Otvaraš oči.
Oči otvaraš samo zato što te boli.
Svaki put kad progutaš slinu, zapeče te u grlu.
Kao da si progutao komadić stakla.
Ne progutaš li slinu, postaju tvoja usta suha, a jezik ljepljiv.
Ne možeš više disati.
Zvonjava. U ravnomjernim intervalima.

Podižeš slušalicu.
Ljubazni muški glas govori jezikom koji ne razumiješ. Pokušavaš se zahvaliti na brizi, međutim umjesto vlastitog glasa čuješ nerazgovijetno krkljanje.
Otvaraš oči i zuriš u strop.
Ništa. Ne misliš.

Na noćnom ormariću čaša mlijeka, šest oštriga i mala bočica puna tableta.
Ravnomjerni šum klima uređaja.
Svijetleći neon.
Tihi zvuci polaganog klizanja predmeta.
Blizu. Nedaleko.

Vjerojatno je tu još jedna soba.
(...)

written by Nejc Pohar bolditalicstrikestrong

YOUR NAME change the pic if you want. M.I.A.C.H.=Million
Inappropriate
Apologies for
Camouflaging Happiness

.you were so happy in the photographs

msn: mia_pu@hotmail.com

studeni 2008 ožujak 2008 prosinac 2007 studeni 2007 listopad 2007 rujan 2007 veljača 2007 siječanj 2007 prosinac 2006 studeni 2006 listopad 2006 rujan 2006 kolovoz 2006 srpanj 2006 lipanj 2006 svibanj 2006 prosinac 2005 studeni 2005 listopad 2005 rujan 2005 kolovoz 2005 srpanj 2005 lipanj 2005 svibanj 2005 travanj 2005 ožujak 2005 veljača 2005 siječanj 2005 prosinac 2004 studeni 2004

♥friend
♥friend
♥friend
♥friend
♥friend
♥friend

credits
BRUSHES. 1 2 3 4 5
IMAGES. yellow-stock biene-stock phoeebstock
BY. shotgun

'Pazi!'

Vikala sam svakog dana. Svakog dana sve glasnije i glasnije. Upozoravala sam ih na sebe. Tvrdila da me ne poznaju.

 

Nosila sam natpis oko vrata; 'OVO ovdje nisam ja!'. I derala sam se. Iz koristoljublja. Ali, derala sam se. I vikala na svakoga tko me htio pobliže upoznati. Nosila sam tada maske, ali nisam se skrivala iza njih. Čak i kada nisam htjela pokazati svoje pravo lice. Besmislice? Čak i kada su došli do mene, i prije nego me pitali kakvu to masku nosim, sama bih im rekla. Upozoravala sam ih na stvari koje se skrivaju iza nje, te moje maske. I objašnjavala da stvari nisu tako lijepe. I uvjeravala ih da tu masku poslije skidam. Ipak, nisu slušali.

 

Na upozorenja se nisu ni brecnuli. Svaki je htio jedan ples otplesati s njome. Opčarala ih je njezina ljepota, njena raskoš, stil, boje. Bila je predivna. Savršena, zapravo. Sviđala im se ta maska. Htjeli su joj ugoditi, svidjeti joj se.

I oni su se njoj sviđali-svaki u svoje vrijeme. Na upozorenja su zaboravili. Odbijali su ih prihvatiti. Tvrdili da su jači od toga. A ja sam se toliko uživjela u masku da sam i sama zaboravila upozoravati ih. Mea culpa.

Njena špagica je bila toliko pričvršćena za moju kožu da nisam više ni osjećala ni raspoznavala gdje joj je kraj. No savršeno stanje uma polako je završavalo, uloge su postajale sve otrcanije, predstava je polako bljedila u mislima nedužnih prolaznika.

 

Došlo je vrijeme da se skinu maske. Nisam više upozoravala. Mislila sam da je ta maska moja slika, zrcalni odraz mene same. Skinula sam je. Bez buke, bez strke. Bez ikakvog upozorenja.

 

A onda, ŠOK! Nisu naučili. Nisu bili spremni. Nisu toliko voljeli, niti se nisu trudili shvatiti. Nisu prepoznavali osobu za koju su mislili da je dobro znaju. Maska je bila samo prividan osjećaj stanja, samo ružna navika. Ono što se nalazilo ispod, bilo je nešto drugačije. Nešto s čime nisu naučili živjeti.

 

Najviše sam JA stradala…zbog mog zaborava, mojeg ne upozoravanja. Bila sam ranjena ptičica upucanog krila.

Nastupilo je mračno razdoblje. Čisti blackout! Nisam to mogla podnijeti, svu tu promjenu. Nisam mogla stati…

Zaboravila sam tko sam i što sam. Zaboravila sam što radim. Zaboravila sam tko želim biti. I…vratila masku. Samo zbog ugode, jebenog osjećaja ponovnog užitka. Bila sam slabić i nisam znala kako drugačije zadržati ono što sam mislila da je odmah pokraj mene. Našla sam kraći put i pošla njime.

