...'graffiti decorations,under a sky of dust'...linkin park(runaway)
uto - 28.12.2004
Već dobrih sat vremena stoji ispod tog nadvožnjaka. Stoji i promatra, okrenut prema zidu, leđima prema prometnici. U nekim trenucima čovjeku bi se učinilo da razmišlja o samoubojstvu i da se premišlja. No, njemu nije važno. Nikad mu nije bilo važno što drugi misle.
Stajao je ispod nadvožnjaka, okrenut prema grafitu koji je prije mnogo, previše godina, narisao upravo na taj nadvožnjak. Samo je stajao i promatrao prvi dio:'KAO BROD U BOCI PUTUJEM…'. Drugi dio, ljubavna poruka, odnosila se na njegovu davno ne preboljenu ljubav.
Još uvijek nije shvaćao zašto tu stoji. Ali, iz kreveta ga je digla ta glasna želja da opet posjeti to mjesto. Još uvijek je osjećao kao da je ta noć tek sinoć bila… sjećanje je bilo toliko intenzivno da jednostavno nije mogao zaboraviti žar kojim je napravio taj grafit. U tom trenutku bio je bijesan i ljut… A ponajviše, povrijeđen. I-volio je. Još uvijek je volio tu osobu koja ga je povrijedila.
Kad se samo sjeti, ta bilo je to prije nepunih 36 godina. On još uvijek žali za tom izgubljenom ljubavi koju nakon te noći više nije vidio. Iako ima i djecu i unučad, on još uvijek žali… Najviše žali što nikad nije saznao kako bi to moglo završiti da je te noći razmišljao dalje od svojeg ega.
Oduvijek se pitao je li Ona prolazila ovim putem. Bi li tada znala da je ona uzrok tome? Bi li znala da je poruka bila upućena njoj? Tko zna sjeća li se ona još uvijek toga mjesta? Bilo je to mjesto na kojem su se prvi put poljubili i zakleli na vječnu ljubav jedno drugome… Sumnjao je u to-tad su bili djeca. A djeca brzo zaboravljaju…
Iako više nije živio ni blizu tom nadvožnjaku, morao je doći uvjeriti se da njegova poruka Njoj nije izbrisana… I nije se razočarao. 'Dobro je. Sad mogu miran otići s ovoga mjesta.'
Otišao doma, smireno legao u krevet i zauvijek otišao s ovog mjesta…*
*(natuknica: ovakve priče i njima slične, pišem radi nekih mjesta koje sam posjetila ili misli o kojima sam razmišljala… Volim razmišljati o ljudima. Volim zamišljati što je tko radio prije mnogo godina ili što radi upravo u ovom trenutku. Stoga, moje su priče fikcija, i ne treba ih uzimati zdravo za gotovo…)
...Merry Xmass...
pet - 24.12.2004
eh,sutra ne namjeravam posjecivati blog,pa vam odmah sada zelim svima zazeljeti:
...sve najbolje za ovaj Bozic,da se ugodno provedete sa svojim bliznjima,budete sretni zbog darova koje poklanjate(jer su to darovi od srca) i zbog darova koje primate...
...da vam ovaj Bozic bude snijezan(iako sumnjam da ce u nekim dijelovima zemlje uopce pasti snijeg:( )...
...da se dobro najedete za Bozicni rucak i da se ne brinete kako cete u novoj godini morati skidati sve te suvisne kile nakupljene tokom blagdana...
...da svi koji su vam jako vazni u zivotu budu odmah pokraj vas da ih mozete obdariti svojom ljubavlju koju ce oni uzvratiti...
...da zaboravite na sve probleme koji vas mucemakar na sat-dva i jednostavno uzivate u ukrasenom domu punom ljubavi...
...da svi zajedno pjevate bozicne pjesme...
...UGODAN BOZIC I BLAGDANE...!:))
..."tesko je oprostiti se,a jos teze oprostiti se zauvijek"...
sri - 22.12.2004
…bile su jedne od zadnjih rijeci na današnjem pogrebu… nakon toga, čovjek, inače poslovni suradnik preminulog, samo je tugujućoj obitelji zaželio saučešće i obećao pomoć…
…petnaest minuta prije toga, u tuzi i boli i suzama u očima, našem dragom razrednom prijatelju, zaželjeli smo saučešće i obećali mu našu pomoć ako je ikada bude trebao… tako blisku osobu ima se i gubi se samo jednom u životu…
…dvadeset minuta prije toga, moji školski prijatelji, nosili su teške vijence u rukama i predvodili cijelu povorku… povorka se kretala sporo… jako sporo.
