Otvaraš oči.
Oči otvaraš samo zato što te boli.
Svaki put kad progutaš slinu, zapeče te u grlu.
Kao da si progutao komadić stakla.
Ne progutaš li slinu, postaju tvoja usta suha, a jezik ljepljiv.
Ne možeš više disati.
Zvonjava. U ravnomjernim intervalima.

Podižeš slušalicu.
Ljubazni muški glas govori jezikom koji ne razumiješ. Pokušavaš se zahvaliti na brizi, međutim umjesto vlastitog glasa čuješ nerazgovijetno krkljanje.
Otvaraš oči i zuriš u strop.
Ništa. Ne misliš.

Na noćnom ormariću čaša mlijeka, šest oštriga i mala bočica puna tableta.
Ravnomjerni šum klima uređaja.
Svijetleći neon.
Tihi zvuci polaganog klizanja predmeta.
Blizu. Nedaleko.

Vjerojatno je tu još jedna soba.
(...)

written by Nejc Pohar bolditalicstrikestrong

YOUR NAME change the pic if you want. M.I.A.C.H.=Million
Inappropriate
Apologies for
Camouflaging Happiness

.you were so happy in the photographs

msn: mia_pu@hotmail.com

studeni 2008 ožujak 2008 prosinac 2007 studeni 2007 listopad 2007 rujan 2007 veljača 2007 siječanj 2007 prosinac 2006 studeni 2006 listopad 2006 rujan 2006 kolovoz 2006 srpanj 2006 lipanj 2006 svibanj 2006 prosinac 2005 studeni 2005 listopad 2005 rujan 2005 kolovoz 2005 srpanj 2005 lipanj 2005 svibanj 2005 travanj 2005 ožujak 2005 veljača 2005 siječanj 2005 prosinac 2004 studeni 2004

♥friend
♥friend
♥friend
♥friend
♥friend
♥friend

credits
BRUSHES. 1 2 3 4 5
IMAGES. yellow-stock biene-stock phoeebstock
BY. shotgun

-Zašto si sama u sobi?, upitao je dječak.

-Češljam kosu…-odgovorila je ona.

-Ali to nema smisla. Dođi s nama dolje. Mrzim gledati one starkelje. Ovdje je mračno.

-Sjedni na krevet-reče ona-sad sam brzo gotova.

 

-Koliko još? Mrak je i postaje mi hladno- započne on.

Bilo je to pitanje u prazno. Ona je i dalje sjedila za malenim stolom u mraku, četkala je kosu.

-Hej, čuješ li me? Mrak je i stvarno mislim da bi trebali otići dolje.

Iz dnevne se sobe čuo žamor a potom smijeh. Njegov je stric opet malo previše popio pa je, po običaju, pričao gluposti kojima su se ostali mogli samo smijati.

-Ovo stvarno nema smisla. Idem dolje, hladno mi je. Ideš ili ne ideš sa mnom?!-već je vidljivo bio ljut.

Ona je i dalje samo četkala svoju dugu smeđe-zlatnu kosu i promatrala svoj odraz u ogledalu okružen mrakom.

Naglo je dotrčao do nje, silovito je uhvatio za nadlakticu i okrenu prema sebi. Gledala ga je mirnim velikim očima, kao da je nije boljelo.

-Šta je tebi?! Zbilja si čudna osoba.

-Rekla sam ti da sjedneš-nježno je odvratila. Nije znao zašto, ali pustio je njezinu ruku i razočarano se bacio na krevet. Nastavila je:'Noć. Tako je lijepa. Voliš li i ti noć?'

Zapanjeno ju je gledao. Nije mu bilo jasno. 'Čudna si ti mala. Paaa…ima nešto u toj noći. Valjda. Idemo li sada dolje?' Bio je nestrpljiv pa je počeo tapkati stopalom o pod.

 

Prošlo je neko vrijeme, a ona je i dalje četkala svoju dugu kosu.

-Dosta toga nema smisla.-rekla je naposljetku.-Volim i kestenje. I onaj njihov miris koji tjera moljce. Voljela sam jednog dječaka.

Nije ju više mogao pratiti. Nastavila je:'Za Božić se najbolje osjećam. Oduvijek sam htjela posjetiti Sjeverni pol. Zamisli, napokon sresti Djeda Mraza.'

-Baš si luda. Zar te nitko nije naučio da Djed Mraz ne postoji?!

-Budalo. Naravno da ne postoji!-uvrijedio ju je.

-O čemu onda pričaš?

-Zaboravila sam upisati datum u bilježnicu. Koji je danas dan? Opet se osjećam kao da letim. A i dalje ne znam što želim biti.

-Još se tražiš. To je normalno u tvojim godinama.