 

No, najkraći put nije nužno i pravi put!:(

Maska i dalje stoji…renesansa je. Ponovni preporod. A ona i dalje stoji na istom mjestu u punom svojem sjaju. Nema natpisa, nema buke i halabuke, nema vike i strke. Nema ničega, samo ogoljela figura i njezina maska…za tuđu pobudu, i užitak.

 

 

(Ono što su vidjeli ispod, još nisu zaboravili…)

2 Goddamnthis

svi imaju maske...svi...

ghost in the shell (Neregistriran) (Neregistriran) 22. svibanj 2006 0:45:00

Kako brzo zaraditi? Pošaljite 5 kuna na 6 adresa! Nasao sam ovo na jednoj news grupi i odlucio isprobati. Prije par tjedana, pretrazivao sam newsgrupe i naisao sam na clanak slican ovome u kojem je pisalo da mozete zaraditi tisuce dolara u samo PAR TJEDANA sa samo malim ulogom od 30 kn! Pomislio sam, "Da bas, ovo mora da je prijevara" no kao vecina nas, bio sam znatizeljan, pa sam nastavio s citanjem. Kako god, pisalo je da posaljete 5 kn svakoj od 6 imena i adresa koje su bile u tom clanku. Zatim stavite svoje ime i adresu na kraj popisa na #6, te posaljete taj clanak na najmanje 200 newsgrupa. (Ima ih na tisuce). Nema kvake, to je to. Pa sam nakon malo razmisljanja, i savjetovanja s prijateljima, odlucio pokusati. Mislio sam "Sto imam izgubiti osim 6 markica i 30 kn, zar ne?" zatim sam ulozio tih bijednih 30 kn I POGODITE STO!?... u roku od 7 dana, poceo sam dobivati novac postom! Bio sam zaprepasten! Pomislio sam da ce s tim biti ubrzo gotovo, ali novac je neprestano dolazio. U mom prvom tjednu, zaradio sam oko 100 kn. krajem drugog tjedna zaradio sam ukupno vise od 1 100 kn! u trecem tjednu imao sam preko 10 000 kn i jos raste. Ovo je sada moj 4 tjedan i moja ukupna zarada je malo vise od 25 000 kn a novac jos ludjacki dolazi. To sve sigurno vrijedi 30 kn, i 6 markica!! Sada cu Vam reci na kojem principu ovo radi i jos vaznije, ZASTO radi... Osim toga, pobrinite se da imate isprintanu kopiju ovog clanka SADA, tako da bi mogli provjeravati neke informacije kako ih trebate. OBECAVAM Vam da ako tocno pratite moje upute, zaradjivat cete vise novca nego sto ste ikada mogli radeci nesto tako lako! NASTAVITE CITATI DA BI STE DOZNALI KAKO OVO RADI!!! Prijedlog: Procitajte ovu cijelu poruku pazljivo! (isprintajte ju ili ju kopirajte na svoje osobno racunalo.) Slijedite jednostavne upute i gledajte novac kako dolazi! Lagano je. Legalno je. MOLIM VAS, VJERUJTE MI, ZELIM VAM DOBRO!!! A, Vas je ulog samo 30 kn (Plus postarina na samo 6 kuverti...samo jednom...bez ponovno slanja poste) VAZNO: Ovo nije prijevara; nema laznih obecanja; nije ilegalno; i 99% nije riskantno - stvarno funkcionira! Ako je odanost slijedecim uputama, dobivat cete izvanredne prihode. SAMO NASTAVITE CITATI!! MOLIMO VAS Slijedite ove upute TOCNO, i 50 000 ili vise mogli bi biti vasi u roku od 20 do 60 dana. Ovaj program ostaje uspjesan radi ISKRENOSTI I POSTENJA sudionika. Molimo Vas nastavite njegov uspjeh pazljivo prateci i postujuci upute. Sada cete postati dio Postanskog poslovanja. O ovom poslu Vas proizvod nije cvrst i opipljiv, on je usluga. Vi ste u poslu razvijanja Postanskih lista. Mnogo udruga rado placa velike svote novca za kvalitetne liste. No ipak, novac od tih lista je sekundaran prihodu koji se zaradi od ljudi kao sto ste Vi i ja koji traze da ih se ukljuci u tu listu. Ovo su 4 koraka do sigurnog uspjeha: KORAK 1 >Nabavite 6 odvojenih papirica i napisite slijedece na svaki papiric "PLEASE PUT ME ON YOUR MAILING LIST." Sada uzmite 6 novcanica od pet kuna i stavite JEDNU u SVAKI od 6 papirica tako da se novcanica ne moze vidjeti kroz kuvertu (radi sprjecavanja kradje). Zatim, stavite jedan papiric u svaku od 6 kuverti i zatvorite ih. Sada bi ste trebali imati 6 zatvorenih kuverti, svaku sa papiricem na kojem je iznad napisana fraza, Vasim imenom i adresom, i 5 kn novcanicu. Ono sto Vi radite je da stvarate uslugu. OVO JE SIGURNO LEGALNO! Vi zahtjevate zakonitu uslugu i placate ju! Kao vecina nas bio sam pomalo skeptican i pomalo zabrinut o legalnim pogledima svega toga. Pa sam i provjerio sa U.S. Post Office (1-800-725-2161) i potvrdili su mi da je to uistinu legalno. Posaljite tih 6 kuverti na slijedece adrese: #1.) Marina Šabic, kipara meštrovica 21,21300 Makarska, Croatia #2.) Ivan Šabic, molizanskih Hrvata 1,21300 Makarska,Croatia #3.) Tomislav Preiss, Ilica 124, 10000 Zagreb, Croatia #4.) Igor Rački, Ulica Kneza Domagoja 56, 48000 Koprivnica, Croatia #5.) Marko Koričić, A. Starčevića 106, 31550 Valpovo, Croatia #6.) Martina Tanković, Pristava 4/3, 52000 Pazin KORAK 2 >Sada izaberite ime pod #1 sa liste koju vidite iznad i maknite ga sa liste, pomaknite ostala imena prema gore (6 postaje 5, 5 postaje 4, itd...) i dodajte SVOJE Ime pod brojem 6 na listi. KORAK 3 >Promijenite u clanku sve