Nešto čemu nije potreban naslov...svaki osvrt dolazi sam od sebe.
uto - 25.07.2006
Više me ne činiš sretnom kao nekada. Šteta što osjećaje ne možemo upakirati i jednostavno...
...odložiti.
eee miich... bilo bi savršeno kad bismo to mogli...
ili,zamisli da,kako kaže Marčelo, u glavi imamo maleno dugme za restart...
"all unsaved documents and files are permanently deleted"....pa ti restartaj koliko hoces...
Uh osjecaji..zeznuta stvar..
nije steta.. prevrijedni su da bi ih samo unistili i bacili... pa i kad bole:)
ne znam sta si umisljas... (osvrt na cijeli blog)
->da zelis osjecaje zadrzati za sebe to bi i ucinila; stavila bi ih na papir i drzala negdje na sigurnom a ne bi ih otkrivala ovdje gdje ih svatko moze vidjeti...
..to samo dokazuje da si nesigurna i labilna osoba koja treba odobrenje drugih da osjeca...
...a to je tako patetično...
...jako...
meni bi trebao jedan dobar restart,pogotovo sada
(osvrt na posjetiteljev komentar)->...oduvijek sam žalila ljude koji život nisu proživljavali u metaforama i alegorijama,te su imali prilično dosadan život jer su ga živjeli u nepodobitnoj iluziji stvarnosti i sve oduvijek shvaćali ozbiljno,i samo ozbiljno! kako je moja profesorica hrvatskog ironično znala reći:"blago siromašnima duhom-njihovo je kraljevstvo nebesko!"
ah... anonimni napadi su najjadniji... :) ...miich, pazi da ne odložiš i one koji će ti zatrebati.... desi se da zaboraviš gdje su odloženi...
mia, imas antifana (posjetitelj i/ili anonymus)
:)
osjećaji ,uh vrlo ozbiljna stvar
kakvi su to komentari "osjecaji ,uh vrlo ozbiljna stvar" i "uh osjecaji...zeznuta stvar" ? nisu komplicirani...dapace vrlo su jednostavni i neozbiljni...to i je simpaticno kod osjecaja...i razlog zasto ih volim...
"antifanovi" su mi nawjbolji...možda nisu pozitivni,ali bar su dokaz da i na takve ostavljaš utiske...;)
*nesvrstani*...a u ovakvim trenucima uvijek se vratim Urbanu...
sub - 22.07.2006
Zaista i ponekad se zapitam:postoji li zbilja.
Postoji li zbilja stvarnost.
Postoji li zbilja stvarnost iluzije.
Zaista i ponekad se poigram riječima. Kao nikad i uvijek prije.
'Ostavljene žene
Uz obale sjede
S vodenim očima, one ljepše su no ikada…'
Ne znam gdje pripadam, i ne znam gdje da tebe smjestim. A on…nisam ni sigurna postoji li više. Pa se igram začaranog trokuta(u kojem nema mjestu ljubavi-samo fizički interes, možda?). Još jučer tražila sam oprost. Od tebe, da. Jer bila sam ostavljena i trebala sam nekoga. Kao mala uplakana djevojčica. Potpisala sam smrtnu presudu. Sebi, tebi, onome što je bilo/onome što je moglo biti. Danas sam dobro. Ne treba mi tvoj oprost. (kad bolje razmislim, možda sam ja bila uzrok i povod tvojem ponašanju?).
'Ti znaš da,
Žena dijete ostaje
Uvijek kad je ostave…'
Zaista i ponekad se uplašim. I onda vrištim dok cijeli svijet ne ogluši. I u kutu čekam novu pjesmu, da dođe da me ponese nekim novim svjetovima. Novu pjesmu, kao onu prije tebe i onu koju si ti donio. Pitaš se tko si, zar ne? Nesvrstan si. Kao i ja u svojim teškim tmurnim mislima. Zaista i ponekad se zamislim…i umorim od razmišljanja.
'Budi nježan, to je najmanje što možeš…'
Gdje je bila moja glava kad je on odlazio, gdje moja glava sada spava kad se on ponovno vratio…sve me to mori. Čovječe, zapamti da hodaš malen pod zvijezdama.
