<body><!-- G_AD SYSTEM INCLUDE -->
PROLOG
Otvaraš oči.
Oči otvaraš samo zato što te boli.
Svaki put kad progutaš slinu, zapeče te u grlu.
Kao da si progutao komadić stakla.
Ne progutaš li slinu, postaju tvoja usta suha, a jezik ljepljiv.
Ne možeš više disati.
Zvonjava. U ravnomjernim intervalima.

Podižeš slušalicu.
Ljubazni muški glas govori jezikom koji ne razumiješ. Pokušavaš se zahvaliti na brizi, međutim umjesto vlastitog glasa čuješ nerazgovijetno krkljanje.
Otvaraš oči i zuriš u strop.
Ništa. Ne misliš.

Na noćnom ormariću čaša mlijeka, šest oštriga i mala bočica puna tableta.
Ravnomjerni šum klima uređaja.
Svijetleći neon.
Tihi zvuci polaganog klizanja predmeta.
Blizu. Nedaleko.

Vjerojatno je tu još jedna soba.
(...)

written by Nejc Pohar bolditalicstrikestrong

WRITTER
YOUR NAME change the pic if you want. M.I.A.C.H.=Million
Inappropriate
Apologies for
Camouflaging Happiness

.you were so happy in the photographs

msn: mia_pu@hotmail.com

ARCHIVES

studeni 2008 ožujak 2008 prosinac 2007 studeni 2007 listopad 2007 rujan 2007 veljača 2007 siječanj 2007 prosinac 2006 studeni 2006 listopad 2006 rujan 2006 kolovoz 2006 srpanj 2006 lipanj 2006 svibanj 2006 prosinac 2005 studeni 2005 listopad 2005 rujan 2005 kolovoz 2005 srpanj 2005 lipanj 2005 svibanj 2005 travanj 2005 ožujak 2005 veljača 2005 siječanj 2005 prosinac 2004 studeni 2004

LINKS
♥friend
♥friend
♥friend
♥friend
♥friend
♥friend

BLOG
credits
BRUSHES. 1 2 3 4 5
IMAGES. yellow-stock biene-stock phoeebstock
BY. shotgun

EPILOG
Nije toliko strašno što sam
izgubio identitet.
Više me plaši
što sam se izgubio
tražeći ga.
...pisac: N.N.

...dal' sjecas se,sunce je jace sjalo,dal' sjecas se...?
sri - 23.02.2005

Slika na MojBlogu

Sjećam se, u 8.-om razredu, subotom smo frendice i ja išle jedne kod drugih oko 19 h da bi se 'sredile' za izlazak. Tada smo tek krenule u disco klub 'Uljanik' koji već dugo subotom i nekim radnim danima otvara širom svoja vrata mladima. Tad se još išlo na matineju(od 20 do 22.30 h). Sjećam se, bilo je ondje mnogo naših vršnjaka, puštala se plesna glazba, malo tko je tada pušio(cigare, ofkors). Oni malobrojni koji su pušili bili su face i dobro poznati u društvu. Tada su cigare mladima tek 'ulazile u modu'. Tada nitko nije bio mlađi od 13 godina. Čim bi došao, poznavao bi ekipu i za svakoga bi znao 'tko je s kim'. Sjećam se, svi su se poznavali, a međuekipni sukobi su tek započinjali. Kad je netko s nekim brijao, to je sutradan već znala cijela škola-'bože dragi, pa šta oni su brijali??? Ma ne! Kada?',često sam slušala u prolazu. Postojale su i one dobro znane cure koje 'se već jesu'. To 'već jesu' govorilo se s podrugljivim tonom i svakako s naknadnim gađenjem. To su bili dobro znani pojedinci koji su se svojim 'delikventnim' ponašanjem izdvajali iz grupice 'dobre dječice'… Ondje bi se odlično provodila, a u 22.30(točno!) starci bi dolazili po nas pred vrata…

Nakon matineje, dolazila bi starija ekipa koja bi se ondje zadržala do ranojutarnjih sati. I to je sve odlično funkcioniralo.

 

Prošlu subotu bila sam opet pred 'Uljanikom'. Namjeravala sam otići na reagge party u 23 h.

Nekim čudom, došli smo mnogo ranije. Na stepenicama pokraj 'Uljanika' na kojima se nekad odmarala ekipa, ondje su sjedili neki likovi, svakako sa bocom i cigarom u rukama. Njima su se pridružila dva nova lika i odmah je izbio sukob. Dok su jednoga odvajali, drugog su držali dok je ovaj mrtav pijan je**o njemu majku, dedu, babu, brata, psa, i ne-znam-šta-sve-ne. Mogu se zakleti da nisu bili stariji od 13 god. (jer, sada su svi u bandama!)

Pogled na drugoj strani zastao mi je na jednog malog dječaka koji je baš izlazio iz 'Uljanika'. Ako je bio višlji od 1.35 i imao više godina od 10-svaka mu čast! Ono što je mene više zaprepastilo od samog izlaska iz disca, bila je cigara u njegovoj desnoj ruci iz koje je svako malo povukao dim.