sto trebate, no nastojte odrzati clanak slicniji originalu sto je vise moguce. Sada, posaljite svoj prepravljeni clanak na najmanje 200 newsgrupa. (Mislim da ima priblizno 24,000 grupa) Vi samo trebate 200, no zapamtite, sto ih vise posaljete, to vise novca zaradite! Necete dobiti puno osim ako saljete kao ludi.) Ovo je savrseno legalno! MOLIM VAS,VJERUJTE MI. Ako ste sumnjicavi u vezi ovoga, pogledajte Title 18 Sec. 1302 & 1341 of the Postal lottery zakona. Imajte kopije ovih koraka za sebe i, kad god Vam zatreba novac, prodjite sve ponovno, i ponovno. MOLIMO VAS ZAPAMTITE da ovaj NACIN ZARADE ostaje uspjesan radi ISKRENOSTI I POSTENJA sudionika i njihove pazljive posvecenosti uvjetima. Uzmite to ovako: Ako ste posteni, program ce se nastaviti i novac koji dobivaju mnogi drugi doci ce i do Vas. Mozda zelite zadrzati imena i adrese poslane Vama, bilo na racunalu ili na papiru i cuvati zabiljeske koje Vam ljudi posalju. To POTVRDUJE da Vi uistinu provodite uslugu. (Takodjer, bi mogla biti dobra ideja da zamotate novcanice od 5 kn u tamni papir da bi ste smanjili rizik postanskih lopova.) Vase ime ce se pomicati na listi geometrijski, pa kada Vase ime dodje do #1 pozicije dobivati cete tisuce kuna u CASHu!!! Kakva prilika za samo 30 kn (5 kn za svakog od prvih 6 osoba napisanih na listi) Posaljite ih sada, dodajte svoje ime na listu i Vi ste u poslu! ------------UPUTE ZA------------KAKO POSLATI NA NEWSGRUPU----------- Korak 1) Ne trebate ponovno pisati ovo cijelo pismo da bi ste ga poslali. Samo stavite kursor na pocetak pisma i povucite kursor na dno ovog dokumenta, izaberite 'copy' iz edit menija. To ce kopirati cijelo pismo u memoriju racunala. Korak 2) Otvorite prazan 'notepad' dokument i stavite kursor na vrh prazne stranice. Iz 'edit' menija izaberite 'paste'. To ce preslikati kopirano pismo u 'notepad' da biste mogli dodati svoje ime na listu. Korak 3) Spremite svoj novi notepad dokument kao .txt dokument. Ako zelite poslati drugaciji clanak, uvijek cete imati taj dokument koji mozete obradjivati. Korak 4) Pokrenite 'Netscape' ili 'Internet Explorer' pokusajte potraziti razne newsgrupe (on-line forume, oglasne ploce, chat stranice, rasprave...) Korak 5) Posjetite te stranice i posaljite ovaj clanak kao novu poruku tako da kliknete na prazninu i izaberete 'paste' iz 'edit' menija. Ispunite 'Subject', to ce biti naslov koji ce svi vidjeti dok ce pregledavati liste posiljaka o odredjenoj grupi, kliknite na 'post message' gumbic. Gotovi ste s prvim! Cestitam...TO JE TO! Sve sto morate je otici na razne newsgrupe i poslati clanak, kad Vam udje u stos, trebat ce Vam oko 10 sekundi za svaku newsgrupu! **ZAPAMTITE, U STO VISE NEWSGRUPA POSALJETE, VISE CETE NOVACA ZARADITI! To je sve! Poceti cete dobivati novac iz cijeloga svijeta u roku od par dana! **SAMO BUDITE SIGURNI DA SU VAM SVE ADRESE TOCNE.** EVO KAKO 30 KUNA POSTANE NEKOLIKO TISUCA!! Od 200 posiljaka, recimo da dobijete samo 5 odgovora (vrlo rijedak primjer). Zaradili ste 25 kn sa svojim imenom na #6 na pismu. Sada, svaki od tih 5 osoba koji su Vam poslali 5 kn naprave MINIMUM 200 posiljaka, svaki sa Vasim imenom #5 i samo 5 osoban odgovori na originalnih 5, to je jos 125 kn za Vas, sada svaki od tih 25 naprave 200 MINIMUM posiljaka sa Vasim imenom na #4 i samo 5 odgovora svaki, dobivate dohodak od 625 kn! Sada, se tih 125 osoba okrece i posalje MINIMUM 200 sa Vasim imenom na #3 i dobiju samo 5 odgovora svaki, dobivate dohodak od 3 125 kn! OK, e sada je onaj zabavan dio, svaki od tih 625 osoba posalje MINIMUM 200 pisama sa Vasim imenom na #2 i svaki od njih dobije samo 5 odgovora, koji su Vam donjeli 15 625 kn!!! E sad tih 3 125 osoba ce svi dostaviti ovo pismo na 200 newsgrupa sa Vasim imenom na #1 i ako jos uvijek 5 osoba po 200 newsgrupa reagira dobivate 78 125 kn! Sa originalnim ulogom od SAMO 30 kn! NEVJEROVATNO! Kada Vase ime vise nije na popisu, samo uzmete posljednju posiljku u newsgrupi, i jos jednom posaljete 30 kn imenima na listi, stavljajuci svoje ime ponovno na broj 6. Te ponovno pocnete slati posiljke na newsgrupe. Stvar koju treba zapamtiti je da li shvacate da se tisuce ljudi po cijelom svijetu spaja na internet i cita clanke svaki dan?, BAS KAO I VI sada!! Pa, da li si mozete priustiti 30 kn i vidjeti da li stvarno djeluje?? Mislim da, da... Ljudi su govorili, "Sto ako je plan izigran nitko Vam ne posalje novac? Pa sto! Koje su sanse da se to dogodi kada postoji mnogo novih, postenih korisnika i novih postenih ljudi koji se prikljucuju internetu i newsgrupama svaki dan i zeljni su pokusati? Procjenjuje se da je 20 000 do 50 000 novih korisnika, svaki dan, sa tisucama onih koji se spajaju u pravi internet. Zelim Vam uspjeh i zaradu mnogo novca...

