*Surrender
sri - 20.12.2006
Još i sada je viđam. Sjedi ondje, na ulici. Bosa, bolesna, s upalom pluća.
Još i sada je vidim. Ali ipak, prođem pokraj nje kao da je nevidljiva.
Davno me izbjegavala pogledati. A pokušavala sam joj pomoći. U njezinoj posramljenosti nije bilo mjesta mojoj pomoći.
Još i sada je vidim na ulici. Skrene pogled svaki put kad joj se približi biće koje diše.
Udahni. Izdahni. Udahni. Izdahni.
Izmakni pogled.
Udahni. Nakašlji se.
Ti si mislio da znaš. U svojoj nevažnosti smatrao si da si otkrio svu važnost njezinog života.
Ti si mislio da znaš.
Ali ne znaš ti ništa…
Još i sada je viđam. Na vlažnim ulicama ona više ne skakuće po lokvicama.
Dobro joj ide izbjegavanje pogleda.
Ti si mislio da znaš.
Govorili su ti da je crvljiva jabuka zdrava i dobra. Ali tebi se svejedno gadi pomisao da bi mogao prožvakati crva.
I sada je vidim. Sjedi zgrčena.
Udahni. Izdahni.
Sada je za mene samo mumija. Živi mrtvac.
Stopila se sa zidovima. Podlegla hladu asfalta. Potpuna, apsolutna mimikrija.
Udahni. Izdahni. Udahni.
Njoj su glasovi govorili: da crta po zidovima, da piše i riše. Da pjeva. Da ne zna što želi.
Ti si mislio da znaš.
Ali ne znaš ti ništa.
Njoj su glasovi govorili. Ona nije bila sama. Ona se samo predala.
ljepa je priča. baš će mi biti iznenađenje kad te upoznam onako vedru, a tu si mi sva moody=) enivejz, mob znaš samo javi, sad nema kolokvija pa sam free as a bird!pusam te.
napokon-NAPOKON! si se vratila...
Hay! Stetan božić i sve najbolje u
Novoj Godini,puno ljubavi,ugode,kreativnosti,svjetlosti ti šaljem...natan z
jako lijepo, kao i uvjek...
:) ma često mi mislimo da znamo, a nemamo pojma
.Dvije voštane jabuke i susjedina mačka
čet - 14.12.2006
-„Pa gdje si, dovraga, nestala?! Ljudi ti žele čestitati….svi te čekamo dolje. Gospođa Ivanić želi objaviti kritiku tvoje izložbe, plus, kaže da je fenomenalno ispalo.“
-„Da?, upita ona. Umjetnica. „Posluži je dijetnom kolom. I keksima koje sam noćas ispekla. I zamoli je da pričeka, zadržat ću se.“ Nakon što je to rekla, izađe iz kupaonice umotana u šal i rukavice. U čizmama.
-„Mislio sam da ćeš se presvući u nešto ležernije, ali sad već malo pretjeruješ! Pa što će ljudi reći?!“, pogledao ju je kritički od glave do pete. Volio je kako se oblačila, baš onako, po njegovom ukusu. „Ali što je previše, previše je!“, zaključio je.
-„Idem. Sori. Žurim.“
-„Gdje ideš?!“
-„Ne znam! Gdje si ostavio svoj brijači aparat?!“
Ostao je zabezeknutog pogleda. „kakav vražji aparat?!“
-„Jesi li ga vidio ili nisi?!“, sad već pomalo napeto upita ona.
-„Ne, nisam ga vidio.“
-„Našla sam ga, dobro je! Posudit ću ga, oke?“
Nakon par minuta, ona je opet brzo prozujala sobom. Zbunjivalo ga je njezino naglo spremanje.
-„Što će ti brijači aparat?“
-„Nosim još voštanu jabuku, grijače za noge, otvarač za boce, papire i kistove. Čokoladu. Sobnu lampu, ružičaste sunčane naočale, naljepnicu za auto i alu-foliju. Da, mislim da je to sve. Odlazim.“
-„A gdje odlaziš?! I to u šalu i rukavicama…u po' ljeta?!“
Ostala je samo stajati. Naglo se okrenula prema njemu gledajući ga kao da ne može vjerovati u ono što je upravo čula. On se pobojao da nije nešto zaboravio. Jebi ga, pamćenje važnih datuma mu nikad nije dobro išlo.
Ona je otišla do prvog praznog zida, izvukla iz torbe kist, stavila malo tempere na njega(one jarke, crvene) i počela nešto šarati. U gornjem lijevom uglu zida nacrtala je veliku točku omeđenu kvadratom.
-„Ovdje se nalazim ja!“, objasnila. Zatim je iz te točke povukla ravnu dijagonalnu strjelicu prema donjem desnom uglu zida gdje je nacrtala X. „A ovdje idem!“ zatim je na kist stavila malo zelene boje i nacrtala novu strjelicu kojom je okružila mjesto na koje ide te se vrh strjelice vratio na mjesto na kojem je sada. „A ovdje se vraćam!“, zaključila je.
On je ostao zbunjen. „I, gdje točno ideš?“
-„Tamo daleko, tako blizu doma“, odvratila je.
-„A čemu to?“
-„Postala sam klaustrofobična u ovom svijetu!“
Nije više znao što da kaže. U isti tren napao ga je roj misli. Od svega napora više nije znao što da misli. Ona je već bila na vratima.
-„Falit ćeš mi!“, doviknuo joj je.
