prove
That when you're gone I'll be fine without you
Jer su oni to zaslužili i jer mislim na Blink 182 kojih više nema. Rasprsnuli se. U oblaku crnog dima.
***sada se dvoumim trebam li ovo objaviti.
Danas je dan sjećanja. I dok se svi sjećaju, ja nastojim zaboraviti. I uspjevalo mi je, do trenutka dok nisam došla na blog.
Ono što me sada zabrinjava jest...neka čudna potreba, neki čudan osjećaj.Kako bih se trebala osjećati? Tužna već jesam...podsvjesno je to valjda bilo zbog Vukovara. I još uvijek jest.
Da, ja sam Vukovarsko dijete. I takvo ću i ostati. Rodni grad se ne zaboravlja, on ostaje u srcu. Kakav god sada bio.
Jedino što ga sada krasi u mojoj kući, jest plaketa predana mojem ocu, poručniku, koji je branio i svoj i moj rodni grad.
Gotova sam. To je sve čega ću se prisjetiti. Još samo ostaje da odem na grob, na Vukovarsko groblje i ostavim cvijeće. To ću učiniti onda, kada nitko ne bude gledao i kada se cijela nacija okrene svojem nekom poslu.
Danas je samo jedan od onih dana. Dana kad sam tužna. Zbog nekih svojih problema.
ako si slab budi slab! jedan od boljih stihova :) emo dodje emo prođe jer odlucis se okrenut..samo nemoj pustit emo šiške :D
ne bit tužna malena...ja zamišljam miich baš kao neko vedro, neemovsko dijete. al razumijem, barem pokušavam, i vukovar i emo. i roditelje i mamu. svatko ima svoje razloge. čudno je da kad idem pisati post na blog, uvijek mi dođe biti emo. samo tako. valjda je pogrešno pokušavati sabrati misli. kaotično bas valjda tješi.=)
tom jones feat. chicane stoned in love...
jooooj,pa da! kako sam samo mogla ne sjetiti se! super pjesma!:) thnx,you're a saviour(valjda se tak piše?:/) @(ea):brijem da neće biti ništa od šiški(premda je i to dio stila)-iam dugu kosu koju ne želim uništavati...a-a,nikako!:)
nisam bahat i ne govorim ništa što se tiče vukovara i rata...jer samo oni koji su bili tamo znaju koliko je bilo teško pa se neću praviti pametan...ali za tog bivšeg tipa i to...ufff..kad ste prekinuli? prije nekih godinu dana, vjerujem...i vjerojatno bi ga brže preboljela da nemate tu neka natjecanja ko je tužniji tinejđer po ovim blogovima. uvijek ima sranja, i neki stvarno imaju teško djetinjstvo i sve to...ali ovo! ovo izgleda kao da ne želite bit sretni...šta je tako dobar osijecaj pisati žalopojke na jebenom netu da te tješe neki virtualni ljudi koji te zapravo ni ne poznaju?! ako je...samo daj! ali koliko će ti biti bolje...?! maaaa...sve ovo zvuči kao da se preseravam al nije tako...samo me ljute ovi blogovi! šta se svi koj kurac ponašate kao da vas je pregazio život i da se niste u stanju više dignut na noge?! imate faking 18 (?! neki malo više, neki malo manje) godina i prekinuli ste sa dečkom/curom! uuuuuu...krenite dalje...možda ćeš sutra nać nekog novog tipa a ovaj će ti biti samo lijepo sječanje. i šta onda?? skužit ćeš da je sve u najboljem redu...al to nisi mogla skužit prije od silnog prenemaganja po blogovima i pisanja kako je život jebeno težak! e pa kad ga živiš na ovaj način, vjerojatno i je! ovo mi je negdje prvi blog na kojem sam bio i to iz čiste znatiželje jer znam miu i izgleda mi da se više neću vračati. svi ste vi isfrustrirana djeca željna pažnje koju očito ne dobijate dovoljno u stvarnom životu pa se preseravate po blogovima ko da će te odapeti svakog trenutka...izađite van i pričajte sa prijateljima...i bit će sto puta bolje nego da vam tu neki ljudi o kojima ne znate dalje od njihovog nicka govore "a joooj...a nemoj bit tužna...". ne mislim loše o nikome, pogotovo ne o mii al ovo je stvarno smiješno. nemojte se naći uvrijeđenima jer to nije bila poanta. živjeli
@ agro...ne pisemo svi blogove iz razloga koje si naveo/la... malo se bolje informiraj.