Posjetitelj (Neregistriran) (Neregistriran) 18. lipanj 2006 22:46:00

Čovječe, živim za petak jer mislim da će to nešto promijeniti. Valjda se nadam da će mi izlazak dobro doći. I onda izađem van na sat vremena s Njim…bude mi super. I nije važno što sam si rekla da ću ostatak večeri petka provesti za knjigom ili vježbajući. A kažem si takve stvari jer se ja i dalje, pametna, nadam da ću stvarno to napravit…u petak navečer?! E, baš sam glupača!  Ccc…

Večer sam provela uz filmove…Blade & Kickboxer 4. zanimljivo. Dobro, bilo bi da to nisam gledala već par milijuna puta-oba filma! Ali, jbg, nije mi bed…petak na večer je, a ja chillam.

 

Mislim si, dobro, subota je, imam cijeli dan vremena naučit biologiju da se javim ispravit u ponedjeljak ocjenu. Ali, ne funkcioniram. Baš nikako. I umjesto za knjigu, ja lijepo sjednem za tv i gledam neku babu koja vodi Tv Moda-program o modi, kako pjeva u kupaćem i leži u vodi. I nije mi već duže vremena jasno; ZAŠTO? Zašto, koji vrag ta voditeljica mora pjevat 2-3 iste pjesme svakih 20 min.?! Baš mi nikako nije jasno…

Usput sam jutro(uz Tv Moda) provela pomažući starom da namjesti neke faking plafonijere na strop u kuhinji, u dnevnom boravku i u hodniku. I još uvijek mi nije jasno ZAŠTO su se SAD, nakon 3 godine što živimo u ovom 'novom' stanu sjetili zamijeniti obične žarulje plafonijerama…al', jbg, mislim si, neću sad komplicirat, samo ću pomoć.

 

Ironično…

Ispalo je da plafonijere za kuhinju nije moguće stavit jer je u zidu prevelika rupa, a ne može se bušit plafon jer žice za struju idu na sve strane.

