...jednoj divnoj osobi u crnom kaputu s kosom u ruci...
sub - 28.05.2005
Osjećaš li? To je glasan zvuk mene. Zvonim. Čuješ li me?
Nema značenja. Jedinstveni pogled. Samo to. I unisex parfem.
Molim Te, ne zatvaraj vrata. Na koljenima sam. I opet me bole. A masnice mijenjaju boje. Baš poput duge. I zanimljivo i smiješno je kako vrijeme prolazi. I čini se vječnim…a sve prođe u trenutku treptaja. I prije nego si rekao keks. Ubila sam pticu rugalicu. Što sada? Kako dalje?
Nemirna sam kao rijeka. Ali se osjećam dobro. Čak i bolje nego sam mislila. Bila sam napuknuta. Sada sam slomljena do kraja. Dijelovi zrcala koji reflektiraju moj odraz bez obrisa. Toliko krvi, a i dalje koračam po komadićima stakla. Bosa. S poraženim osmjehom na licu i dalje vodim izgubljenu bitku. Borim se sama sa svojim snovima. Borim se sama sa svojim strahovima.
I ova užad što me drži pričvršćenu za stolicu…čekam anđele, da dođu, da me zaštite i ponesu daleko od ovoga pakosnog svijeta.
Jer ovo…ovo je pogrebna pjesma mojim riječima, i prvom slovu tvojega imena. Poput Gavrana. Nikada više.
Eh, Gavran... i ja ga se u zadnje vrijeme često sjetim. Glavu gore i osmijeh na lice... bit će bolje... jednom... nekako...
dopada mi se, potreban mi je povratak...
sad baš ne znam što napisati? nešto sam propustila...
khm,bowa,obrisala sam onaj prethodni post...možda to?:)
kad smo već kod datuma, pogledaj svoj!
a jbg...trebaš samo vidjet koliko sam tekstićaaaa napisalaaaaa,a ono-neće se konektirat. eto,opet dobih carnet,pa ću razmislit koji bih tekstić mogla postat...:)
... bog te mazo... lijepo... covjek se raznijezi i rastopi. :)
ti k'o da si tuzna, k'o da je cijeli svijet protiv tebe... 'ajde, 'ajde... bit ce bolje jednog dana.
...GrRr...:(
čet - 19.05.2005
OSTAVI ME NA MIRU!!! Čuješ li?! Gubi se! Goni se! Pusti me! Da, znam da me nitko ne drži-a pogotovo ne TI!! Odlazi! Otiđi više!!
Zar baš uvijek moraš vršit pritisak na mene?!? Dosta mi je! Daj, budi mi, barem ovaj put, podrška! Podrži me barem sada kad ti kažem da ne mogu više! Ma dobro, znam da mogu više, ali NE ŽELIM!! Zar ti nije dovoljno to što samo ZNAM da mogu više?! Bar si ti osoba koja bi trebala znati da se ne volim nikome dokazivati! Nemam snage! Već sam ti rekla da ne mogu više izdržati!!! E, pa ni ne želim! Dosta mi je!!! Ostavi me! Prestani toliko toga očekivati od mene!! Meni je vrlo dobar dovoljan! Ne mogu više biti odlična! Prihvati to! Ma briga me što ne želiš, ja tako hoću!! Prestani me siliti da se prihvatim knjige! Nemoj me tjerati! Ne vrijeđaj me!! Nisam glupa!! Nemoj mi govoriti da nisam ambiciozna! Ostavi me više na miru! Poludjet ću! Živciraš me!!! Odlazi!
Ne mogu spavati! Znam da sam obećala…ali rekla sam ti da neću uspjeti! Ne moram ja ništa!! To su moje stvari i kad TI budeš imala prste u njima, onda ćeš mi moći govoriti kada je dovoljno! Dosadna si! Živciraš me! Odlazi! Gubi se!