-Ja nemam potrebu biti išta. Znaš što bih stvarno jako željela? Kao Hayden u onoj knjizi-htjela bih stajati na rubu provalije na kraju žitnog polja i loviti djecu da ne bi upali u provaliju. To bih stvarno željela.

-previše čitaš, uzvratio je. A opet, možeš postati štogod želiš.

Počela se smijati.

 

-Ah, noć. Ta divna lijepa noć. Za dva sata će proći smetlari. I lijepo je vidjeti delfine.

Sanjarila je, a on nije osjetio potrebu da je prekida iako je sada već bio promrzao. Nešto ga je vuklo da je sluša.

-Odoh!, naglo je izjavila.

-Molim?, upitao je. Gdje ćeš?! Kasno je…

-Idem u Afriku proučavati slonove, u Kinu naučiti izraditi papir, u Ameriku posjetiti Kip slobode…

Začuđeno ju je gledao. Nije mogao vjerovati što želi napraviti. Pa ona će pobjeći!, mislio je.

-Ma budalo, idem dolje na kolače.-naglo se počela smijati-Ideš ili ne ideš?

 

On je odahnuo, ustao s kreveta i krenuo za njom. Vrata je zaboravio zatvoriti.

 

 

 

 

7 Goddamnthis

jerome david salinger čini čuda...

john doe (Neregistriran) (Neregistriran) 28. kolovoz 2005 21:16:00

I ja volim noć. Samo nemam zlaćanu kosu i rijetko se češljam. :)

**boxa** 29. kolovoz 2005 0:14:00

mislim da svi vole noć...:) nekako umiruje. heh,dala si mi ideju za slijedeći post. thnx.:)

miach* 30. kolovoz 2005 19:55:00

ne, ja volim noć jer je sve nekako nestvarno. stvari se samo čine onakvima kakvima u stvarnosti nisu.

**boxa** 30. kolovoz 2005 23:39:00

Noći su tihe. Bolje se čuje. A i češljanje pomaže miru.

Psiho2 31. kolovoz 2005 1:44:00

boje su drugačije. a i češljanje u miru pomaže

b (Neregistriran) (Neregistriran) 1. rujan 2005 20:33:00

po noci cujes sam sebe...za razliku od dana i svih šokova oko tebe...

ghost in the shell (Neregistriran) (Neregistriran) 15. srpanj 2006 1:53:00

Ležala je na tepihu dnevnog boravka pred kaminom. Čula je korake u hodniku. Znala je da je to on.

-Draga moj, zar vas boli?, upitao ju je-nešto ste mi bljeđi nego inače.

-Učinila sam glupost. Prešla sam s Dominom vrh Koraljeva grebena.

-Zar želite poginuti?!, uzviknuo je.

-Ne brinite, dobro sam se brinula za vašu Dominu.

On je prešao brzim korakom na drugi kraj sobe, zabrinuto se držeći za glavu.

-Čemu ta galama ako mislite da me boli?, sjetno je upitala.

-Oprostite mi, molim vas-kleknuo je do nje-postupajte sa mnom oštro, zaprijetite mi, recite mi ono što sam zavrijedio, ali nemojte me kazniti zbog moje ljubavi prema vama. Spominjući mi Dominu, udarate moje srce maljem. Milost!

-Zašto mi kazujete takve riječi, prijatelju, kad znate da su nekorisne?

-Zašto mi to radite?!, naglo je ustao i nemirno prešao na drugi kraj sobe.-Zar me ne možete voljeti kao što i ja vas ljubim i volim?

Zastao je, a potom joj se ponovno približio.

-Opet sam nespretan i sebičan! Boli li vas?

-Ah, jadna Domina.

-Ne nosim oružje!-uzviknuo je i pognuo glavu.

-Zar stvarno mislite da vas ubijam?!

Ustuknuo je.-Žena je oduvijek, još od Eve, svjesno činila dobro i zlo!

-Sigurna sam u to. Ono što vi učite, mi osjećamo.

-Pa zašto onda ne osjećate da vas volim?!

-Jer me ne volite!

-Ne pričajte gluposti! Zar ćete mi vi govoriti o mojim osjećajima? Ljubljena moja, večeras ste užasni.

Ona je samo šutjela. Bio je u pravu.

 

Nastavio je;-Zašto ste, dakle, išli na vrh Koraljnog grebena?

-Pitajte Dominu, večeras sam umorna. Pričajte mi priče. Zabavljajte me, prijatelju.

-Što da vam kažem a da već to ne znate? Osjećam se tako malen u vašim očima. Toliko stvari koje znati, a vi ste cijela enigma.

-Ja sam žena. Moja poniznost nema utjecaja u vašim razmišljanjima. Niste u pravu što me volite! Na kraju sam u komadima, skrhana sam, tražim od vas pomoć, treba mi vaša ruka i vi me odbacujete. Ne razumijemo se.