Nekako sam mlitavo pomagala, držala plafonijere na stropu dok se stari snalazio sa vidanjem vijaka, i cijelo to vrijeme sam čekala da na mtv-ju, vivi i njima sličnim programima puste Mobyja(jer sam bog zna da nikako ne mogu skinut tu njegovu pjesmu s neta!:( )…

 

Poslije sam se prebacila na net izmišljajući neke gluposti, tražeći SRANJA(doslovno) na googlu, proučavala šta ima na forumima, blogovima i gubila se.

 

Navečer sam išla na jedan rođendan. Frend mojeg dragog je slavio 19-i rođendan…i proslavio ga u hitnoj s još jednim frendom, dok su ostali razmišljali kako zabiti tu ekipu koja ih je zajebavala. Sve u svemu, čini se  kao loš izlazak, ali je zapravo bio upravo suprotno. Potpuno neobično…J

 

A danas…Sunday, bloody Sunday. Jutro sam provela gledajući dvd 'dekodirani da Vincijev kod', a zašto? Da bih opet saznala sve što sam pročitala u knjizi Dana Browna…samo ovaj put vizualno. I nije važno. Kako god okreneš, prošlo je tek pola dana…

Ali nešto mi govori kako svejedno neću u ostatku dana naučiti ono što sam si još u petak isplanirala…

 

Ah, a vikend je trebao biti tako lijep, divan, bajan, savršen. Postao je kao i svaki drugi…ništa posebno.

Sve je to samo jedna faking jebeno velika fikcija…pokušavam samu sebe uvjeriti u neke besmislice petkom dopodne…kao da neam pametnijih stvari za raditi?!

1 Goddamnthis

netko je imao los dan(vikend):)

ghost in the shell (Neregistriran) (Neregistriran) 22. svibanj 2006 22:42:00

Ne razumijem kako ne shvaćaš.

Kad nešto kažem, ne očekujem tvoju potvrdu. Kad se zapitam, ne treba mi tvoj odgovor. Sama ću ga naći. Kad nešto poželim, ne treba mi tvoja podrška. Sama ću ispuniti sve. Kad sam tužna, ne želim da me želiš oraspoložiti. Kad nešto učinim, nije mi potrebno čuti tvoju pohvalu. Kad nešto tvrdim, ne znači da se moraš složiti. Sama ću u to vjerovati. Kad sam sretna, veseli se sa mnom, ali samo iz prikrajka.

 

Kad sam nervozna, NEMOJ me uvjeravati da će biti bolje; ZNAM TO, ali u tom trenutku to ne želim priznati. Ne trebaš me žaliti, to je zadnje što trebam. Ne trebaš se praviti zabrinut. Loše sam, ali-dobro mi je. Znaš, ni ne primjećujem kad se praviš da te briga za mene, da se brineš. Znaš li to? Shvati, ja ne tražim tvoje odobravanje, dopuštenje, zabranu, žaljenje, pohvalu. Ostavi me na miru. Sve ostalo mi ide na živce. I na jetru. I puna mi je kapa. A još puniji kufer. Pričam, radim, OSJEĆAM SAMO ZBOG SEBE. A pišem…pišem jer mi je tako lakše. I jebe mi se. Ovo je MojBlog. I ako ti je već dopušteno pročitati, zadrži komentare za sebe.

Ne shvaćam kako ne razumiješ!

 

(posvećeno svima…i nikome… od moje mušice)  

1 Goddamnthis

a ipak, ako te ljudi ne podrze ili ako ti odbiju pomoci-razocaras se u njih...dvolicno don`t you think?ne brini se...shvacam ozbiljnu neozbiljnost ovog teksta...

ghost in the shell (Neregistriran) (Neregistriran) 22. svibanj 2006 22:47:00

Postala sam propusna. Nekad sam samu sebe znala zvati bullet-proof. A sad? Potpuno propusna, čak nisam ni polupropusna poput onih polupropusnih membrana stanice. Sad sam ništa što sam htjela biti. Sad plačem kad ne želim čuti ono što mi nije po volji.

 

Zar ne bi bilo bolje da me zamotaš u paketić?

 

Jer osjećam se zatvorenom u limenci koju zaigrani dječaci šutiraju po ulici. A onda je zgaze tako da se ona udubi i ostane na tenisici. Da lupa dok se korača ulicom. A poslije, kad dođe vrijeme za ručak, skida je grmovito i ubacuje u veliki kontejner za smeće. I dalje lupa o metalni kalup smeća. Tamo ostaje, u onom smradu nalazi dom, ponovno zatrpana friškim smećem i novonastalim smradom. Onda tupi zvukovi smetlarskog kamiona koji sve zajedno ubacuju u nešto veći prostor gdje se ona pronalazi sa drugim isto tako isprebijanim, udarenim, zgnječenim limenkama. Na kraju tog puta, završava na beskrajnom svratištu gdje svaka odbačena stvar priča svoju priču. I zanimljivo je tamo. Ali, što vrijedi kad se kroz onaj mali otvor za usta ne čuje gotovo ništa. Samo hladan zrak i propuh(jer u dnu se nalazi sitna rupica kojom struji zrak!).