Ja znam svoju budućnost. Prilično je slična prošlosti. Onom trenutku kad su me napustili. Kad me on napustio. Kad si mi ti lagao. I onome kad sam čekala novu pjesmu da dođe.
'Ti znaš da,
Žena dijete ostaje
Uvijek kad je ostave…'
U periodima i intervalima sam usamljena. Još uvijek nisam našla riječi kojima bih to objasnila. To je kao da tražiš da objasnim sebe. Ne mogu. Niti želim. Nema odgovora na ono pitanje zašto više nisam fascinantna nakon par mjeseci. A on se vjerojatno držao one stare: ne shvaćaš koliko ti nešto znači dok to i ne izgubiš. Držao se te stare, pa se opet vratio.
S njegovim povratkom ja sam obnovila onaj već spomenuti trokut. Ti, on i ja. On, ja i ti. Kako god okreneš.
Zaista i ponekad se zapitam: tko sam, zbilja. I postoji li zbilja uopće.
Zaista i ponekad se zapitam: gdje sam i kome pripadam. I tada se uvijek vratim Urbanu…
sljedeći put kad me netko pita zašto slušam Urbana, uputit ću ga na ovaj tvoj post. sve si lijepo rekla.
i ja sam danas slusala urbana :D lijek za vrijeme ne postoji :)
JAO kako obožavam tvoje postove miaaaaaaaaaaaach!!!
Mogla bi citirat masu dijelova koji mi se ful ful sviđaju i pogađaju u dušu! al neću to,bilo bi predugo.
nego, nisam baš u potpunosti shvatila neke dijelove,al to ćeš mi možda pojasnit nekom prilikom,a ako i ne, svejedno ovo ostaje jedan jako iskreni ,lijepi i ... metaforičan post. PUSSSSSSSSSSSSSSSSSSAAAAAAAA!!!!!!!!!
NAPOKON netko tko se isto uvijek vraca Urbanu... sto reci kad si sve rekla... i on uvijek sve kaze... svidja mi se blog, a Urban - za njega ne mogu ni izraziti koliko mi znace njegove pjesme... doc cec opet netko sa novom pjesmom... al da ne ode...
Obozavam njegove pjesme...Najdraza mi je njegova pjesma RUKE iako mi je i ova lijepa..Izgleda da imamo slican ukus za glazbu..Njega slusam stalno,najvise kad sam u depri :( I da,neke stvari nemaju objasnjenja...
Na prste obje ruke mogu nabrojati koliko je noći bilo ovako. I poslije sve to sažeti u jedan gnjevni post.
pet - 14.07.2006
Jebeš ti i izgled i popularnost. I to što se svi žele družiti s tobom. I što te svi žele upoznati. Ili te svi znaju, ali ti ne znaš tko su oni. Jebeš sve to.
Sama sam došla. Sama sam otišla. Nisu me ni pozdravili. Nitko od njih.
Ostavljena. Opet.
Po ne znam ni ja koji put. Nije ni prvi ni zadnji put da sam išla sama doma.
U 4 ujutro.
Po mraku.
U novoj haljini. S velikim dekolteom.
Bez para na računu. (Za nijedan poziv: u slučaju nužde si dozlaboga sjeban.)
Pijana. Teturajući.
Tužna. I gnjevna. Ili samo gnjevna. Da.
Štogod.
Jebeš ti sve prijatelje. I sve koji žele biti s tobom-kad se svejedno nakon napornog, 4 sata dugog sešuna smješkanja, ti moraš vraćati doma-sama. Nakon onog „neugodnog iskustva“(ovo je previše ublaženi oblik) nakon kojeg dvije godine nisi mogla pogledati ni jednog muškarca osim svojega oca. Jer si previše nježna. I jer te takve neke stvari mogu previše izbaciti iz takta. I opet se nakton toga vraćaš doma sama. I nakon što si se sama sebi zaklela da više nikad nećeš dopustiti da ideš sama doma. Budalo.
Nikad nisam znala održat obećanja. Jbg.
To je to:odluka je pala.
Dosta mi je izlazaka. Samo sranja. I cijeđenje onoga što je moglo postati odlična zabavna noć.
