.božićna čestitka, kolaž.
pon - 24.12.2007
Što mi vrijede dobre želje kad mi je cijela ova godina bila sranje. Pitam se, čime bih zamijenila dobe želje?
Umotala sam poklone. Ali ne znam za koga su.
Zaglibila sam u paklu i nitko ne vjeruje da sam nevina.
Na dobru želju sad se smijem kao na kakvu dobru šalu.
Proklinjem dan kad sam se vratila.
Loša odluka. Od toga smo satkani. I u srži nam je da griješimo.
Postaje previše toplo. Više nisam samo apstraktno zatvorena u svoja 4 zida.
Moja je depresija postala moja svakodnevica.
Događa se raskol. Nešto što sam jedvice držala u cjelini kroz 20 godina sada puca.
A ona je već puknula.
Sretan vam jebeni božić.
Mislim da ću isključiti mobitel sutra.
Nadam se da je mobitel isključen. Javljam se samo jutarnjim komentarom. I pozdravljam.
Evo još jedan kolaž. Tvoje je lako nastaviti. Dobre želje su sranje jer mi je ova godina bila doista dobra. Pitam se, čime zamijeniti godine? Umatao sam poklone, znam za koga su, ali ove godine sam odlučio dostaviti osobno. Nitko nije nevin. Dobrim šalama nije se dobro smijati, što će nam onda ostati za loše. Vraćamo se dok imamo goriva za taj put. Depresija. Može, ali samo 5 minuta dnevno. Dobro je dok je toplo i dok su u 4 zida. Sretan Božić. Jebeno.
Božićna ironija. Svi su puni kalorija i promila, grle se, ljube, histerično plaču. U prinicipu, trude se biti sretni. Jebeš takvu sreću, ređe biti tužan. Ako ništa, bar iz protesta.
Sretna ti Nova te puno zdravlja,sreće,ljubavi i uspjeha u 2008. godini želi ti od srca Tina!
draga miach, noćas sam te se sjetila ko iz vedra neba. Strefilo me odjednamput jasno davno postavljeno pitanje, i prvi naslov tvoj koji sam pročitala - 'ko je miach?' Ne znam ni sama zašto, al našlo me tvoje ime.. vjerujem da to nije slučajno.. Jako sam začuđena, samo da znaš. Al sad ipak idem spavat. Ostavljam ti sve najljepše želje, baš ne pišeš više.... kis
.sleeping with ghosts
čet - 20.12.2007
Ništa me trenutno ne može oraspoložiti od trenutne glazbe iz pozadine.
Placebo efekt ne djeluje. Odavno sam odustala od toga.
Ulovim se svako malo kako u prolazu bacim pogled na mobitel koji leži u kutu.
Ništa. Nema te.
Pomišljam kako je jedini način izbjeći sva ova stradanja glumeći trijeznu osobu u pijanom stanju. Manje će boljeti ako alkohol opije centre boli u mozgu. Kamuflirajući tako pravu ozljedu, neću biti svjesna što se događa s tobom.
Sebe neću ni biti svjesna.
Bacam pogled na mobitel. Ništa.
Ovo više nije raspoloženje. Be mine.
Čekala sam predugo. Ovo nije raspoloženje, ovo je strah. Izdaleka smrdi, a već poznajem taj njegov smrad. Ne možeš mu pobjeći, samo te prati. Smrad.
Ne vjeruješ mi više. A to boli.
Mene. Tebe.
Mene zbog tebe, tebe zbog mene.
Nalazimo se u živom pijesku.
Bacam pogled na mobitel.
Propitkujem sebe koliko ovo još traje. U sebi tražim neki skriveni odgovor.
Nešto što znam i sama. Ili barem mislim da znam.
Dovoljno dobro.
Pokušavam prodrijeti u dubine svojeg uma. Izvući zadnju logiku koja bi mi mogla pomoći da razriješim ovu zapetljanu vrpcu.
Ne zaboravljam i ne odustajem.
Nisam kriva, nisam.
Zašto te toliko gubim?
eh to povjerenje. tako lako ode.
slabost, alkohol, prazan zaslon mobitela, tupa bol..... tako to ide. dobrodošla u hotel Broken Smile..... iv.
.ulica i ti
pet - 07.12.2007
Zapela sam o tebe. Spotaknula se na tvoju sjenu.
Možda mi fali željeza da me zabaci daleko, daleko. Gdje sam opet sama.
Zapela sam o tvoj smijeh.
Mislim da mi možda fali tuge da me podsjeti da ipak ništa nije vječno. Da razgovorom razbijem ono zrnce nove nade što ga nosim u sebi.
Sada sam sretna.
Zapinjući o tebe, ništa me ne boli. Pomišljam kako ova slika nove ne-boli ne štima.
Voljela sam kad me boljelo. Voljela sam iz toga crpiti inspiraciju.
Sada volim tebe.
Zapela sam za tebe. Pretvaraš se da ne primjećuješ mene zapetu o tebe. Vučeš me dalje ništa ne govoreći.
A ipak znam da i u mislima razgovaramo. Čak i u onoj tišini koju sam nekad obožavala nazivati samo svojom.
Više nisam sama.
Zapela sam o tvoju dobrotu. Biti skroman i ne biti škrt, teška je stvar.
Probala sam se diviti iz daljine, ali ti poda mnom i ja spotaknuta o tebe…ne funkcionira, shvaćaš li?
Hodam, a zapinjem. Spotaknuta o tebe, svijet gledam drugačije.
I kad te nema, osjetim želju za spoticanjem.
>Sada sam sretna.
>Sada volim tebe.
>Više nisam sama.
Zapela sam o tebe.
I to mi se sviđa.
e da. tako to obicno i bude.
nije vrijeđanje, to nisi zaslužila...
možda nisi htio,ali tako je ispalo. ne možeš me učiti smislu nečega kad ni sam ne znam o čemu točno pišem. to što je moja želja takva da moji tekstovi ne budu transparentni svima, ne znači da oni nemaju smisla. nego,jel se mi znamo?
lijepo je spoticati se... samo probaj ne razbiti nos :)
"kad ni sam ne znam o čemu točno pišem."
nije mi jasno na što si mislila? na to da ja ne kužim, ili ti?
ups. lapsus tipkae. ne znam=ne znaš. eh. ondak? jel se mi znamo?
pa lijepo se spoticeti, zar ne... ponekad. :D
nema tu ničeg što se ne bi čovjeku svidjelo... ne umaraj noge, nego se drži i uživaj u povjetarcu :)
Totalno razumijem ovo što si napisala...pozdrav od Tine