 

Zar ne bi onda bolje bilo da me zamotaš u paketić? Izabereš neku lijepu boju ukrasnog papira, zalijepiš selotejpom, i sve to zavežeš nekom lijepo trakicom od čijih vrhova napraviš krasnu lijepu veeeejiku mašnicu? Tada bih ljepše izgledala, a drugi me ne bi šutirali, gnječili, udarali poput zadnjeg smeća(ovaj put, doslovno!). bila bih spremljena negdje duboko na tavanu, zaboravljena, ali, bar bih se osjećala bolje.

Tko zna, možda bi me jednog lijepog dana neko drago, slatko dijete našlo na tavanu i otpakiralo me. Možda bih ga onda mogla usrećiti baš poput medvjedića. Možda me ono ne bi tretiralo prljavo.

 

Poštovanje. Samo to tražim. Ako sam tako popustljiva prema svima, i ako svi znaju da ću im pomoći kad im to najviše treba(a dokazala sam i samo poznanicima da sam prava prijateljica kad se radi o nevoljama!), zar se prema meni ne mogu odnositi kao prema nekom živom biću? Jer, neću živjeti dugo. Ali, taj život mi ne mora proći iscipelaren.

Poštovanje. Tko ste vi da mi stalno želite nauditi?? Tko može biti toliko zloban? Zar sam ja pogriješila u tome što ni mrava ne mogu zgaziti? Zašto mi svi uvijek želite loše? U čemu sam ja kriva? Vrijedi li povrijediti me lažima i tračevima za malo svojeg osjećaja užitka? Vrijedi li lagati mi u lice i praviti se da si mi prijatelj? Zar je toliko lijepo osjetiti taj osjećaj, taj tisućiti dio sekunde da si mi nekako naštetio?

 

Vrijedi li imalo?

1 Goddamnthis

najlakse je pisati kad imas inspiraciju-ili iskustvo iz prve ruke...respect:)

ghost in the shell (Neregistriran) (Neregistriran) 22. svibanj 2006 22:59:00

Cijenim te jer mi ne oduzimaš snagu. Jer me činiš jačom. Postojanom. Ono što stalno želim je mogućnost da uživam u tebi. Makar u viziji tebe, ali to mi ionako nikada nećeš moći oduzeti.

 

Jednom ću ga, uskoro vjerojatno, samo primiti za ruku i nigdje, nigdje ga neću puštati. Sve dok mi se potpuno ne preda. Možda ću ga držati prejako, prečvrsto od čega će on krvariti. Tad će valjda znati da krvari jer će ga moje niti vezati čvrsto za mene. Niti koje će mu se urezati u kožu. Da me, ako bi i koja popustila, nikad ne bi zaboravio. A ostale niti stiskat ću još snažnije. Da mu se urežu duboko, duboko da budu pod kožom. Da ostanu tragovi. Tad će znati zašto sve to radim.

 

Kako je čudno. Sve to što radim. Kao da pada u zaborav sve što se jednom događalo…

Sve osim iskre koju je on zapalio ja nemam svjetlo, dok se provlačim kroz tunele u koje sam zalutala, tražeći smijeh koji sam jednom možda izgubila, a koji je iz njega izlazio; tražeći suze koje sam popila(svoje suze zbog njega) i postala ranjiva. Previše ranjiva… tako je i moja obrana pala. Nestala. Otopila se.

 

Sada želim da mi ponestane riječi. Želim da zanijeme sati, uguše se glasne sekunde i da brzo dođe dan. Razbijam glavu njime, a da ni ne znam postoji li moja glava uopće…

Sada želim, neizrecivo želim da je on kraj mene i da ga ljubim….samo Njega.

 

Šteta što ne mogu ući u tebe i tamo zauvijek ostati. Zavučena pod tvojom kožom.

Šteta što ne mogu uzeti dio tebe, da se smirim, da snivam.

 

I znaj, ove su misli pretočene u riječi na papiru samo gorivo koje moram potrošiti da dođem do tebe, kako bih i dalje mogla zajedno s tobom lutati otvorenim morima…

1 Goddamnthis

zapravo, vise mi se svidja ovaj post nego blog:) onako elegantno si mi opisala smisao veza...

ghost in the shell (Neregistriran) (Neregistriran) 22. svibanj 2006 23:07:00

Živim duboko u sjeni izazova. Na mojoj pozornici nema reflektora. Ja sam skrivena u tami i moja uloga nije uočljiva. Ja samo pomažem. Ja sam statist. Stablo u predstavi 'Alisa u zemlji čudesa'. Ja sam šaptač. Odmah ispod školjke. Ne vidiš me. Premda znaš da sam tamo. A ja znam da ću krivo pročitati tekst. Opet. Stalno. Ništa čudno. A bit će mi oprošteno ako nešto zeznem jer sam takva, lako mi se oprašta. Znaju da sam se trudila svim snagama. I da sam zabrljala. Viša sila. Valjda.