Ne idem više van. (Bar dok ne položim ovaj faking vozački i nabavim si neki auto!:p)
uf, kako si ljuta! Imala sam i ja takvih odlazaka doma ;)
imam filing da je ovaj post napisan u manje od 5 min...jesam li u pravu? btw, nabavi suzavac, 30 kn...
da, suzavac nije loša ideja... ili požuri malo starce s odlukom za vozački... ili, ako već ideš na vozački, stavi si na dan više satova vožnje pa ćeš brže bit gotova...
haha,koje ideje...:) o suzavcu sam već razmišljala ali valjda se još uvijek pritajeno nadam da će mi vještine koje sam naučila u protekle 4 godine na treninzima pomoći. @spark:već sam ti rekla da se nemaš šta ispričavati. zahvalna sam ti što si uopće i došao... hope to see you tonight.:)
u slučaju da prije gledaš blog nego mejl, podsjećam te da pogledaš mejl :)
pozdrav ako me se još sjećaš, sad kada sam odlučio ponovo malo češće blogati nadam se da ću nadoknaditi nepročitane postove od moje drage miach...ajde sretno sa vozačkim... inače vidim da je pala ozbiljna promjena dizajna (i like it, ;)
u jeee,pa di si ti nestao?! vidim,nema te,rekoh,sigurno si nastavio tragom nekih blogera koji su završili svoju seansu na ovom blog servisu. drago mi je što si opet s nama!: )
imala sam i sama takvih večeri. al bit će oke. zvučim si i sama glupo dok ovo pišem, al ajde. vidjeh tvoju ponudu. za pulu. terry je brijala i nešto o poreču. tam ima kuću. a to nije daleko od pule...mogo bi pasti neki susret. javim ti se preko mejla, hope so.
evo ti moj savjet: napravi taj vozacki a.s.a.p i kupi jedan fini lijepi pouzdani fico....onako kao slag na kraju neka ti $crilla nabavi jednu dobru šijansku palicu za onako "ispod sjedala"...zamisli facu tipa kad mu naoko krhka cura izvadi palicu i pocne dijeliti backhande i forehande :) ocekujem od tebe da za nekoliko mjeseci ekipa vidi najmanje desetak crtica na drvu :) :P
haha..prejako. a valjda će brzo to. ma i da ne bude fićo-palica se lako da srediti...;)
ma kakvi suzavci i auti...dvije cigle u torbi i bok ;)
e,al treba to vući za sobom...ionako mi torba već sama po sebi teži 2-3 kile...ovo je barem praktično.:p
Ma opusti se cim dobijes koal mocices da se vozikas po gradu i da trubis i dobacujes zgodnim tipovima :-)))))))))
pričaj sama sa sobom ili hodaj unatraške ili putem smisli koreografiju na omiljenu pjesmu (i pjevaj, of kors). šta te briga.
haha prejako halter:) ima to smisla... tko ce te napasti kad vide da si ludji od njih:))
Svanulo je kad sam jutros došla doma...
ned - 09.07.2006
Nepredvidljivost je super. Ali ne kad si mamuran. Tada je bolno: ) Danas nije dan za kreativnost. Danas je dan kada ću…
Pročitati knjigu. Slušati radio.
Pjevati na sav glas. I to baš pjesmu „Ne volim te“ od Hladnog piva.
Piti. Još ne znam što.
Smijati se.
Biti kontradiktorna: I voljeti jače nego ikada.
Ništa ne propustiti…
I sve zaboraviti.