…pola sata prije toga, moji školski prijatelji i ja, našli smo se ispred glavnom groblja sa razrednicom, gdje smo čekali početak obreda pokopa…
…dva sata prije toga, govorila sam svojoj prijateljici kako je užasno teško tako nekog izgubiti… napomenula sam i da mrzim pogrebe…
…tri sata prije toga, razred je kolektivno skupio i kupio vijenac u počast preminulome… razrednica je sa tugom ustanovila da je jadnog čovjeka prije deset dana srela… zaželio joj je sve najbolje za skore blagdane…
…dan prije ovog, razredom je projurila vijest o njegovoj smrti… o smrti tog jadnog čovjeka.
oh, kako mrzim pogrebe…
...
ned - 19.12.2004
e pa sad sam stvarno ljuta!!!!
napisala sam predivan tekst o novogodisnjim odlukama i dosljednosti da ih se odrzi,kad ono:ne moze postat tekst-primjecena neka greska...
pokusala sam se vratiti ponovno na stranicu u nadi da tekst nije obrisan,ali... ah,cemu se truditi... ma,bas krasno...
sorrite,cure i decki,nista od mojeg posta danas...
ah,ta prokleta nedjelja...:((
...i'm so furious...!!!!...
sub - 18.12.2004
NJEMU:
brhdgfhget34t6hjrtrhl
kWKHQWEROWEITRMJ3NM,SACKAq
w~
2a3aogkweukezru23i4mhdgilei a
da,briga me...!! shvati i ovo kako hoces...
je li to jedino sto znas?!!! ja kazem jedno,ali ti to shvatis bas suprotno??
radis mi to namjerno??? ne zanima me... radi i dalje...
ah,cemu se uopce trudim??? bas si niskoristi...
evio,savati oemopiswknwdhghqw
evo,hoces li i ovo shvatit na svoj nacin??? slobodno!!! to je zadnje sto ces cuti... ionako ti nista vise nemam za reci... bok!
...
TEL. razgovor(nakon par minuta):
JA:
sto sad hoces??? ostavi me na miru...
da,rekla sam to sto sam rekla... oh,znaci ipak si shvatio sta sam mislila...
popravit ces se??? a,kada to? odmah?
hm,sorry mali,nemam vise vremena...
sto si rekao? ah,oprosti,nisam te razumijela,mozes li to ponoviti??
hm,da,bas tako... zaboravi... vidimo se kad se vidimo... bok...
...it's all about-friendship...
pet - 17.12.2004
znam,znam,rekla sam da cu vam napisati jednu pricu o pozitivnom razmisljanju,ali... eto,ne zelim vam o tome pricati... dosadno...:)
dakle,moja danasnja tema je o cemu drugom,nego o prijateljstvu...
samo,ne znam sto da o njemu kazem... hm,pa mozda je dobro jednostavno ne reci nista... ne znam...
jedno vrijeme sam imala najbolju prijateljicu(bar sam tako mislila)... u tim trenucima imala sam nekog kome se mogu povjeriti u bilo koje doba dana i noci.... i ona se mogla povjeriti meni... stalno smo bile zajedno... imale smo zajednicke prijatelje... nekim cudom,poklopilo se da u isto vrijeme imamo i decke... no,kad je ona bila sama,ja sam non-stop bila s njom... vise mi ni decko nije bio vazan,a moram priznati,ni ostali prijatelji... cinilo mi se kao da ce to prijateljstvo trajati vjecno... nakon 2 i pol godine intenzivnog druzenja,posvadjale smo se... je li vrijedilo? nije... jesam li ja kriva? mozda. mozda je i ona kriva... ne znam... mozda nam jednostavno nije bilo sudjeno da budemo najbolje prijateljice...
razisle smo se na odvratan nacin... posvadjale smo se... nije vrijedilo. jednostavno,nije vrijedilo naseg prijateljstva...
ona je bila temperamentna osoba... nikad nisam mogla znati kako ce ragirati na neku moju rijec... cesto bi se dogadjalo da eksplodira na neku sitnicu,a za pet minuta tome se smije... radi toga,mnogima je bila mrska... to je upravo ono sto sam ja zavoljela... tu vecer,kad smo se posvadjale,mislila sam da ce me sutradan nazvati i zezati me kako smo takvoj gluposti dopustile da nas zavadi... cijeli dan sam cekala,ali-nije nazvala... ja,kakva jesam-tvrdoglava i ponosna,nisam htijela nju nazvati... smatrala sam da je red na njoj da to rijesi...(naravno da sam to mislila kad sam znala da ce je proci... ili sam barem TADA tako mislila...oh,kako li sam se samo prevarila...) ni slijedeci dan nije nazvala...