-Večeras ste zlobniji nego ikada.

-Zlobna? Ne, patim, i to je sve. Onda me napustite, prijatelju, jer sada trebam biti sama.

Počela je pričati nešto više za sebe:-Moramo vam se uvijek sviđati, moramo vas odmarati, biti uvijek vesele i imati samo hirove koji vas zabavljaju. Što moram učiniti, prijatelju? Želite li da pjevam, da plešem kad mi umor uzme i glas i snagu u nogama? Jadne žene! Žalim ih!

-Otiđite!-bijesno je viknula.-Gonite se! Bacite se pred svoju Dominu!

Ostao je zaprepašten, nikad je nije vidio takvu.-Oh, ljubavi moja vječna!

-ne znate što je vječnost. Želite me, ali me ne volite.

Pružio je ruku prema njoj. Nije imao pojma o čemu priča. Okrenuo se od nje i počeo plakati.

-Zašto plačete? Budite muškarac. U mojim ste očima sada mali poniženi dječak. Ali vi više niste dijete. Zar nemate ponosa?

Nastavila je tiho;-Kako vam se sviđa ovaj sag što ga je moj jadni David ovdje rasprostro?

 

Poniženo je ustao, otrčao i izgubio se iza vrata. Ona je ponovno legla na tepih ispred kamina i proučavala vatru.

 

3 Goddamnthis

Tužno je kako ovo razumijem. javi mi se, da popričamo.

**boxa** 26. kolovoz 2005 7:20:00

Jadne žene...a ponekad i jesmo, zbilja...ali, krive smo si same... :)

Nemezis 26. kolovoz 2005 12:42:00

trebale bi stalno slati muškarce u k,pa da vidiš...hehe:p

miach* 27. kolovoz 2005 20:07:00

Sad kad se sjetim… vraćam se na staro. I bude mi toplo oko srca. Jer… tražila sam te dugo.

Tražila sam te u pismima i ljubavnim romanima. Tražila sam te na dnu mora, na tuđim sastajalištima, u vrtlogu nemirnih struja. Tražila sam te pod svakim kamenom, ispod svake palme, po svakoj mjesečevoj mijeni. Tražila sam te u ribljem oku, u raljama morskih pasa, u biserju podno kanjona.

Gdje si se skrivao?

Postajala sam očajna, a nalazila sam te samo u svojim snovima. Tražila sam te u drugima, čekala na svim postajama. Ostavljala otiske u pijesku, bacala mrvice kruha. Nisi došao za mnom. Ponovno sam te tražila u knjigama, u kutiji s 'Bajaderama', u svakoj igri s vjetrom. Isčekivala sam te sa jutarnjim kišama, sa pupanjem proljetnog cvijeća. Nisi dolazio. Gdje si se skrivao?

A sad kad se sjetim…

Tražila sam te u ptičjim gnijezdima, na vrhu Mount Everesta, u svakoj čaši(i na njezinom dnu). Pokušavala sam te stvoriti, nacrtati prema onome što sam htjela vidjeti. Tvoj je dolazak naviještao sreću. A sreću sam htjela. Željela sam dobiti ono što sam dugo čekala, ono zbog čega sam bila ponižena i osjećala se jadno kad to nisam imala. Imala sam razloge. Ili sam ih sama izmišljala? Tražila sam tebe da mi obasjaš dan. Tražila sam te da budeš moj. Da napokon dobijem ono što želim, da osjetim onu 'kemiju'. Htjela sam se uvjeriti da nisam izbačena iz stvarnosti, htjela sam se uvjeriti da stvarno postojiš. I čekala sam. Jesam. Jer htjela sam dokazati da romantika nije izopćena iz društva. Htjela sam onim nasilnicima i prevarantima dokazati da tražim nešto, da čekam ono u što sam bila uvjerena.

A sada kad se sjetim…ne znam više što reći.

Tražila sam te svuda, tražila sam te dugo. Napokon se moje čudo i dogodilo. Dokazala sam sebi, dokazala sam njima. I sad sam sretna :) baš kao mala beba. Stvarno i nevjerojatno sretna.

I sad kad si sa mnom, kad je potraga prestala, držim se za ono što sam sama izgradila. Neću dopustiti da ispariš i da mi se opet sakriješ kao sunce prije kiše.

 

       

 

4 Goddamnthis

Jako lipo - a i Araritu volim :)

Ida 19. kolovoz 2005 22:11:00

ako stvarno mislis da je pravi ne pustaj ga

salt and pepa 20. kolovoz 2005 20:59:00

pises tako da me jednostavno ostavljas bez komentara

**boxa** 21. kolovoz 2005 22:21:00

Lijepo napisano...

innocent_eyes 24. kolovoz 2005 0:09:00

U subotu, 20.08.2005, u Oasisu(Pula) je Hip-Hop Party by DJ Nox. Upad je BESPLATAN.