-„Nemoj zaboraviti Ivanićku ponuditi keksima. Zadovoljna sam kako su ispali!“
-„Što da joj kažem? Koliko ćeš se zadržati?!“
Ništa. Kao da je viknuo u prazno.
Skoro je izašla u potpunosti, ali se vratila na vrata:“I nahrani Milicu!“
-„Koga?!“
-„Eh, Milicu…susjedinu mačku!“
-„Daj mi samo reci što će ti moj brijači aparat?!“
-„Oh, pobogu, pa znaš da nisam agresivna! U slučaju da me netko napadne, branit ću se njime….pogodit ću ga u glavu i pobjeći! Heh….ključevi su ti negdje na stolu. Zaključaj pri odlasku!“ I ode.
Ostao je minutu zabezeknuto. Još nije mogao povjerovati. Pa ipak, počeo je brzo razmišljati što će reći Ivanićki i ostalim ljudima u galeriji. Pri odlasku, pogledao je na stol, primijetio kako nedostaju dvije voštane jabuke, nasmijao se i pomislio: „lude li umjetnice!“ i izašao.
je komadu. evo, vratila nam se s pričama, baš mi je drago! super je ova... dolazim doma u petak tako da bi mogla rezervirati neki termin kod tebe, ako je ikako moguće. vidim da si skroz bizi. aj pliz nađi neki broj na kalendaru između 23 i 8, i preko njega napiši- KOFI s MISI...
citajuci tvoje suicidalno-homocidalno-eskapisticke price/ crtice/ anegdote/ proze ne mogu vjerovati da je to moja vedra&smjela Miich... p.s.imas mail
.Rezime vikenda
pon - 11.12.2006
Ah, kako obožavam one komentare…hvala, agro, baš sam se dobro nasmijala….nakon tvojeg komentara shvatila sam da si cijelo vrijeme imao pravo,izašla sam van i super se zabavila, shvatila sam da sam mlada i da imam mnogo razloga za život,i SVAKAKO sam poslušala tvoj savjet te odlučila razmišljati o životu tek kad budem imala 60 godina…..ha!
/koji bullshit!/
I u ovom sam se slučaju pozvala na transcendentnu slobodu i radim suprotno….ali, thnx enivej. Bez tebe ZBILJA ne bih sama znala cijeniti svoj mladi život….:)
Što sam htjela reći…ah,da.
Prošli vikend sam:
-upoznala mnogo ljudi(iz svih dijelova Hrvatske)
-bila u Zegebeu
-provela dan u Modernoj galeriji super se zabavljajući
-družila se sa starim frendovima
-shvatila da je moja profesorica iz likovnog zapravo ful kul žena
-ipak se odlučila za fakultet
-dobila pohvale na temu prezentacije i crtanja
-uštekala se za par pića
-prošla besplatno u tri kluba
-napokon vidjela bivšeg od frendice i upoznala dečka koji je bio u rubrici Cosma zvanoj „Bezobrazno zgodan“
-zaključila kako je taj frajer sve samo ne bezobrazno zgodan
-vratila se u 8h ujutro u hostel
-zaboravila pidžamu u hostelu(kad sam se vratila u Pulu)
-zaboravila kišobran
-smočila sa do koljena zbog pljuska
Par stvari koje nisam:
-srela Raymond(šteta!)
-bila u tetru „Exit“ niti na koncertu Vatre i Ramireza
-ulovila par buseva, i propustila par tramvaja
-učila
-ponijela razglednicu koju sam nekad davno trebala poslati na jednu adresu
Sve u svemu, bilo je dobro.
Sad sam prehlađena ali sretna!:)
drago mi je da ti je bilo dobro! kiss
al si srela mene!!!! i nisi mi javila da dolaziš i zvala me na kofi. Sad ću se pravit da sam ljuta *dižem nos*- baš onako kako sam rušila plafone i o srednjoj. Ja sam srela jednog dragog momka kojeg ti dobro znaš vani. =) A sa bezobrazno zgodnim sam te i ja mogla upoznat, radi u boogaloo-u. =) ili je to neki drugi? Hm? i da, našla sam neku pidžamu... na mediće? tvoja?? =)
oprosti! stvarno. sutra i preksutra su mi ti kolokviji...joj užas. naći ću se samo sa stellar akobogda, propale moje ideje o veelikom blog upoznavanju.=(oprostioprosti!!! al vidim da ti je i bez mene bilo ljepo. drago mi.=)
@missey>kojeg dragog momka?! znam mnogo dragih momaka....;) zvat ću te na kafe kad budem imala više slobodnog...vidjela si uostalom s kim sam bila u zegebeu! da,da,konobar iz boogalooa....nije moja,moja ima slona ispod kojeg piše "just shakin' it!"...jesi našla možda tu?!:( @raymond>don't worry,ima vremena:)
prestala si pisati priče... pretvaraš blog u dnevnik...meni si uvijek bila malo iznad toga... nemoj me razočarati :)
tres sam pocascena sto sam dobila mjesto u tvom blogu... pijama je na sigurnom kod mene (shakin it). vidimo se u subotu (opet cemo se ustekati za pokoje pice i ne platiti ulaz u klubove u koje se placa ulaz!9 XxX
YOUR NAME
change the pic if you want.
M.I.A.C.H.=Million
ljepa je priča. baš će mi biti iznenađenje kad te upoznam onako vedru, a tu si mi sva moody=) enivejz, mob znaš samo javi, sad nema kolokvija pa sam free as a bird!pusam te.