nakon par dana,tjedan,sam je napokon vidjela. slucajno. prolazila sam gradom i susrela je kako sece s drugom prijateljicom(onom s kojom je bila kada mene nije bilo)... osjecala sam se povrijedjenom... pozdravila sam je,lagano,kao da se bojim njene reakcije,ali odgovor nisam dobila...
evo,vec skoro cetiri i po mjeseca ona prolazi pokraj mene bez pozdrava... kao da te nase dvije godine nikad nisu postojale... prolazi pokraj mene,kao pokraj zida... ne vidi me. pravi se... a i ja se pravim da me to ne pogadja... glumim da mi je svejedno jer sam naucila da je skrivajuci se iza maske najbolji nacin da te svi ostave na miru... najbolja obrana. iako sam glumila da mi je svejedno,u srcu sam bila slomljena... povrijedjena do bola...
prije 3 tj.,poslala sam joj poruku da mi je zao zbog svega,da mi nedostaje i da bih je htijela vidjeti da sve to raspravimo i makar ostanemo kakve-takve prijateljice... ne trazim nista posebno,samo pozdrav... do danas,jos nije dogovoreno mjesto i vrijeme susreta... ah,progutala sam svoj ponos i javila joj se,ali sam velika kukavica da to zavrsim i "sprovedem" svoj plan do kraja...
od nase svadje vise nemam najbolju prijateljicu... iskreno,nisam je ni trazila... znam da treba vremena i da takvo prijateljstvo dodje samo od sebe,ali tesko je. uzasno mi je tesko,pogotovo kad mi treba netko... prekid sa deckom sam takodjer sama preboljela... da je ona bila uz mene,znam,bilo bi mi lakse...
danima sam si govorila da njezin postupak pokazuje da joj nije stalo... ne kazem da ja jednako nisam kriva. jesam,ali ona se nimalo ne trudi to popraviti...
ah,gotovo je... kroz zivot se ide i uci... ja sam naucila jos jednu vaznu lekciju:prijateljstvo je,uz znanje,krhko i ako ga ne njegujes ono ce pasti i razbiti se u tisucu komadica... i tad ce sve biti gotovo... u vazne dijelove svojeg zivota-prijatelje,treba ulagati i davati sebe...
stoga,pripazite,jer prijatelji su najvece zivotno blago...
...evo,samo da vam se javim...
sri - 15.12.2004
muci me nedostatak koncentracije,u stanju sam bezidejnosti,a masta me nije posjetila duze vrijeme...
ja sam bubana,lezim u krevetu vec 2 dana,ali sam bolesna puno duze... bila sam bolesna i jucer i prekjucer... danas sam bolesna,ali nadam se da sutra vise necu... trenutno nisam od volje,a iskreno,niti mi se ne da filozofirati(po obicaju),i znam da je to isto,ali valjda upravo zbog toga shvacate tezinu ove situacije,pa eto... samo da vam se javim...
cim stignem,(a nadam se da ce to biti vec sutra:))dobit cete pricu o pozitivnom razmisljanju...:)
stoga,do mojeg slijedeceg posta:veeeejika pusa svima koliko vas ima...:)
...The da Vinci code...
sub - 11.12.2004
prvo,zahvaljujem sugar babe na tako opsirnom komentaru,premda nije bilo potrebno shvacati to ozbiljno... bila je to samo jos jedna od mojih malih frustracija...:))
zahvalna sam na tom komentaru jer sam pomocu njega dosla do danasnje teme posta...:)
naime,radi se o knjizi koja mi je igrom slucaja(posve slucajno!!) dopala u ruke... radi se o knjizi "da Vincijev kod",koju je napisao Dan Brown...
knjiga je triler koji je prouzrocio veliko "meskoljenje" Crkve i svjetskih kriptografa... o toj se knjizi jos uvijek naveliko raspravlja...
ona baca potpuno novo svijetlo na Crkvu i da Vincijevu simboliku,te njegove slike... ono sto je mene najvise zaintrigiralo,prica je o Svetom gralu,koji na moje veliko cudjenje nije kalez s krvi kristovom... to je jos samo jedna od mnogih metafora,te dodatna car ovog romana...