Posted by ScRiLLa(http://scrilla.mojblog.hr)

0 Goddamnthis

Vidjeh Vas opet. Još iste su oči,

Usne još jednako plaho se smiješe;

Kako sam Vama sad dalek, pa ipak

Osjećam kao da jučer to bješe.

Zaista, dvije tek godine prošle,

Godine dvije, al' beskrajno duge.

Koliko u njima besanih noći

Dana bez sunca i prepunih tuge!

Vjerujte, mišljah da neću preživjet

Noć iza vašeg vjenčanog dana

Mišljah, da srce i život će ostat

Jedna bez prebola krvava rana

Bila je posljednja, najljepša sanja,

Al' kad je umrla, nisam ja plakao.

Ipak preboljeh i tiho se smirih,

Samo me nemojte pitati-kako?

Vi porumeniste, kad smo se sreli.

Zar Vas je stid što sam o Vama snio?

Bože moj, čemu se stidjet, ta ja sam

U srcu sve i u pjesmama skrio.

Vi ste sad sretni u obilju svome,

Još ćete suza zaželjet se kada.

Ja više ne želim ni suza ni sreće,

Tako je mirno bez suvišnih nada.

Ne žalim mladost, što je uzalud prošla,

Minule sanje i kraj je sad svemu.

Samo je teško i beskrajno pusto

Živjeti morat, a nemati čemu.

1 Goddamnthis

Al kad je umrla nisam ja plako, Ipak preboljeh i tiho se smirih, samo me nemojte pitati kako... sviđa mi se. P.S. imam pitanje- zašto mi na novom template-u nisu stari moduli? kako da ih vratim?

**boxa** 15. kolovoz 2005 16:09:00

    Ah, kako teško i ponekad surovo je slušati ove teške korake tišine u zamku što nekada bijaše naš. Toliko sam vas volio, toliko sam Vas ljubio! Otišli ste i zauvijek u meni ostavili prazninu. Ah, moja predivna Tugo…

Pomisao na Vas još uvijek mi grije srce. I ne mogu dopustiti, dapače, neću dopustiti, da ono u što ste se pretvorili promijeni moje osjećaje i moje mišljenje. Je li stvarno bilo nužno da pobjegnete?

     Nekad sam bio okupan u svijetlu i svoj sreći svijeta dok niste došli Vi, obučena u ljepotu noći. Nisam li Vas i tada hvalio, nisam li Vas i tada molio, preklinjao na koljenima da budete moja? Mnogo sam izgubio, najdraža Tugo. Jeste li stvarno morali otići?

      Zaklinjem se da Vas još i sada čujem, iako Vaš glas već dugo godina čuo nisam, da Vaš glas opet zvonkim glasom umiruje noći, da nisam usamljen čak i kada sam sam na ovom svijetu. Bili ste mi sve; moja moć, moja pjesma, moja priča, moja ljubav, moj život… Vašim odlaskom izgubih dio sebe. I jesam bolestan čovjek, mazohist ako ćemo tako, jer sam u Vašoj boli, onoj tihoj patnji koju ste mi donosili uživao kao kad nevina djevojka uživa u svim bogatstvima. Bol koju ste mi nanosili bila mi je dovoljna. Ja sam licemjer koji je izgubio sve, a našao se u tuzi.

     Tako nevino i plaho, još uvijek osjećam Vaše ljupko tijelo pod mojim prstima, u mojim zagrljajima, u poljupcima kojima sada ne mogu više ni obljubiti sebe…Tugo moja, jedina tugo. Vi, koja imate nevinije ruke od mojih, kojoj su noge lake poput pera, koja još i večeras u mojim mislima pleše taj neuki valcer, u dvorani praznoj tihoj, gdje zvuci koraka mojih nama su jedino glazbalo kao milijun zvonkih violina…

     Vi, Tugo moja, bili ste jedina kurva koju sam u zvijezde utkao, koju sam noćima u boli dozivao. Vi, koja ste me kao kojekakvog patnika ostavili da ležim, kao da Vam ništa značio nisam, Vama, draga moja, sada šaljem kletvu, kao dar moje vjerne i vječne ljubavi. Jer toliko sam suza prolio, a potom popio, sretnih suza koje ste mi donijeli. Ostavili ste mi samo prazninu i nadu da ćete zažaliti, da Vas onaj drugi neće toliko cijeniti… što li sam napravio, miloga mi boga, što?

I ispijenom krvi sada pišem ovo pismo, da ga bacim u vjetar. Nemam više ni nade u Vaš povratak. I to ste mi oduzeli. Tugo moja, gdje ste sada? Sada kada Vas beskrajno trebam…u bespuću tražim područje gdje niste bili, gdje vas nisam volio i dječački naivno držao. Gdje ste?