Molim te, samo me ostavi na miru…LL
ovo je bilo za mamu. jelda?
je to mami? ja sam sa svojom imo takvih problema pa sam je naučio da kenjala ona ili ne ja neću učit. sad se pomirila s tim
reci mami mirnim glasom da te pusti na miru, da imaš svoju glavu i da sama upravljaš svojim životom i da si odlučila proći s četiri i da to ona nikakvim zabranama neće moći promjeniti, nego će samo moći promjeniti vaš odnos. na gore. pusa pusa!!!!!!!
ma da...majka je kriva...ali ni B. baš nije daleko od toga(samo na njega još nisam ljuta)... i,btw,boomida-sve sam joj to već rekla,al' jbg,ona ne posustaje! užas!:(
..proći će...kad te pritisne ti zažmiri i razmišljaj kako će proći, a i duboko vjerujem da ti ona želi samo dobro, ali eto ne zna se dobro izraziti...BE HAPPY&IZDRŽI:):):):):):):):)
Moja majka se na živcira toliko. Ali ipak, moraš se potruditi. Jesi li kad razmišljala za čije dobro ona to čini. Sigurno samo za tvoje. Uzmi knjige i pokušaj. Vidjeti ćeš da će ti se trud isplatiti. Nemoj biti ljutita. Uzmi knjige i sama sebi reci "sad je dosta! Želim učiti" i potrudi se. I ja sam imala sličnih problema ali bih na kraju ipak uzela knjige. Sretno!
ja idem na tibet hoces sa mnom?>
...a možemo u neke tropske krajeva?:p
znas kako sam ja rijesio ovaj problem sa starcima?tako sto sam ih poceo ignorirati..jebiga nije neki savjet ali ono....
...rekvijem za snove...ili...za nju...
čet - 12.05.2005
09.05.2005.
'Ti sada plačeš',rekoh.
'Zašto plačeš?
Svima je suđeno, ali ovaj je put red na meni. Ti svoje vrijeme čekaj. Dobit ćeš i Ti svoje mjesto pod suncem. A ondje će stajati osoba na koju si toliko dugo čekala. Prekrit će ga svjetlo, a on će žmirkati jer je navikao na tamu. Ne brini, ne žalim Te. Niti Te vrijeđam.
Uvijek sam se divila osobama koje nisu dopustile da im strah izbije na površinu kože. Danas sam spoznala…ovo je rekvijem za snove. Tvoje i moje. Ne diraj ono što je tuđe, jer…netko na tebe čeka. Ondje negdje gdje su plave doline, ljubičasto sunce i crvena polja. Ondje, samo u tvojoj zemlji misli začaranih.
Cijenim Te. Vidiš li? Cijeni i Ti mene. ne dopusti da izgubiš to tako ljudima drago. Mojem srcu drago. Poštovanje.
A sad, zbogom draga, ostavljam Te s Tvojim teškim mislima, strahovima, savjesti i željama. Nosim ono što je moje; daleko od Tebe.'
12.05.2005.
e, sad kad sam sve ovo napisala…kao da mi je pao kamen sa srca. Osjećam se bolje. Puno bolje. Nisam više ljuta. Nisam ni ljubomorna. Dapače, mirna sam. Hm, možda je to ono najopasnije razdoblje…kad svjesno radim nešto što bih si u bijesu brzo oprostila.
kao da si to pisala nekakvoj suparnici...jesam li u pravu?
ako jesi,na veoma si joj korektan i precizan način dala do znanja što je tvoje a što njezino,a pritom napisala odličnu stvar.same hvale za tebe i boxu.vaše stvari su the best.pozdrav
ma samo se svadjas...eh eh :) koja si ti...ccc ;) x
ne svađam se ja s nikim. ne da mi se više razmišljati/raspravljati/brinuti se o takvim površnim stvarima i,još gore,površnim osobama. over and out.
e tako treba, čuvaj što je tvoje. isto kao što bi i ja, i ona. nitko ne voli kradljivce, pogotovo ako se radi o nematerrijalnom.
e zasto I DALJE usamljeno koracas? ...sta nema decka ako se ne varam? (znam da nije to bas doslovno tako > naslov bloga... al ipak?!) pusa...stay cool
ma joh,ej...već sam objasnila. do kraja života ću I DALJE usamljeno koračati...i on isto...i ti isto.i svi ostali-čak i kad se ne čini tako. daj,ne da mi se opet to objašnjavati. moja stvar,ajd bok.