A kad je potrebno-ne ističem se. Duboko u sebi nadam se da je samo moj izgled dovoljan. A kad se radi o isticanju u izgledu, nastojim ne izgledati lijepo. Pravim face. I mrštim se. I pogrbim se(odnosno, ne ispravljam držanje baš namjerno). Ne volim se nabacivati drugima. Rađe ću trpiti nego boriti se za sebe. A-a, nikad nisam voljela borbe. Uvijek sam izbjegavala sukobe. Valjda sam se bojala poraza. Bojala? JOŠ UVIJEK SE BOJIM.

Kažu da sam skromna. A zašto? Zato što na kompliment o ljepoti odmahnem rukom i na lijep način im kažem da seru. Danas sam rekla da se sudjelovanje na izboru ljepote kosi s mojim načelima. Smatram da je to samo hodanje i gledanje u prazno. Ne tvrdim ja da su ribe glupe(pa ona Slovenka ima IQ 156!), već mi to izgleda bedasto. A zašto sam odbila to sudjelovanje? Moja načela su mi važna. Hm, jesu li? Ili su samo izgovor? Ne volim natjecanja. Ne volim isticanja. A još manje gubiti. I još uvijek si ne mogu priznati da sam toliko lijepa da bih dopustila da me nagovore na ta natjecanja za izbore ljepote. I ja sam kriva. I takva sam. I to ne mogu promijeniti. Jesam li skromna?

Ili samo ne mogu podnijeti poraz?

0 Goddamnthis

A ja?

Ja sam…zapela. U stvaranju svjetova. Ja sam posljedica velikog praska. Ja sam kći oca intelekta i majke nervoze. Ja sam…okovana, zakovana, prikovana, zakočena. Ja sam…upletena u mrežu, nečega. Izopćena. Obilježena.

Ja sam…čudo ovog vremena. Ja sam nemoguća, nestvarna. Stvarna i nestalna. Stacionirana. Ja sam…mutni prozor. Ja sam sastavljena od svijeta, on se u meni nalazi. Na meni svijet ostaje. Iskrivljena(slika). Raspolovljena.

Ja sam…tražena, a nepoznata. Nepovratna. I izgubljena. Ja sam…stala. Ja sam osviještena. Ja sam zapreka neljudskim načinima ponašanja. Ja sam neutralna. I nemoguća.  Brineta. Inteligentna. Ja sam lijepa. Ja sam…umišljena? Ja sam ponosna. Ja sam ponižena. Ja sam tolerantna. Ja sam naivna. Ja sam plesačica na glazbu tuđih umova. Ja sam zaogrnuta plaštem nemoći. Ja sam POVRIJEĐENA. Ja sam vojnik.

I ja sam izgubila.

Ja sam…TUŽNA. Ja sam pričljiva u tišini. Ja sam tiha. Ja sam glasna kad nije potrebno. Ja sam nepotrebna u potrebi. Pouzdana u pomoći. Ja sam…druželjubiva. Velikodušna(kad od toga imam koristi?). Znatiželjna kad to ne trebam biti. Nezainteresirana onime oko mene. Ja sam…pospana od svega što se događa. Uspavana. Uštogljena. Neshvaćena. Nerazumljiva. Razumna.

Ja sam…zahvalna. I povjerljiva. Ja sam rijeka nemirnih osjećaja. Povodljiva. Kap kiše što se lagano njiše na listu prije pada. Hladna. Osjećajna. Preosjećajna. Lažljivica o vlastitim snovima. Kradljivica tuđih pogleda i poljubaca. Njegovih.

Ja sam…nemirna. Drhtajuće tlo eruptirajućeg vulkana. Eksplozija nakupljenih emocija. Maštovita? Ja sam dobra. Draga, valjda. Dijete u rukama stranca. Slatka poput šećera. Škakljiva. Željna dodira. Ja sam nasmiješena. Bar se trudim. Ja sam nesamostalna. Ja sam ovisna. Lagana. Lijena. Parazitski nastrojena. Ne sportašica. Ja sam dosljedna pravila. Pastirica. Bijela ovca. Prolaznica. Polaznica. Vlakovođa. Usamljena, osamljena. Nada. Lutka-marioneta. Ja sam pantomimičarka. Voljeno mržena. Neshvaćena. Omalovažavana. Crno-bijela. Predvidljiva. Neispunjena. Ponavljana.

A ja?

Ja sam…anđeo tuđe svijesti. San o nevinosti. Suza u oku. Čista. Prozirna. Isprana. Stvarna. Zaleđena. Isklesana ledena skulptura. Inje na krovu. Rosa na travi. Vječnost. Misli pretočene u rime. Osoba. Tuđa. Svoja. Ničija. Njegova. Ja sam…sestra Plutona i Jupitera. Zvjezdana prašina. Oblak strasti. Znoj nerada. Zaposlena, zaigrana mislima. Zapostavljena.

