*OBAVIJEST
sri - 21.02.2007
Da. Danas je dan 39.
Moja odluka će biti sprovedena u djelo.
Sve je u redu. Pozitivna je to odluka, ako gledaš sa pozitivne strane.
Danas odlazim s ovoga bloga.
Blog se ne briše. Bilo bi mi žao obrisati ga. Ostat će ovdje, dok ga vrijeme ne izgubi.
Nastojim ne biti dramatična, ali mi i ne ide baš, ha?
Jučer sam srela jednu curu.
Rekla mi je kako je pročitala moj blog. I pohvalila ga je.
Dečko pokraj nas je želio saznati adresu bloga.
Ta cura je dobila adresu od neke druge cure.
A ona pak od nekog drugog dečka.
Osjećam se jeftino. I osjećam da se moj blog osjeća jeftino.
To je tako. Kao stari bračni par:
Navika ostaje navika. I sve što jedno osjeća, osjeća i drugo.
To je neminovno stanje stvari.
A sad je došlo vrijeme da se pupčana vrpca odreže.
Tvorac je ponosan na svoje djelo.
A ja sam spremna na odlazak.
To je to.
Kako je moj dragi prijatelj Martin /:)/ jednom napravio slično, po uzoru na njega, obznanjujem:
blog je ovdje, dopušteno vam je sve stare tekstove i priče kopipejstati(ako vam je gušt…ako nije, ne morate. Mislim, mogli biste…daaa:) )
Možda sam još tu negdje. Možda me nema.
Igrajmo se skrivača.
Nađite me...
Sada vas sve lijepo pozdravljam, zahvaljujem
na svim komentarima podrške, koji su me u tužnim trenucima obradovali ili mi pokazali kako život ne kroji samo ružne trenutke;
na svim komentarima osude, koji su mi omogućili da shvatim kako trebam biti zahvalna na svojem duhovnom bogatstvu;
na svim prijateljskim obraćanjima, jer je ljepše kad znaš da nisi sam;
i najvažnije, na svim pohvalama koje su me potaknule na još bolje i kvalitetnije pisanje.
Ili, kao što bi Adamsovi delfini rekli:
'Doviđenja, i hvala za sve one ribe!'
Dan 39. stupa na snagu-SADA.
Sve vas mnogo voli *MIICH.
ideš? a ne... baš kad sam otkrila tvoj blog... pa eto, ako ti to pričinja zadovoljstvo, malo ću prošvrljati arhivom :D
ajoj..bash bed..jer,ja citah tvoj blogich redovno...al..ako cesh ti bit sretnija..oke...al,javljaj se..cujemo se..msn..Kissach & Hugach
nadam se da ces negdje nastaviti njegovati svoje stvaralastvo... jer nema razloga da se osjeca jeftino, kao ni ti... sad se sakrij... brojimo do 10 ;)
Ako ti tako misliš, onda dobro. Samo, bila bi šteta da ne nastaviš zapisivat, ili na bilo koji drugi način bilježit svoja razmišljanja, trenutke nadahnuća, slabosti i ostalih ljudskih trenutaka. Svaka ti čast, treba snage za taj korak. Nitko neće dobit adresu komada papira sakrivenog negdje u dnu ladice. Nemoj prestat pisat. Bila mi je čast. Ave!
a to si se ti odrekla bloga u korizmi? ma vratit ćeš se
meni je danas bio dan 4 (znaš kako volim tu brojkicu). Znala sam da će me veljača stajati zdravog razuma, a vidim ni ti ne zaostaješ.... if it makes u happy- it can't be that bed. nastavi pisati- objavljivala ili ne.
al bit ćeš tu, vidjet ću te ponekad, jelda?;)
Kaj se taj dan 39. nikako ne može promijenit? ha? moram ti priznat, razočarana sam ko dijete kojem su oduzeli tek pronađenu igračku. šmrc
*sve što volim.....naprosto.
pon - 19.02.2007
Danas je dan tipa 12. Nedavno sam počela popisivati dane.
Njihovu strukturu, početak, srž i kost i kraj.