Ja više ni pit ne mogu, godine me uhvatile. Što je ironično jer mi je tek 19. ;o)
? haha,ovo ipak nadilazi moje velike sposobnosti: francuski mi nikad nije bio jača strana...:) kad bolje razmislim,nije mi UOPĆE bio strana...:)
e,ali pametni znaju čemu služi rječnik!:) "vrijeme ruši sve"? nešto tako? dobra sam,dobra!:p
SALJEM TI OVU IGRU, NEMOJ MISLITI DA JE JEDNA OD > > > > TIPICNIH IGARA U LANCU KOJE SE SALJU TEK TAKO. SUPER > > > > JE, ZABAVNA I NE ZNAM STA JE TO, ALI POSTOJI > > > > MOGUCNOST > > > > DA TI SE ISPUNI JEDNA ZELJA. > > > > PUNO SRECE!!!ALI NEMOJ VARATI I SLIJEDI UPUTE > > > > KAKO JE NAPISANO! OSOBI KOJA JE MENI OVO POSLALA, > > > > ZELJA SE ISPUNILA 10 MINUTA NAKON STO JE POSLALA > > > > IGRU > > > > DALJE. > > > > SAMO BEZ VARANJA! > > > > Ova igra ima misteriozan kraj. > > > > Nemoj citati redove unapred, idi po redu. > > > > Odvoji 3 minuta za ovu igru. > > > > Prvo uzmi olovku i papir. > > > > Kada treba da izaberes imena, neka to budu osobe > > > > koje > > > > poznajes i slijedi svoj prvi instinkt. > > > > Idi red po red i nemoj citati unaprijed > > > > jer ces tako upropastiti igru. > > > > Idemo: > > > > 1. Prvo, napisi brojeve od 1 do 11 u jednu kolonu. < > > > > ------- Ne citaj unaprijed ili ces upropastiti igru! > > > > 2. nakon toga, pored brojeva 1 i 2, napisi dva broja > > > > koji su ti najdrazi. > > > > ------- Ne citaj unaprijed ili ces upropastiti igru! > > > > 3. Pored brojeva 3 i 7 napisi imena dvije > > > > osobe suprotnog spola. > > > > --------Ne citaj unaprijed ili ces upropastiti igru! > > > > 4. Napisi imena osoba (prijatelji ili rodbina na > > > > primjer) iza brojeva 4,5 i 6 > > > > ------- Ne citaj unaprijed ili ces upropastiti igru! > > > > 5. Napisi naslove pjesama iza brojeva 8, 9, 10 i 11 > > > > -------Ne citaj unaprijed ili ces upropastiti igru! > > > > 6. Na kraju, zazeli jednu zelju. > > > > I evo odgovora.......... > > > > 1. Moras ispricati o ovoj igri onolikom broju ljudi > > > > koji si stavio/la iza broja 2 ove igre. > > > > 2. Osoba pod brojem 3 je osoba koju volis. > > > > 3. Osoba pod brojem 7 je osoba koja ti se > > > > svidja ali to ne funkcionira > > > > 4. Jako se brines za osobu pod brojem 4. > > > > 5. Osoba pod brojem 5 te stvarno poznaje. > > > > 6. Osoba pod brojem 6 je tvoja sretna zvijezda. > > > > 7. Pjesma pod brojem 8 odgovara osobi pod brojem 3. > > > > 8. Pjesma pod brojem 9 odgovara osobi pod brojem 7. > > > > 9. Pjesma pod brojem 10 govori o tvojem duhu. > > > > Pjesma pod brojem 11 go vori o tome kako se osjecas u > > > > zivotu. > > > > Posalji ovo na adresu 10 osoba u roku od sat > > > > vremena nakon citanja. > > > > Ako to ucinis, ispunit ce ti se zelja! > > > > Ako ne, bit ce suprotno. Cudno je, ali funkcionira.
je li ti skrila cestitala rodjendan u moje ime? ima tedenciju zaboravljati stvari...mda....
ispostavilo se da je zaboravila...nimalo začuđujuće od nje...ipak,hvala mnogo:)
ali nju bas treba ubiti....ali onako "killing her softly.."...
opa neko ima jebeni morning after party na valstitom blogu. TAKVU TE VOLIM! bit će tako i meni, samo da sutra zgotovim taj prijamni, razvalim konkurenciju i ch3ch2oh će dobiti NOVO ZNAČENJE. ljubim te.=)
joj,doggie,nadam se da ćeš proći...ma,zapravo,upast ćeš odmah...bit ćeš 23.-garant!:) javi kako je prošlo...(pa ću i ja slaviti,iako u puli,s tobom ali u mislima...i čašom! hehe...)
kad ćemo se ja i ti........vidjeti sljedeći put?
pošalji mi mejl, da znam otprilike kad se nalaziš na msn-u. Može?