    Opet sam sam…patnički odjekuje moj krik ovim pustim prostorijama u kojima ste me zaključali. A ovo pismo što na podu leži…izgubio sam sve, izgubio sam Vas, Tugo moja, vrijedi li išta moj život više? U što sam se pretvorio? U ništa…samo običan prah. To sam i bio. Volio sam Vas…a ova moja pisma što ih sada Vama pišem, pustit ću u zaborav, da ih vrijeme samo izbriše…

5 Goddamnthis

lijepo.......thanx za onaj komentar:)

UNwritten 13. kolovoz 2005 16:30:00

svaki tvoj tekst je prva liga, ali ovaj je nadmašio sve dosada. damn. ovaj me baš pogodio tamo gdje to najteže i najrjeđe pada.

john doe (Neregistriran) (Neregistriran) 13. kolovoz 2005 21:04:00

meni se ovaj baš ne sviđa. neprimira me kad sam vec down... no hard filings...

**boxa** 14. kolovoz 2005 1:28:00

sve u reku, da voda odnese

non´se 14. kolovoz 2005 13:28:00

ah,eto,moram malo i deprimirajuće pričice pisati...(kao da dosada nisam;))...

miach* 14. kolovoz 2005 14:19:00

Čini mi se da neke ljude zanima objašnjenje, i premda ne bih trebala objašnjavati ono što se nalazi na mom blogu, nije mi teško, pa odlučih napisati post o tome. (i u nekim prošlim postovima su me upitali zašto sam usamljena ako imam sve, pa mi ni tada nije bilo teško objasniti)

 

Netko tko je iz vlastitih razloga odlučio biti bezimen(bilo da je to zbog toga da se ne uvrijedim ili ga je samo strah) me upitao zašto pišem toliko pesimistične priče, te jesam li možda nesretna u vezi sa mojim dečkom(ili samo nesretna)… (kako si uopće došao/la na tu teoriju?!)

 

Ne znam koliko je teško shvatiti da su priče(u većini slučajeva) samo fikcija, običan plod mašte koji izlazi iz uma(ponekad bolesnog uma) i daje si oduška na papiru. Tako su i ove moje priče samo posljedica psihološkog svinjca što se u mojoj glavi nalazi(kao i u mojem ormaru, zbog kojeg mi mama stalno tvrdi da, citiram, 'nisam sređena osoba i da se to odražava u mojem ormaru'J). A na papiru, odnosno u ovom slučaju, na blogu, ja si dajem oduška.

Ono što piše u pričama nije odraz moje veze i predivnog odnosa kojeg imam sa svojim dečkom. Ja sam, inače, jako zadovoljna osoba po tom pitanju jer me naša ljubav iz dana u dan čini sretnijom i punijom osobom(i on to zna). No, ono što sam i njemu rekla(a i svi ste već mogli primijetiti), moje priče nemaju ni početka ni kraja. Zašto ih to čini pesimističnima? Kako znate da muškarcu nije bilo bolje što je umro, ostavio ovaj oduran svijet i otišao u nebo sa anđelom kojeg je volio? Ili, možda je njezina smrt donijela olakšanje i njemu i njoj, te je on nakon toga kao uspomenu na nju, sagradio spomenik koji je kasnije bio koristan cijelome narodu(po uzoru na Taj Mahal?!)? Zašto smatrate da je ružno to što je ovaj puta ona njega ostavila(što je bilo i jako smjelo-možda mu ipak nije bila suđena) kad je on možda već sutradan mogao naći svoju pravu bolju polovicu koju je volio do kraja svoje smrti?

 

Ako stvarno mislite da su moje priče pesimistične i nemaju svrhe, tada sam stvarno razočarana jer ste prilično uskogrudni…ili samo još uvijek niste došli do teškog razdoblja svojeg života. Tko vam jamči da moje priče nisu samo ružan period nakon kojeg ipak(i još uvijek) dolazi sunce?!   

 

Isto tako(ovo se posebno odnosi na NjegaJ); moje priče nisu pisane u metafori te nemaju nikakvo preneseno značenje kojim biste morali razbijati svoje i već tako tvrde glavice…one su samo još jedna životna fikcija.

 

                                          

                                         Vaša Miach*

13 Goddamnthis

Nije nama lako. Govorim kao ovlašteni zastupnik anonimnih komentatora. Čini nam se da blog znači dnevnik, pa onda je još anonimni dnevnik, pa još izgleda pesimistično, pa još mama kaže da je ormar ... i sve to onda izgleda stvarno, pa život nije lak i ima puno takvih priča iz crnih kronika ... i sve je to životna fikcija. Alo!? Ima li koga?