I zaključila da je danas dan tipa 12.
Jutro onako, solidno. Nimalo nerviranja.
Nestalo je kiše, nešto razočaranja, naziralo se melankolično sunce. Onda, u suton.
I onda, pred kraj, zahvaljujući Murphyju(jer ništa nije savršeno) dan se mora pokvariti.
Ah, Murphy, zbilja te volim.
I tako, danas je tip dana 12.
Nazivate li ovo bolesnim- moje popisivanje dana-nemojte.
To sam samo ja.
Luda žena.
Pred kraj dana je uvijek burno. Tip 12 ima burne krajeve.
Tada, za smirenje, čitam knjige. To je normalno.
Trudim se da me ne zaboli glava. I to je normalno.
Čitam o vanzemaljskim brodova. Paaa, donekle normalno.
Kada te muči jedan od onih tipa 12 dana, onda nije ni čudno da dođeš do neobičnih zaključaka:
Adamse, i tebe jako volim, ali nakon čitanja ne mogu a da ne pomislim kako si u mladosti imao velikih problema sa autostopiranjem.
Uskoro dolazi dan 39. to je jedan od onih kad se nešto opasno preokrene, donese se bitna odluka i zbilja se provede u djelo. Dan tipa 38 je nešto sličan danu tipa 39 ali za nijansu drugačiji jer se u njemu ozbiljna odluka ne sprovede u djelo. Dakle, dan tipa 39 mi se bliži.
Znat ćete kad tako odlučim.
Obavijestit ću narod da je na snagu stupio dan tipa 39.
I zbilja ću ostaviti obavijesti.
Ne šalim se.
Ima još mnogo tipova dana. Samo ih još nisam sve proživjela otkad sam počela popisivati dane.
Dapače, jedan od onog tipa dana 38 sam imala čak više puta.
Pa tako, sjećam se, u subotu sam odlučila glumiti Holly Golightly, koju naprosto obožavam.
Jedan tako zapanjujuć lik naprosto morate obožavati.
Zaista je šteta, velika šteta što nisam to mogla sprovesti u djelo. Šteta, kažem vam.
Holly, tebe naprosto obožavam.
I obožavam govoriti riječ naprosto jer mi je to tako hollygolightlovski.
Ah, koja šteta zbog toga dana.
Današnje razočaranje nije doseglo granice, pa sam ovaj dan ipak stavila pod tip 12.
A budem li još jednom napisala nešto o čemu nisam htjela pisati(nešto kao do sada), počnite me smatrati ludom.
Veliko sam razočaranje doživjela kad sam shvatila koliko je zapravo ova država nemaštovita, i siromašna materijalima potrebnima za maškare. Jednostavno je nemoguće nabaviti upravo onu jednu sitnicu koja čini temelj tvoje zamaskirane ličnosti. Gle!, (začudo) , ovaj put ne govorim u prenesenom značenju. Ali, nekako, nisam ni očekivala da ću išta naći, pa me ovo razočaranje i nije zapravo toliko pogodilo koliko bi me pogodilo da je ovo tip dana 63.
Već je ovo tip dana 12.
Tako će i ostati.
Ah, jbg. Lude žene prolaze kroz grad.
I, da, sad bi bilo vrijeme da se zabrinete.
i ja naprosto obožavam holly golightly... a koji tip dana je najbolji? mislim, dan kad ti se događaju samo dobre stvari... koji je to tip dana?
a zašto? iapk je ovo vrijeme za lude žene, kao i svako drugo, po mom mišljenju :)
a koji je prvi tip dana? i da, murphy je zakon:)
wow...e..a imash dan tipa hmm...7?moi najdrazi brojcek...Kissach & Hugach
Ne brini se. Negacija mentalnog zdravlja je posve normalna pojava. To je početak spoznaje. Najbolja je ona faza kad osoba sama sebe uvjeri da je to (ta "ludost") ustvari dobro, na opće gađenje ostatka svijeta. Inače, odlična ideja kategorizacije dana. Opširnije drugom prilikom.
svidja mi se... ja imam dan tipa 0... kad sve jednostavno stoji osim sata koji se ipak, mada presporo, krece... ali valjda i treba poceti popisivati od nule :) pozz!!