Bilo je već vrijeme završetka matineje, i iz disca izlaze dečki(njih 6). Svi nose identične šilterice, sportske jakne, široke hlače, patike iz kojih izliječe noga, i idu 6.-i razred. Njih ne čekaju roditelji pred ulazom. Oni se penju na MZ('zloglasni dio grada na koji se ide pušiti, piti, drogirat i ne znam šta sve ne). Oni idu 'slavit' subotu…

Cura, 12-godišnjakinja(znam ju jer ide s jednom mojom susjedom u raz) nosi špicaste čizmice, minicu, a ispod neke kratke jaknice, topić. Topić se ne bi primijetio da je jakna zakopčana. Ona se tamo pokraj nekog zida grli, ljubi, 'žvali' sa nekim likom koji ima 18 godina!

 

Mnogo njih vrijeme sve rjeđe provodi izvan kuće jer ih starci 'izluđuju'. Oni ne smatraju da će im ovo što nauče danas u školi ikad više trebati. Broj neopravdanih sati sada je postao još jedan pokaz koliko je tko 'faca'. Profesori ih se boje, a kako i ne bi kad jedni druge zlostavljaju. Autoritet im je nepoznata riječ. Pokoravaju se svojim pravilima koja kažu da pravila nema.

 

Ja sam 8.-i razred bila prije 2 godine! Od tada se toliko toga promijenilo. Današnji osnovnoškolci više nemaju srama. Dođe mi da se zapitam; zašto njihovi roditelji to dopuštaju?? I strah me i same pomisli na to da će za desetak godina kad i sama budem bila majka, to postati sasvim normalno. Ako se već sad pitam što se to dovraga događa, brijem da ću svojim klincima dosađivati sa onom spikom 'sjećam se' u onih par minuta na dan što ih budem vidjela…  

 

 

(svaka čast izuzecima-danas je teško biti drugačiji od drugih, pa svi rade što i drugi pokušavajući ispasti FACE!!)

1 Goddamnthis




  • bed je kad dodje onaj dan kad moram objasniti svojoj kceri od 12 god da nece nositi tange i minicu jos nekoliko godina-a ako ih ne nosi onda ce biti class reject...pa ti biraj,da li ce ti kcer biti nesretna tih nekoliko godina ili ce se pretvoriti u djevojku u tih par poteza na koje ti NISI spreman....

    ghost in the shell (Neregistriran) (Neregistriran) 22. svibanj 2006 0:36:00

  • ...life's a bullshit...!
    sub - 19.02.2005

    Ne znam što mi bi danas, ali eto, odoh ja malo do grada… morala sam obaviti neke stvari, kupit bilježnicu i meku olovku za likovni, novu kapu(šiltericu) i pola kile lignji… i tako, šećem i bez ikakvog razloga počnem razmišljati o smislu životu, ljudima koji prolaze kroz tvoj život, smislu i besmislu postojanja… (uglavnom, ništa neobično i čudno za mene)

    Onda se sjetim kako je Boxa jučer, na putu do MUP-a, spomenula da joj je u zadnje vrijeme filozofija predobra i da je počela filozofirat…

    I tako, počnem se pitati čemu sve to: zašto živimo, zašto postojimo, zašto dišemo? Pa se prebacim na misli o tome kako je živjeti jako komplicirano… pogotovo kad nemaš odgovore na tako česta pitanja…

    Sve su mi te misli prolazile glavom dok sam ja prolazila gradom… i tako zamišljena nisam ni shvatila da se 2 m ispred mene nalazi-govno… nemojte me krivo shvatiti, vidjela ga jesam, ali sam bila toliko zaokupljena 'važnim životnim pitanjima' da sam ga jednostavno zaboravila zaobići… bilo je to lijepo oblikovano govance, srednje veličine, neke blijedosmeđe-žuto-zelenkaste boje sa nizom tamnosmeđih pjegica.

    Realni čovjek bi to govno uočio, primijetio i zaobišao ga jer bi to govno bila njegova svakodnevica, male životne stvari koje su svaki dan tu… on bi to govance zaobišao jer bi se pazio na svoj život SADA, bavio bi se onime što se SADA događa oko njega… on ne bi razmišljao kao ja o nekim 'jako važnim stvarima bez kojih ne možemo'… on bi ga jednostavno zaobišao.

    Ali, ne i ja… ja to govno gledam, promatram, ali ne shvaćam da ono stoji 2 m dalje meni na putu… i tako, zakoračim i zgazim-govno.

    I upravo u tom trenutku meni sine-život JE sranje(koliko god simpatično izgledao)!:) ali, jbg, i u život treba ugaziti, baš kao i u govno…:)

     

    Inače, stvarno sam danas ugazila u govno…!:) okej, odoh sad oprat patiku…:)  

    0 Goddamnthis