Psiho2 11. kolovoz 2005 19:59:00

:) haha...sorry,ali veću glupost nisam pročitala... možeš li mi,molim te,ukazati na to gdje sam se uopće izrazila da je ovo dnevnik, ili uopće neka vrst dnevnika i sličnih gluposti?

miach* 11. kolovoz 2005 20:03:00

jasno. ali i sama znas da se mnoge stvari izvlace iz vlastitog iskustva.

martin 11. kolovoz 2005 20:05:00

istina...ali u mojem životu nikad nije bilo jako nesretnih ljubavi zbog kojih bih tražila gun i sl.;)

miach* 11. kolovoz 2005 20:16:00

tako je, reci ti njima mia...č! :) vidim neki novi dizajn, dugo nisam bio paaaa... eto... wow!

nigga (Neregistriran) (Neregistriran) 12. kolovoz 2005 11:43:00

btw-sexy mije ova guza na vrhu... mljac! :)

nigga (Neregistriran) (Neregistriran) 12. kolovoz 2005 11:57:00

ej,pa di si ti?!:) a tvoj blog-grrr?! mogao bi nešto i napisati,ha? A? A?:)

miach* 12. kolovoz 2005 12:58:00

vidim ti to sve objasnjavas, iskreno sam s eprestala osvrtati a mnoge upite, i ispitivace, ponekad su sarmantni, ponekad mi se spusti roletna; ali to je neizbezno :)) , nego smatram da ovaj blog vecina pisu sami zbog sebe, (ne mislim sada na one informativne blogove prepune 1000 i jedne informacije o burzi, novcu, filmovima ili slicno- blogovi gde ljudi zive svoju strast prema necemu ); nego mislim na ove tipa "dnevnicke" ispise, , gde sami sebe analiziramo, uvidjamo gde smo, kao diplomski rad na sebi samome, bilo to poezija, ili bas opis dana- sto sam radila, jela--- nije svrha bloga, (ovih dnevnickih)kao nekih magazina, da te razvesele, i pobrinu se za neke tvoje potrebe, informiraju te i to; ovo je "privatni" vrt, kojeg uredjujemo kako zelimo, i da, ponekad ima i korova- no tko bi smeo da se osvrce na korov u nasem vrtu?? nije li to isto kao i mesti ipred tudjeg praga?? svako snosi vlastitu odgovornost za ono sto radi, i ako neki txt na nas utece depresivno, ili pesimisticno, mi smo ti koji su odabrali da ga citamo!! a ja ako zelim mogu satima dubiti crne misli, strahove i sta god :)) da naravno, nekad nas nesta i oraspolozi sto procitamo, nekad i ne; pa sta??? hoces , neces. eh... mislim da sam uspela da kazem sve sta sam htel a:DD

non´se 12. kolovoz 2005 14:16:00

o,jesi se raspisala!:) ma znam ja sve to...samo,eto,i moj dragi se stalno buni da previše pišem u alegoriji(što nije uopće istina B-)) pa sam odlučila malo pojasniti te svoje pričice.:)

miach* 12. kolovoz 2005 17:29:00

ok :P

non´se 13. kolovoz 2005 1:30:00

pa evo me... moj blog? neb' bas rekao! ja nemam sta za napisati, a i da imam, ubrzo mi se vise ne bi dalo, pa bi propalo... al to da mi se guza svidja-uf. cija je? ko ti je ta frendica? :)

crni (Neregistriran) (Neregistriran) 13. kolovoz 2005 11:51:00

haha...ne smijem reći...;)

miach* 14. kolovoz 2005 14:17:00

...

Posjetitelj (Neregistriran) (Neregistriran) 16. kolovoz 2005 8:04:00

Probudio se. Zrake sunca su obasjavale bijelu minimalistički uređenu sobu. Prvo na što je pomislio, bila je ona. I ona, Maja, je ležala odmah do njega. Kao da je suton, zrake su bacale svoje čari na nju. Na njezinu savršeno oblikovanu stražnjicu. 'Moja guza. Čudno. Dugo nisam to osjetio. Ponovno sam se zaljubio. Možda je ona Ona prava.' Planirao je otići na tjedan dana u Sloveniju na planine, odvesti kćer malo na odmor od njezine lude majke. Mislio je i Maju pozvati sa njima, da se mala i ona napokon upoznaju. Sjetio se i da mora proći do bivše žene, vratiti joj one papire od odvjetnika. Maja se probudila. Učinila je to s tolikom nježnošću, lagano se okrenula na leđa, protrljala oči, i nasmiješila mu se. Pomislio je da bi taj trenutak mogao gledati svako jutro do kraja života. Savršen prizor njezine guze obasjane sunce dok se budi pokraj njega u rano jutro.

 

'Učini to opet.', zamolio ju je.