*Zadnja stvar. "Sve još miriše na nju". 14.02.
sri - 14.02.2007
Top je baš označio podne, a ona je u tom trenutku sjedila na staroj ,poharanoj klupici u parku. Nemoguće je reći da se uplašila jer već neko vrijeme nije bila svjesna svijeta oko sebe.
Samo je sjedila, i razmišljala o jutru.
Kad je jutros ustala, ništa joj nije bilo sumnjivo. Dan kao i svaki drugi, pomislila je.
Sneno se odgegala do kupaonice,
navukla neku staru kućnu haljinu,
oprala zube,
otišla u kuhinju,
vidjela crvenu ružu na stolu,
stavila vodu za kavu,
upalila televizor,
vidjela crvenu ružu na stolu,
uzela kutijicu s kavom,
stavila previše šećera,
pokupila novine i stavila ih pod pazuh
i otišla u dnevnu sobu.
No da, svakodnevica. Osim…jedne stvari.
Vratila se u kuhinju i tek sad zapravo uočila crvenu ružu na stolu.
Pomislila je kako je nešto zaboravila. Na čestitki je pisalo….no znate, one gluposti 'sretno valentinovo', 'volim te' i slične baljezgarije kad ljudi nisu dovoljno originalni pa na brzinu napišu žvrljotinu. No, ovo nije bila obična žvrljotina.
Bila je presretna što je dobila takvo nešto, pa se nije povodila za onim tipičnim baljezgarijama što pišu svi odreda. Nikad nije mislila da je njezin mangup sposoban za takvo nešto. Smatrala ga je suviše neromantičnim pa valentinovo kao poseban dan nije uzimala previše k srcu(kao ni sve ostale obljetnice, uostalom).
Dan joj je počeo savršeno.
Nasmijala se svojoj smušenosti što istog trenutka nije zapazila ružu na stolu. U trenutku kad je pomislila da mu nije ni mislila napomenuti taj sitan detalj, auto je zatrubio. Probudivši se iz dubokih misli, uočila je da u autu sjede mladić i djevojka. A iz auta kreeeeeešti neka opaka ljubavna glazba pojačana teškim basevima.
Sjetila se kako je istog trenutka navukla nešto na sebe u čemu(sad je uočila) izgleda kao da je upravo izašla iz spota Gwen Stefani, i otrčala svojoj najdražoj i najboljoj prijateljici. Najbolja prijateljica koju je prije par godina tek upoznala, uvijek joj je prigovarala koliki je njezin mangup zapravo mangup. Ali joj to nije smetalo.
Prijateljica ju je voljela,
a sad je imala nešto čime će dokazati i da je on voli.
Na klupicu do njezine sad su sjeli neki klinci. Djevojka i dečko.
Zaljubljeni, očito. Postali su joj simpatični onog trenutka kad su zaključili da njihova prisutnost i njihovo cmakanje nije dovoljno dobro za nju(jer je ipak previše buljila), i udaljili se.
„Šteta, bili su tako slatki“, pomislila je. Pritom je nesvjesno napravila facu zgražanja na tu pomisao. Prisjetila se kako joj je bilo lijepo one noći kad su ona i njezin mangup izašli prvi put. Bila je stvarno zaljubljena. A ruža joj je bila predivna iako nije bila po ničemu posebnija od drugih ovoga jutra.
Pogledala je u izlog. Podsjetila se zašto se vratila prijateljici.
U svoj toj strci oko valentinova, zaboravila ju je pitati kada idu na koncert večeras.
Onda se prisjetila jednog koncerta na kojem je upoznala svoju najbolju prijateljicu sa svojim mangupom(koji tada još nije bio njezin mangup). Bilo im je divno te večeri(iako je prijateljica odmah tvrdila kako joj se on ne sviđa).
Uletjevši s ružom, onako smiješno obučena, ostala je u šoku.