Ja sam…svoja. I Njegova. Ako me još želi. Ja sam dosadna. I TUŽNA. Još uvijek. Izbedirana. Crna. Blijeda. Ja sam zraka sunca u rano jutro ponedjeljka.  Ja sam…gola u svojim snovima. Pred publikom, razredom, poznanicima. Osramoćena? Ja sam zvijezda. Jedna od mnogo tisuća. Jedna? Ja sam bez riječi. Bez slike. Bez zvuka. Ja sam papir. Potrgan i izgubljen kroz povijest. Ja sam spaljena, zapaljena, ugašena. Izgubljena.

Ja sam…voljena?? Ljubljena? Ja sam bolesna od sveg zla što mi se događa. Alergična na svakoga tko mi želi loše. Ja sam obična u neobičnom svijetu. Obrnuto? Ja sam sretno nesretna. Obrnuto? Udaljena od Njega. Ja sam zabrljala. Ja sam ljubomorna. Ja sam otvorena knjiga na praznom papiru. Ja sam zapostavljena. Uobražena. Ja sam na granici. Nije razuma, već volje. Ja sam bezvoljna(granica prijeđena). Siromašna iskustvom. Bogata…nečime. Valjda.

Ja sam…nesigurna u sebe. Nesigurna u sebe kad se radi o Njemu… Ja sam stvorena. Za Njega? Ja sam smiješna u tim stvarima. Ja sam…pretjerala? Ja sam sama sebi nedovoljna.

Ja sam gotova. Ja sam trčala. Ja sam bez daha.

Ja sam…stala.

0 Goddamnthis

Oh, Bože! Čak i ne vjerujem u Boga, ali svejedno… Što mi se to događa?? Što se u zadnja dva tjedna toooliko promijenilo? Ja? On? Ne znam… Eh, kad bih bar znala. Vjerojatno ja. UVIJEK ja.

U zadnje sam vrijeme jako živčana. Ta, tko ne bi? Trenutno imam ful haus-jedva izdržim kad nas je troje u obitelji, a kamoli sad kad su tu i baka i djeda. I tako…prečesto zabrijem da nešto nije u redu s nama(s mojim dragim i sa mnom). Onda on spomene neku drugu i moje pjesme, moji snovi padnu u vodi. Pa tek onda počnem zabrijavati i ispadne da je On kriv-A NIJE! Svemu su krive te moje mušice. Koje toliko volim, ali me ponekad stvarno izlude. A onda kad stvarno pretjeram, toliko se grizem da Mu stalno govorim da mi je žao-JER MI JE STVARNO ŽAO!

A onda u ovakvim trenucima niskog samopouzdanja i/ili samopoštovanja ga molim da mi obeća stvari koje je tako lako obećat(izvršit možda malo teže), a koje bi djelovalo poput kante hladne, ledene vode polivene po meni ili bilo kojeg snažnog sredstva za smirenje. I još mi ništa nije obećao. A kako je krenulo, mislim da ni neće… :(

I sad tek shvaćam da je to zato što me strah. Da ne bih ostala sama. To ne volim. Samoću, mislim. I stvarno me jaaako strah. I ne bih mogla podnijeti da ode drugoj… čak iako previše zabrijavam. Valjda neće. Ha?:(

A znate što sam još danas shvatila?? Ja sam jedna, zapravo, jako jadna osoba. Znam toliko ljudi, možda i previše, a ni jedna nije uvijek uz mene. Nemam najbolju prijateljicu, prijatelja. Osim Njega. A što kad On ode? Kako onda? Kome se izjadat? Evo, kao recimo, sad. Toliko me strah, i plačem i vičem i gušim se iznutra, a nemam koga nazvati da me uvjeri da će s Njim sve biti dobro kao što je i prije bilo; da su to samo one moje famozne mušice. Mogu svima sve reći, jer sam naivna i svima vjerujem. I postoji par osoba kojima uvijek sve mogu reći. Ali SAD? Sad ne mogu nazvati nikoga da to podijelim s njim, nekoga kome neće biti teško to slušati… a sad, osjećam se još jadnije jer će me sutradan, dan poslije ili dan poslije toga sažalijevati svi oni koji ovaj post pročitaju a koji me dobro znaju. I znam da će svi nudit svoju pomoć, svi će reći da mogu njih nazvati. Ako to mislite, onda me niste dobro shvatili. Ma, nije ni važno. Kao što nije ništa važno što god da ja kažem… uvijek izrazim mišljenje u kojem kasnije ustuknem, i kažem moju poznatu rečenicu, ona koja nikad neće osvojiti svijet, izgovorena od osobe koja nikad ništa veliko neće postići jer je cijelog svog života govorila: 'Ma, nije ni važno!'   

0 Goddamnthis