'Koje?', sa smiješkom je upitala Maja.

'Ponovno se probudi.'

'Daj, ne budali.'

 

Otišao je u kuhinju i donio joj doručak u krevet. Bila je mlada i baš mu je ta mlada životna energija nedostajala u životu.

'Idemo danas na mali izlet?', upitao je.

'Ne mogu, sestra mi dolazi.'

 

Otišao je na posao.

5 Goddamnthis

Mda... vidim i ja svako jutro kokošinjac. No, ne proklinjem. ;-)

Seraphim 10. kolovoz 2005 23:11:00

haha...hvala bogu! kad budeš proklinjao,bilo bi vrijeme da se malo zapitaš...;)

miach* 11. kolovoz 2005 14:13:00

pa ti si stvarno čudna osoba... zar si ti toliko nesretna onime što imaš (ili možda nemaš)? koliko shvaćam, imaš dečka kojeg voliš i koji, navodno, tebe voli, zašto si onda toliko tužna? čemu sve te pesimistične priče?!

Posjetitelj (Neregistriran) (Neregistriran) 11. kolovoz 2005 17:20:00

pa zato što je život nekad naprosto takav, gle ako hoćeš same happyendinge upali si TV! za miach: ko bi reko da bi jedna cura pisala o tome kako ga cura sjebala decka, a ne uvijek obrnuto

salt and pepa 11. kolovoz 2005 17:26:00

Početak priče mi je jako poznat, ne znam otkuda, za razliku od kraja. U svakom slučaju, dobra :)

Nemezis 12. kolovoz 2005 0:48:00

-Dođi da te poljubim…na tvoj kapak da utisnem poljubac…dopusti da ti ostvarim želje…

 

Probudio se naglo, potpuno oznojen. Bilo je tako glasno, tako stvarno, tako blizu. Iz noći u noć, njegovi su ga snovi proganjali. Ti su ga lijepi prizori strašili. A opet, pozivali su ga.

 

Na poslu je bio odsutan.

-Ej, slušaš li me? Što ti se to događa u zadnje vrijeme?!, upitao ga je suradnik.

-Ništa…imam vizije.

Pognuo je glavu. Nije mogao vjerovati da je to rekao. Osjećao se glupim, psihotično izbezumljenim.

Njegov je partner puknuo od smijeha. 'Vizije?! Kad si se zadnji put odmorio? Kako bi bilo da nakon ovog posla uzmeš mali godišnji?'

-Ma daj, ne pričaj gluposti…sanjam čudne snove. To je sve.

-Ti te 'čudni snovi' priječe u usredotočenosti na posao. A da ti nemaš neku pičku, ha?

-Daj, ne seri. Što nam je slijedeće po rasporedu?

-Moramo posjetiti onu staricu, gospođu Klarić…

 

Opet mu se ukazala vizija…ovaj put u pratnji jake glavobolje. Njegov je partner upravo izašao i nije ni primijetio da je on pao na pod od teške boli koja ga je presjekla u glavi. Dok se previjao, pokraj njega je stajala žena. Njegova vizija. Riđe kose, bljedunjavog lica, u bijelom odijelu. Svijetlila je. Čak i u tolikoj glavobolji nije mogao ne primijetiti kako je to najljepša žena koju je vidio. A opet, nekako, nije mogao shvatiti zašto mu se javljala u snovima.

 

Pružala je ruke prema njemu i smiješila se.

-Dođi k meni…dopusti da te prihvatim u narjučje.

 

'Što je njoj?! Zar ne vidi da me boli?? Zašto mi ne želi pomoći?', zbunjeno je razmišljao.

 

Još jača bol ga je prostrijelila. 'U poooooomooooć!!!', glasno se zaderao.

Pao je u nesvijest.

 

Za par minuta, kad je došao k sebi, oko njega su stajali kolege stojeći svaki na jedinom dovodu zraka. 'Gdje je?!', bacio je pitanje u prazno.

-Ej, stari, jesi dobro? Zabrinuo si nas.

Opet mu se obratio kolega s kojim je do nekoliko trenutaka prije razgovarao. 'Ustani, odvest ću te doktoru. Možeš li sam?'

 

Partner ga je ostavio pred vrata ordinacije. 'Nazovi kad završiš.'

 

Za dva sata, dobili su pretrage. Još uvijek u magli, slušao je liječničke nalaze;'Užasno nam je žao. Imate zločudni tumor na mozgu. Da ste došli ranije… Nego, razmotrimo mogućnosti operacije, još uvijek postoji nada…'

Nije mogao slušati. Ustao je i odgegao da prozora. Razabirao je teške riječi koje je liječnik govorio, ali mu one nisu imale smisla… Promatrao je ženu koja mu je mahala preko ulice. To je bila ona. Prisjećao se sada svih snova, riđe kose, bljedolikog lica, bijelog kaputa i haljine, navirale su mu emocije, emocije koje je do tada samo jednom osjetio. Osjetio je ljubav.