Koliko god se sve to brzo odvilo, ipak je sve izvela u tišini pa nije omela par na koji je naletjela u njihovim trenucima nježnosti.
Nemoguće je reći o čemu je u tom trenutku razmišljala. Može se reći da je bila u stanju šoka kada osoba uopće ne razmišlja, ili je pak razmišljala prebrzo da su misli toliko brzo prolazile, vrtile se, izmjenjivale se i njezin mozak jednostavno nije bio sposoban odjeliti jednu misao od druge.
„Sranje“, prozborila je, i u stanju šoka izašla van.(ovdje je sasvim sigurno da je proživljavala stanje šoka što se vidi po samom postupku)
Sada pak nije postojalo ništa što ju je moglo omesti u razmišljanju.
Top je opalio podne, ali ona toga nimalo nije bila svjesna.
„Sranje“, pomislila je opet. „Kako je moguće da tako nešto nisam prije uočila?“
(vjerojatno još uvijek nije bila sposobna probaviti misao da je poznavala par koji je stajao ondje. Dapače, taj je par ljudi poznavala toliko dobro da nije mislila da su takve stvari ikako moguće. Njezina najbolja prijateljica i dečko. Tko bi to rekao?)
Ustala je. Putem je naišla na uličnu kantu koja se još nije ni napola napunila otkad su je jutros u 5 ispraznili smećari.
Pogledala je ružu koja više ni po čemu nije bila posebnija od svih drugih crvenih ruža ovoga jutra.
„Za sve je krivo iskomercijalizirano valentinovo“, tiho je rekla i bacila u ni napola punu kantu crvenu ružu koja je cijelog svojeg života željela biti ljubičasta.
like it..istinito,il?fora je to...a valentinovo je iskomercijalizirano.. definitivno..moja crvena ruza cijeli zivot zheli biti zhuto-narancasta..jbg..Kissach & Hugach
žute ruže su najljepše i najiskrenije...
love sux.
bruce wayne who used to be john doe
NIJE VALENTINOVO KRIVO. AL IPAK... LAKŠE JE TO VJEROVATI...
ne očekuj, pa te ništa neće ni razočarati... teška lekcija, science fiction, čini se... kis
"Ne lomite mi bagrenje, pod njima sam je ljubio, bosonogu i odbeglu od sna."
sub - 10.02.2007
U noćima kao što su ove često razmišljam o tebi….
Najljepše mi je, gledajući u tebe, kad znam da će sve biti u redu. Nekako uvijek sukladno s tim, u ušima neobično lako zvoni rečenica 'kad si zaljubljen ništa ne može poći krivo'.
I to oboje nekako podsvjesno znamo.
U tom će se trenutku svijet pretvoriti u crno-bijeli film.
U tvojim ću očima ja biti heroina. A ti ćeš, obasjan jakim svijetlom reflektora pomalo žmirkati jer si oduvijek bio naviknut na tamu. Do mojeg dolaska.
Gledajući tebe ja ću snivati bez ikakvih briga.
A ti ćeš me fotografirati, onako usnulu bez imalo briga. Ni tebi ni meni tada neće biti bitno što postoji nepravda u svijetu. Ali ću ipak ujutro JA biti ta koja će morati otići. Znaš? Ipak sam ja tvoja heroina.
A ujutro, ja ću se mrštiti i ljutiti, i praviti face i vikati, i ne razgovarati s tobom jer si me fotografirao u tako krivom vremenu. Ispod svog tog mojeg durenja, zapravo će mi biti jako drago što imam nekog poput tebe tko će me promatrati dok spavam i smatrati me lijepom.
A iz istog razloga ti se nećeš ljutiti na mene jer ćeš znati da zapravo glumim i da mi je zapravo, duboko ispod sve te glume, jako drago što si to napravio.
I super ćemo funkcionirati. Zapravo.
A nakon mojeg odlaska, i nakon mojeg brzog povratka, ti ćeš me dočekati sa bijelim ljiljanom u jednostavnoj vazi na sredini stola, sretan što se tvoja heroina vratila.