...nesnosna teorija zavjere otkrivena pokvarenim dvd-playerom...
ned - 12.11.2006
Nešto što uporno odbijam shvatiti jest onaj dio da se stvarni život ne odvija na filmskom platnu.
Što onda biva?
Miich bude razočarana…
Hoću reći, nema tu onoga da će muškarac tvog života upravo ovog trenutka doći i pokucati na vrata, sa buketom cvijeća, uvjeravajući te kako te voli i kako će te voljeti do kraja života.
Niti tu ima netko dovoljno romantičan da u pola bejzbolske utakmice napiše na veeelikom video panou „volim te“ ili „udaj se za mene“ /što je prilično logično s obzirom da u našim kulturnim krugovima bejzbol i nije baš najzastupljeniji sport, niti imamo ogromne video zidove…al dobro, valjda kužite the point!/.
Stoga, ja glasam za ukidanje romantičnih komedija…osim ako se one na zasnivaju na stvarnim događajima.
Ili makar za poseban predmet u obrazovnim ustanovama kojim će se obavezno 2 puta tjedno objašnjavati djeci da ne smiju vjerovati u filmove…i kako su filmovi samo zavjera međunarodnih vlada.
Ma, u principu, djeci treba ispirati mozgove….
Ovak nekak… /da život po tom pitanju bude kao u Orwellovoj '84.! Buhaha!/
------------------------
Daklem, draga djeco, što smo danas naučili?
|svi u jedan glas|
Da su holivudski filmovi teorija zavjere.
Da u stvarnosti ljudi ne mare previše jedni za druge.
Da muškarac u stvarnom svijetu neće dati život za voljenu ženu.
Da seks nije onakav kakvim se čini na filmskom platnu.
Da većina žena plače nakon romantičnih komedija.
Da su izjave tipa „želim samo da bude sretan/a, čak i ako to podrazumijeva da je/ga moram pustiti s drugim/om“ za naivčine.
Bravo! Što nam onda preostaje?
|svi u isti glas|
Da su filmovi sranje.
A kako ćete postupiti pred nekim filmom?
Zatvorit ćemo oči i moliti da brzo prođe.
Odlično! Sada možete jesti.*
*pojašnjenje:
-u zadnje vrijeme proživljavam teška razočarenja uzrokovana vjerom u ljubav kakvu gledam na nacionalnoj televiziji(jer mi je dvd player za otpad!)
eh moja miich..kad ćeš ti doć u zege? znaš da padne jedna kava gdje ćemo zajedno pljuvati meg ryan? recimo, ja sam tipični primjer osobe koja je uništena holivudskom mašinerijom. maštam o rečenicama iz scenarija, maštam o samouvjerenim, dobroćudnim frajerima...i sama sam! a kad nisam sama, onda se uvijek razočaram i zaključim da je bolje da sam sama. i tako u krug. al živim u nadi da je igor THE ONE!=)
haha...igor je UVIJEK the one...! i nije to nada-to je iskustvo!:p narafno-kava je dogovorena! (možda čak otkrijemo tko se točno krije iza tih opasnih zavjera!)