ako volite tajanstvene knjige,ovaj vas roman vodi u potpuno novi svijet lazi,obmana i simbola,u svijet umijetnosti,prica o najvecoj tajni povijeti(Svetom gralu),tajanstvenom osmjehu da Vincijeve Mona Lise i jos mnogo,mnogo zanimljivijim temama... knjiga ce vas natjerati da do kraja imate oci zalijepljene za nju,a kad bude kraj,osjecat cete da znate nesto sto niste smijeli znati,osjecat cete se potpuno i drugacije-ta otkrili ste nesto novo...:)
jedna sitna opaska:preporucam da se ovaj roman ne shvati do kraja i da ga se ne slijedi zatvorenim ocima jer(kao sto cete u knjizi otkriti );nista nije onakvo kakvim se cini...
uzivajte u knjizi...:)
jos nesto,sva imena mjesta i organizacija spomenuta u knjizi su stvarna(nisu izmisljena!!)
...why...?
sri - 08.12.2004
zasto...
...pisemo blogove?
cemu sve to? koga zelimo impresionirati? nikoga??
tko smo mi? prikazuje li nas blog zaista onakvima kakvi jesmo? ili nismo?
odise li tvoj blog srecom kad si sretan?
tugom,kad si tuzan?
bijesom,kad si-ljut?
tko nas moze odrediti? ili da bolje pitam-sto?
nismo li zapravo svi amorficni? bezoblicni? jednostavni i/ili dosadni? zanimljivi i/ili komplicirani? jesmo li samo molekule plina u prostoru? molekule koje ce se ubrzo raspuknuti,rasplinuti,svaka svojim putem... cestice tvari koje zapravo ne postoje?
sto zelimo postici?
vucemo li se kroz zivot ili trcimo njime sa vjetrom u kosi...?
tko je blog? sto je blog? sto nam on znaci? koliko nam on znaci?
je li pisanje bloga samo odusak,posljedica napornog dana?
prodajemo li sebe u blogu?
ili smo u njemu goli? i nevini?
sto je blog? karta u vjecni, nezaboravni svijet maste?
pomaze li blog icemu? cemu?
zasto...
...pisemo blog?
...somethin really personal...
pet - 03.12.2004
...mislila sam post zapoceti temom o lijenoscu,ali necu...
...proslo je tri tjedna od prekida sedam mjeseci duge veze... i danas sam shvatila da je najteze oprostiti se...
...prvi tjedan nisam prihvacala ono sto se dogodilo... srce mi je bilo prepolovljeno,brisala sam suze prije nego su se one stvorile u mojim ocima... sve je to bilo tako daleko od mene... imala sam zatvorene oci pred istinom... nisam htijela shvatiti to,odbijala sam shvatiti...
...drugi tjedan sam dobila njegov sms... nakon njega sam progledala... otvorio mi je oci,a rijeka mojih suza se prelila... nesto u meni se slomilo... plakala sam 4 sata,neprekidno... bezrazlozno...? mozda je i bilo,ali sam plakala... tek sam tada shvatila...
...ovaj tjedan,3.,srela sam ga... nisam znala kako ce reagirati... hoce li stvarno samo proci pokraj mene kao pored duha kao sto je rekao,onako,bez pozdrava? znala sam da je ljut... no,dobila sam vise od hladnog pogleda-pozdrav...
...najvise me bilo strah tog dana... to je bio dan kada sam ga prvi put srela nakon svega... negdje,duboko u meni,jos uvijek me bio strah da ce pogled na njega zaboraviti sve ono sto sam rekla,da cu promijeniti misljenje i zazaliti trenutak kad sam mu rekla:"gotovo je"...
ali,nisam... kad je ponovno otisao,ostala sam stajati,znajuci da nisam pogrijesila... mislila sam da je to bio trenutak kad sam to preboljela... nije bio...
...danas am mu poslala mail,kao odgovor na njegov... znam da me jos uvijek voli,ali,kao sto sam mu rekla,svi znamo da nista nije vjecno... rekla sam mu i to da sam ga voljela koliko god je to moje maleno srce dopustalo,ali da mi nije zao prekida...
...sad tek stvarno mogu reci da sam to preboljela,ali ne i zaboravila... sedam rajskih mjeseci ne zaboravljaju se tako lako...
YOUR NAME
change the pic if you want.
M.I.A.C.H.=Million