Kad se san raspline, a film odvrti i posljednju scenu, ja se vraćam u stvarnost u kojoj tebe nema, u kojoj ja tebe čekam i u kojoj zamišljam tebe i mene ponovno zajedno.
Jedva čekam da se ponovno vidimo…..
hehe, svi su nesto zaljubljeni zadnjih dana... :)
hehe, svi su nesto zaljubljeni ovih dana:)
ljiljani su mi najdržae cvijeće.=)
kada ćemo se NAPOKON osloboditi 'nekad' i vratiti u 'sada'. Maštanje je najgora obmana.
hm... a kaj da ti kažem, znaš i sama.
* SRijedu, ah što mrzim SRijedu.....
sri - 07.02.2007
Danas mora da je srijeda.
Od ranog je jutra sve pošlo krivim tokom. Specifičan miris asfalta nakon karakterističnog prvog pljuska. Užurbana civilizacija. Prikrivena ekstaza nečega što se davno zvalo zrakom. Čisti oksimoron sparine zimskoga dana.
Zaglušujuća buka u pozadinu stavlja zvuk motora. Nesvjesno prelaženje labirinta ulica. Naglo kočenje automobila…….
……..prekida niz od osam pomisli od početka jutra. Ostala sam živa.
Ubrzavam hod, stižem na vrijeme.
Oči se zaklapaju, pluća odbijaju disati.
Sparina je sve teža. Previše ljudi. Iscrpljujuća buka.
Razbila sam lakat(krvario je sat vremena). Izgubila sam time potporanj na koji bih mogla osloniti glavu.
Pitala se zašto žene ne mogu oćelaviti…
Soba je pospremana, suđe je oprano, veš je izvješen.
Osjećam kako me hvata migrena. Čekam mučninu.
Polagan hod, atipičan za tako tipičan dan bez ikakve funkcije.
Zaboravila sam pozdraviti ljude. Razmislila što sam još mogla neuspješno obaviti.
Spavala onda kad se ne smije, bila budna kad nije bilo potrebno.
Odustala od traženja smisla u nečem tako besmislenom.
Pomislila sam, danas mora da je srijeda. I zabila se u vrata.
zabijanje u vrata.... ti mora da si zaljubljena...
:) ja mrzim ponedjeljak... i vjeruj mi znam kako ti je. i stavila si mi faking bubu u uho sa celavim zenama(wikipedia dolazim!)
ja mrzim nedjelju i pon...a zapravo..ne tak jako..jer idem na tenis..ipak ih ne mrzim...ma..tko bi znao..Kissach & Hugach
Guess what... danas je četvrtak. ;-)
Meni takvi dani nisu ograničeni samo na sredinu tjedna.. :) kis
Nemoj tražit smisao. Vjeruj mi. Doć će, nekom prilikom, jednom. Poznati su mi slični doživljaji. Svijet sam od sebe izaziva gađenje, mučninu. Ovim stilom si mi probudila neke uspomene. Hvala ti. To me tjera na razmišljanje. Nisam dugo.
@ oruđe uma --> plašiš me.
*LIKE.NO.OTHER.
pon - 05.02.2007
Osjećam se užasno transparentnom….u ovom trenutku, zaboravila sam sve što sam željela napisati. Sada sam samo kao one svjetleće reklame, sa ogromnim šarenim slovima na kojima piše;“Čitaj mene! Čitaj mene! Ja pišem! Čitaj mene!“. U nekakvom stručnom izrazu, postala sam pomodnica.
Iz mene već odavno ne proizlaze osjećaji. Onakvi, u punom svojem sjaju, dok orkestar svira u pozadini, sa mnom kao dirigentom i glumicom istovremeno, u glavnoj ulozi.
Iz mojih riječi ne pršti glazba. Osjećam sve više i sve jače svoje granice.
Nešto me steže, nešto me priječi da u ovom trenutku napišem sve ono što sam ti htjela reći.
Čitala sam stare postove. Najljepši su mi, i najiskreniji, oni iz listopada pretprošle godine.