romantične komedije su stepenicu iznad (tex)mex sapunica, a kad su potonje u pitanju, u me izazivaju alergijsku reakciju! :)))
pokušaj pogledati korjeske/kineske/japanske i francuske filmove...nemaju veze sa hollywood-om...ili se prebaci na SF i fantasy žanr:) živjeli "Gospodari prstenova" i orci!! filmovi su fikcije...njih se ne smije ozbiljno shvaćati...čak i ako piše "temeljeno na istinitoj priči"...i da, na kraju- djeca gledaju crtiće..:) :P
ne,srećo,itchyja&scretchyja gledaju još samo u simpsonima...više nema normalnih crtića...uostalom,pitaj bilo koje dijete i svi će ti reći tko točno glumi u sapunicama...ne daj bože da pitaš za romantične komedije! uostalom,onaj crtić 'pucca' gori je od svih komedija zajedno! mislim,koji je cilj tog crtanog?! uh...palac dolje za sapunice,romantične komedije i crtić 'pucca'! argh!:)
srećo, misliš da je `pucca` problem? a telletubbies(ili kako se već pišu) ? to doslovno smanjuje iq tih klinaca. btw ja se sjećam marisol, esmeralde, la usurpadore, acapulca itd, pa sam ipak ispao normalna osoba (jesam li?:) ) mislim ej, Mi iho čema, hoze andres :) :P nisu ni sapunice nešto što su nekad bile...argh! :P
sori što ti rušim snove, ali jednu mojoj dobroj prijateljici i tvojoj poznanici, vjerujem, je 'prijatelj' nazvo na mobitel i pitao samo da se spusti dole da je pozdravi prije nego ode na put, a dočekala ju je limuzina puna plišanih pizdarijica i 'i miss you' balona koja ju je odvezla ravno u neku fensi restorančinu gdje je pojela najbpolju večeru u životu... nakraju ju je pješke otratio doma,, onako kao u glupim romantiš filmovima po kojima sereš, i poljubio u obraz, u fakin obraz. i nije ga zvala gore na ,Kap of kofi or samting... god bless america. Tamo se to stvarno desi.
ma ti imaš pravo...ha kada bi sve bilo kao na platnu ne bi postojao razlog da uopće gledam takve filmove...
ma ti imaš pravo...ha kada bi sve bilo kao na platnu ne bi postojao razlog da uopće gledam takve filmove...
/par minuta nakon objavljivanja posta/ Rešeno pitanje naslova i kodova......{clap! clap! clap!:) }
sub - 04.11.2006
Neke ti stvari jednostavno ne sjednu onako kako bi trebale. Poput mojeg prijašnjeg izgleda bloga.
A trudila sam se. Jesam, zaista!
Ali nismo se kliknuli… ah, dragi, probala sam. Jednostavno nam nije išlo. Nije stvar u tebi, u meni je…
Povijesne li rečenice! Hahaha.
/nadam se da su svi svjesni sarkazma u ovome
Ako ne- too bad, ppl!/
Izgled bloga je kao neka virtualna veza… ulažeš u nju sve što imaš /ovisno o tome koliko čega imaš-i jesi li od volje uopće!/, a potom se zaljubiš u novi skin i sve padne u vodu…
>>pljuć!<<
Trenutak molim…
(melankolično se prisjećam djetinjstva kad mi je zabavu predstavljalo igranje žabica na obalama mora)
Osvrnemo li se na moje prijašnje veze, shvatit ćete da mi se to upravo događa i sa blogom…ne brinite, nisam jedna od onih koja će sada napisati memoare na temu veza i seksualnosti i odnosa među ljubavnicima.
Iz vrlo jednostavnog razloga:
-nisam dovoljno uporna
/ali sam dovoljno nadobudna da već sada shvatim kako to nikuda ne vodi.
Inteligentna po tom pitanju?!
Premda, briem da bi mi bestseler donio slavu i novac…8-)
Hmmmm, postajem pohlepna. Not good.
Idem po šalicu Nescaffea. It's okay.!. mmm, od vanilije…
Cijela soba miriše.
*sad možda bude bolje..
Dok ne skužim zašto mi se ne prikazuju naslovi /a posebno sam obratila pažnju na to u kodu!/ - ostavljam ovo kako jest.
Lijena sam. Jbg.
Propuhao me vjetar.
Bit će da je zato………
"Izgled bloga je kao neka virtualna veza… ulažeš u nju sve što imaš /ovisno o tome koliko čega imaš-i jesi li od volje uopće!/, a potom se zaljubiš u novi skin i sve padne u vodu…"
Slažem se... potpuno se prepoznajem u ovom ulaganju u izgled bloga :)
novo i svježe nam se uvijek više sviđa od isprobanog. nekad nažalost, nekad je to dobro.=)
Imaš pravo po svim točkama iznošenja :) Al moram ti priznat da ti je novi virtualni partner baš lijep :)
kad jednom počneš...nema kraja...eh :P
YOUR NAME
change the pic if you want.
M.I.A.C.H.=Million
ponekad se normalno tako osjecati, ali ne bacaj sve niz rijeku... bilo je i boljih dana