Pozdraw ;)
upravo suosjecam s ovakvim danom:(
Jedan proletjeli rođendan, jedna čestitka koja nikako da stigne,od jedne bitne osobe koje više nema ovdje pokraj mene...
pet - 07.07.2006
Skoro sam pokleknula i nazvala. Nakon dva i pol mjeseca što ga nisam vidjela ni čula, ja sam skoro pokleknula. Što sam htjela? Naivna sam. I isto tako naivno, htjela sam se uvjeriti da nisam zaboravljena. Ni ja ni ono što je meni mnogo važno. Onaj jedan posebni dan.
Sada, nakon jednog dana, otužno gledam na onaj protekli. I sa sjetom u očima molim život da ponovno dođe, penetrira u moju dušu i ondje je izjede.
Pijem li otrov
Ili jedem staklo…isto je.
Pa se ti smij. Ponovno sa mnom. Ali i bez mene, kao boga te molim.
Što je to toliko teško i pakosno bilo? Što me držalo postrance i činilo me tužnom. Jedno pitanje. Prokleto pitanje o zaboravljenom snu. Želim se sjetiti, ali ne želim se vratiti.
Jedno pitanje.
Zašto nisam?
Jebeni ponos kojeg nikad nisam ni imala, zapravo.
kao prvo, sretan rođendan! (čestitah ti ga na misseynom blogu). kao drugo, ljutim se na tebe. MISLIM SAD SI SE SJETILA DA MI KAŽEŠ DA IMAŠ BLOG? zločestoćo.=) čitah ono tvoje tko je miich. i baš mi se svidjelo, very! pišeš svježe, onako s okusom mente...ne mogu ti opisati. sva si mi BRONHIjasta. moja stara-nova virtualna prijateljica.=))) ps ponos? ah stara priča. pri tom ne umanjujem problem. i naravno da si ga imala. samo sad tako kažeš, jer želiš da nisi.:)
već si ovdje?: ) iskreno,bilo me pomalo strah pustiti adresu bloga...već sam ga namjeravala ušminkati,onako znaš,kao za prvi spoj kad sve mora ispasti savršeno...:) nema veze,ovako je možda bolje. sad sam dobila lijepo mišljenje od blogera kojeg cijenim...to mi je dovoljno...: ) (ps.,hvala na "čestitki")
nda, like drinking poison and eating glass....
zasto nisi sta?ljubav..ako je od boga zasto traje tako kratko, ako je od samog vraga zasto je tako slatko..?! mislim da ako si u rcu ces skuzit pjesmu..jedna od onih grupa koje slusamo kad nam ne preostaje nis drugo nego 2l sladoleda, koje nadopunjavaju 2l isplakanih suza..joji..lol..
zašto nisam pokleknula,nazvala..u qrcu? i nisam baš toliko koliko se čini. ma,zapravo,nisam uopće...sretna sam...: )
sto bi radije, cestitku neiskrenu ili da cestitke ni ne bude?
Serenada ovoj noći...i Limunada u čaši...
ned - 02.07.2006
Nešto se dogodilo. Nešto se promijenilo. Sjedim na balkonu i osjećam. Ćutim noć. Jer ona miriše na ljeto.
Prvi put, nakon mnogo vremena, ja ponovno osjećam. Stvari su ponovno poprimile svoja značenja. Kada nisam znala da je Božić, uzrujala sam se. Kada nisam osjećala Uskrs, uplašila sam se. Ali savršena je. Ova noć. Jednostavno savršena.
Možda zaboravljam. Možda idem dalje. Sve je ponovno došlo na svoje. A vrijeme je počelo brisati rane. I sada živim. Svakim svojim čulom ja osjećam noć, svakim dijelom svojega bića ja je vidim, svakom svojom porom ja je udišem. Jer ona miriše, ponovno miriše na ljeto.
Ona je savršena. Jedinstvena i magična. Ona živi. U meni.
go girl, go girl..zivot zivi..zivotu se divi..zivot je tu zbog tebe..i osjecaji..
bravo...probudila si se nakratko iz monotonije zivota i pogledala malo oko sebe...imas srece sto si se probudila u lijep čas...
kako si? zašto te nema? zašto mi fališ???
ajde pliz javi nešto...
o,vidi,vidi...komentar me baš razveselio...:)
uuuu, netko je gore napisao "probudila si se nakratko"... zašto nakratko? neka traje, jer MOŽE trajati!