Sada me jedino strah da, budeš li čitao njih, i sve ostale, ja ti neću biti dovoljno dobra, a ti me nećeš razumjeti.
I stvarno ne vidim važnost toga da te sada pustim da sve ovo vidiš.
Nekada mi to ne bi bilo važno.
Nekada nisam mislila da si sposoban mene voljeti.
Nekada bih dala ruku u vatru da o tebi neću razmišljati.
Nekada si bio samo moj san. A u snove nisam željela dirati.
Sada si ovdje, sada te ljubim, ali se ne usuđujem izreći sve što mislim.
Jeka mojih riječi ne bi bila dovoljno jaka. Previše je ovdje sada ljudi. Previše, a opet premalo. Jer to više nisu ljudi.
U masi je nemoguće vikati. Pomislili bi da sam luda.
A trenutno….dosegla sam granice svoje ludosti.
I pucam. I pišem ti ovo…
Nakon mnogo vremena, ja sam ponovno iskrena prema samoj sebi. Zanemarujem svoj mrak, svoj strah da me nećeš shvatiti, svoje nastojanje da me se drugi ne odreknu…prestajem izbjegavati potrebu da ne postanem mrska onima koji bi mi trebali a koji me sada čitaju.
U moralnoj sam dilemi. Prije možda emocionalnoj… ali zanemarujem sve.
I pišem ti ovo… poslušaj me.
Još uvijek se sjećam prvoga dana kad sam te vidjela. Ne lažem, ne. Da pogledam malo dublje u sebe, vjerojatnost da bih se sjetila točno onoga kako si tada bio obučen bila bi prevelika.
To me brine. Za nekoga tko je predugo vremena bio samo san, ti su detalji previše. A zadnje što želim jest prestrašiti te. I sama mrzim pritiske.
Pretpostavljam da su i tebi mrski.
Nisam te željela uvoditi u svoj svijet. Moj je svijet previše konfuzan i previše je ovdje tame da se jedva i sama sa svjetiljkom snalazim u tom svojem napola izgrađenom tunelu.
Pitam se kako bih ti samo izgledala da me ogoliš.
Pitam se isto kako bih ti izgledala da zanemarimo moj izgled.
Pitam se, ali ne postavljam ta pitanja.
Bojim se uvesti te u svoj svijet u potpunosti. Na zadnjem pozivu sam se opekla(iako sam stekla nevjerojatno mnogo iskustva i izborila se za podosta sreće). Pretpostavljam već sada da nećeš razumjeti.
Nisi mi taj tip.
Jer(nešto što sam još odavna primijetila); u potpunosti smo različiti. I to je sad malo prekasno mijenjati.
Bilo bi zaista naivno vjerovati da se to može promijeniti.
Ponekad si hladan prema meni. Ne znam što misliš, niti što osjećaš.
Ne mislim da si uvijek hladan. Hladan si samo onda kad ja očekujem toplinu. Ne okrivljujem te, takav si. A mi smo u potpunosti različiti.
Lekcija koju ponavljamo,
Jest lekcija koju ćemo najlakše naučiti.
Od sna, ti si se pretvorio u stvarnost. A ja sad očekujem previše.
I bojim se da ćeš pobjeći budem li pokazala da mi je imalo stalo, više od onoga što bi mi trebalo biti.
Ti ne pokazuješ mnogo. Ali sam zato jaaaako sretna čim uočim nešto što bih mogla nazvati znakom pažnje.
Previše mi značiš za nekoga tko je tek nedavno ušao u moj stvarni svijet.
Trebam li se zabrinuti?
Ti nemoj. Nije ništa opasno.
Samo sam zaljubljena. Ponovno.:)
Što još trebam reći?
U ovom se trenutku nevjerojatno jako dvoumim trebam li ti dopustiti da pročitaš sve ovo što ti ne bih bila u stanju reći.
Previše sam emotivna, pa se potajice nadam da je tebi stalo isto koliko i meni.
Previše sanjam…možda.
Dopustim li ti sada da me ovakvu vidiš... Ne mogu opisati.