sviđa mi se ovo što si napisala.sada razmišljam o tome..mislim da i sama znaš zašto...uživaj :)))
bilo bi lijepo da dođeš do nekog zaključka...inače,ne brini se;nisam ti ni mislila ništa loše napraviti:)
ttttt......ko se to usudio potpisati mojim nickom??inaće odavnih dana došla sam do zaključka da se jednostavno ne isplati svađati oko dečka..one moše kad se dvije ribe tuku oko tipa su totalno idiotske ...sve je na njemu..i sve što možeš učiniti je zavesti ga na najbolji mogući način i pokazat mu što sve može voljeti kod tebe jer oped će on na kraju odlučiti koju želi a to što češ ti njon nasrati da ga se kloni ili ona tebi neće dovesti do ničeg pozitivnog osim što može završit s nekom trećom il vas jednostavno odjebat obje..
slušaj...ne znam tko si, i nije da me baš i briga. završila sam s tim sranjima i ne da mi se trenutno drkat objašnjenjima svađam li se ja s nekim ili ne. zahvaljujem na savjetu(ako je to bio savjet?),ali sve ja to već i sama znam...a tučnjava i/ili svađa zbog dečka mi nije ni na kraju pameti(to sam,uostalom,i njemu rekla)...
...Čovjek je zbir slučajnosti...
uto - 03.05.2005
I gdje smo sada? Stigli smo do ruba filozofiranja, a nismo došli do zaključka. Klasična filozofija, ništa više.
A ona je i dalje Ona; jedna osoba, individua. Promjenjiva i nedovršena. Nju, baš Nju je stvorila Majka priroda, umjetnica gluha poput Beethovena. Umjetnica koja zna znanje i stvara kako joj drago…
A Ona… Ona je sama umjetnost zbog umjetnosti, Ona je maštovita. Romantična, možda. Ona bježi od svijeta, trči uzdignutom suknjom kao da je gone svi vrazi, a bježeći pobjegne samo u sebe. Hm, današnje gradivo.
Ona je skrojena od čestica ili izmišljena pokretom prsta. Čiri bu-čiri ba? Ona je nevjerojatna, ali sama po sebi postaje jedino…definicija proizašla iz književnika koji se još uvijek traži.
Ona je jedna teška igračka, zanimljiva puzzle zabavna igra. Ona je ogledalo svijeta, odraz učenih ljudi a pri krajevima napuknuta od filma u kojem glavnu ulogu igra novac.
Njezin je izgled prava gotička ornamentika, simbolika tkana od predaka. Jednim osmjehom obara rekorde, osvaja vrhove. Ona je sama sebi važna. Ključna riječ; važna.
Ona nije jedina, nije jedinstvena ni posebna. Ima ih još; mali milijun bijelih bisera nanizanih na tanak konac koji lako može puknuti. To je ciklus u kojem živi. No otkada živi, Ona postoji, Ona traži svoj smisao. Traži razlog i način svojeg postanka. Ona želi poraziti svoj strah koji joj govori da Ona nije ništa više doli zbir slučajnih događaja.
Ona; jedinka, osoba.
ja nemam sljedeće godine.....HIHIHIHIHIHIHI:::
imaš,imaš...samo u drugom gradu,kod drugog profesora,u neko drugo vrijeme...nešto slično:)
čekamo nove tekstove...:)
...greeneyed monster ili sam ovaj put stvarno u pravu...?!
ned - 01.05.2005
Kopka me nešto. Bode iz unutra. Ta sumnja, ta glasna frekvencija mojih neprovjerenih teorija. Šum koji obara sve granice i čuje se na svim radiopostajama moga organizma. Bolesna sam. I sumnjičava. Ali me ovaj put nije strah. Ili ja to samo mislim? A tražim dokaze, razmatram činjenice i optužujem nevine. Ponašam se nadasve čudno. Neizbježno bježim od…čega? Uma i razuma. Pretvaram se da ne vidim, glumim da mi je svejedno, ali zelenooko čudovište u meni raste. Hrani se sitnicama koje život znače. I raste i dalje. Bez kaveza, bez električne ograde, bez uzice. Pucam. Moja krivica?
Nije…
(za B.?)
nix to i ne bi trebalo imati toliko smisla, kad je vidljivo da je to pisac pisao za sebe...
YOUR NAME
change the pic if you want.
M.I.A.C.H.=Million
Eh, Gavran... i ja ga se u zadnje vrijeme često sjetim. Glavu gore i osmijeh na lice... bit će bolje... jednom... nekako...