Nije da te tjeram. Dapače, čak…:) želim te što bliže sebi.
Ali svi ovi posljednji mjeseci, sve one posljednje riječi koje sam tada pisala, posljednji trenuci koje sam opisivala, sve ono što sam pretvarala u temelj svojih tekstova-nije bilo ono što sam zaista i u potpunosti mislila.
Previše je ljudi posljednjih mjeseci gledalo u mene kao u cirkusku atrakciju.
Dovoljno sam snažna da kažem kad je dosta.
Vidiš koliko si mi važan? Od svih ljudi kojima sam dopuštala da čitaju moj blog,
preko svih poznanika koji su komentirali ono što su mislili da znaju,
ti si napokon došao,
poželio pročitati nešto što su drugi odavno ugušili,
otvorio mi oči i pokazao…
sve to isto mogu i na drugom mjestu.
I sad sam slobodna.:)
Eto, toliko mi značiš. Zaljubljena i slobodna.
Najveća radost na svijetu.
Da te pitam samo još jedno: što nakon svega ovoga misliš o meni?
Reci mi, vrijedilo je?
wow...e..kako ja volim tvoje potove..tako su..hmm..duboki..a opet jednostavni..misteriozni..a opet kazu sve kai se treba znati...Kissach & Hugach
Dobro, dobro, sviđa mi se stil, a i sadržaj nije loš. Sad kad sam vidio pjesme moram i crteže, užasno me zanimaju.
Baš si me iznenadila, ugodno naravno, sa cijelim blogom.
ja sam se ježio dok sam čitao
Miich honey, ti si meni pre kul. Da sam ja 5ar i ja bi se najezila. Ovako sam se samo smjeskala, kao da sam i ja zaljubljena. Joj, cekaj, pa ja jesam zaljubljena. :))
sad ej on na potezu. pa da vidimo jel pravi igrač il ne. ti si dokazal da jesi. [btw čestitam za naslovnicu=)]
samo probaj zbrisati sa javne scene :) čestitam na hrabrom potezu.
*4
pet - 02.02.2007
Prošli su oblaci, u gradu pokraj mora. Nema više tvojega lica. Anomalija.
Kažu da je normalna za ovo doba godine. Ali, čekaj. Ondje je svijetlo…
Gori tavan! I nije me briga.
Još i sada se smijem čovjeku koji ponosno šeće ulicom. Oko vrata nosi natpis;
„'Ko vas jebe! Ja sam original-> vi ste svi pukli“.
Da ga ne nosi on, ja bih. Jedan od rijetkih. A što ćeš….
I forgot to look for the Christmas lights reflecting in your bedroom windows.
Ja sam žena fikus /povezano s jednom raspravom kojoj niste prisustvovali!/
Prošli su oblaci, ali nisu odnijeli kišu. A sa kišom su pali i poljupci.
Jedan poljubac za tebe. Jedan poljubac za mene.
Jedan za rastanak. Jedan da nas otpravi za nigdje.
Sve u svemu, 4.
To je brojka mojeg današnjeg raspoloženja. Solidna 4.
Tu ću brojku zaokružiti, kad me budu pitali „kako si?“..
mora da je kava bila zanimljiva (ispravi me ako sam pogriješio)...
fikus? benjamin možda? ti su mi najdraži...
moje je 1 ipo... :-) (mislim raspoloženje) lol
odličan 5 za solidan 4...(u iščekivanju kiše i novih značenja)
owo nema weze s ničim...mislim šta ću ja napisati...idi pogledati stranicu postsecret, ako već nisi...zanimljiva je :]
anna molly početak ;) nice
ha! bijah na naslovnici....kul:)anna molly je početak, a negdje sredina, i think je "a kiis to send us of"...sve sa istog albuma:) dobra sposobnost uočavanja.... @in the dark:već odavno znam za tu stranicu:)
YOUR NAME
change the pic if you want.
M.I.A.C.H.=Million
ideš? a ne... baš kad sam otkrila tvoj blog... pa eto, ako ti to pričinja zadovoljstvo, malo ću prošvrljati arhivom :D