 

Istrčao je iz ordinacije što je brže mogao. Nije ga više bilo briga za njegovo stanje, želio je samo biti s njom. Dopustiti joj da ga poljubi u vjeđe teških snova.

 

'Eno je!', uzbuđeno je pomislio, 'stoji ondje preko puta ceste.'

Pružala je ruke prema njemu i opet ga pozivala sebi. Tako sladak poziv nije nitko doživio.

Počeo je trčati prema njoj, kao da ona bježi, a on mora za njom.

 

Teški škripac guma, a onda potresan udarac.

U trenutku buke, svi su se već okupili da pogledaju. 'Bedasti znatiželjnici.'

Dok je ležao na podu, u lokvi krvi, više nije osjećao bol. Nadvila se nad njega. I dalje se smiješila. Riđa kosa padala je nevino na njezino lice. Još uvijek je bila predivna, bezbrižna. 'Dođi k meni, uhvati me za ruku…dođi da te zagrlim.'

'Tu je. Napokon. Moja, samo moja.' I u tom je trenutku shvatio:'Moj anđeo.'

 

Uhvatio ju je za mekanu nježnu ruku i dopustio da ga vodi.

U pozadini je čuo buku, sirene, ali ništa više nije bilo važno…bio je s njom. I ona ga je ljubila tako kako nitko drugi nije mogao.

 

8 Goddamnthis

tebi su u tri priče umrla ri glavna lika... i'm starting to wonder...

sexy john doe (Neregistriran) (Neregistriran) 9. kolovoz 2005 20:20:00

don't worry...to je moć priča...btw,napomenula sam Seraphimu da su moje priče uvijek "crne"...ništa zabrinjavajuće.:)

miach* 9. kolovoz 2005 21:42:00

Sve 5, samo mi nekako nije jasno zašto me se ovdje spominje. Hmm... da se sada ja malo zabrinem? :D

Seraphim 9. kolovoz 2005 21:49:00

Ovaj moj blog je predobar,možda ga počnem koristiti kad odem u zg i ne budem imala susjedu kojoj se mogu izjadati.:) p.s. vid poslije ovog i zg vidim totalno drugim očima. nije kakav se predstavlja u javnisti,puno je bolji.pusa

E (Neregistriran) (Neregistriran) 9. kolovoz 2005 22:24:00

Nemam komentara, priče su stvarno dobre. Bravo!

h-man 10. kolovoz 2005 0:41:00

nice style of writting

salt and pepa 10. kolovoz 2005 10:24:00

@Seraphim:hint-privatne poruke + Martinove priče + moj osvrt i usporedbe.:) @E:told u so...btw,nemoj misliti da ćeš me se rješiti čak i kad budeš u zg-u...:p

miach* 10. kolovoz 2005 18:07:00

hocu da se svi ljuba..

non´se 10. kolovoz 2005 18:08:00

Opet je dobila još jedan od onih uznemirujućih poziva. Još jedan pištavi ženski glas koji moli za razgovor. Nije bila od volje slušati pa je samo poklopila slušalicu. Otišla je u kuhinju i spremila si kavu. Sjela je za stol okrenuta prema ulaznim vratima. Na zidu je sat pokazivao da je prije 20 minuta prošlo 1 sat u noći. 'U pičku materinu, opet ću postati ovisna o kavi', mislila je. Svejedno, uzela je šalicu i otpila gutljaj kave.

 

U 15 do 3 otključao je vrata. Molio se da će ona već spavati kad dođe doma. Nije mu se dalo pronalaziti prazne isprike. Nije glupa, znao je to. Kad je ušao, ugledao ju je na istoj onoj stolici na kojoj je sjedila zadnji put kad se tako kasno vratio.

 

-Kako je bilo?, upitala ga je sa dozom sarkazma.

-Zar nisi već trebala biti u krevetu?, odvratio je.

-Čekala sam tebe. Znaš da ne volim zaspati prije nego te vidim.

-Trebala bi naći novu naviku.

 

Tišina.

Ona upita:-I, kakva je ova bila?

-Ne znam o čemu pričaš.

-Reci da me voliš…

-Volim te.

-Sereš.

 

Opet tišina.

Ona upita:-Reci da nisi i večeras to učinio?

-Nisam.

Nije ju gledao.

-Sereš.

-Kad si tako pametna, zašto me stalno to ispituješ?

-Valjda se još uvijek naivno nadam da ćeš jednom reći istinu…

-Pretjeruješ.

-Zbilja?

Otpila je još jedan gutljaj hladne kave.

-Večeras nisam od volje. Umorna sam da te sada molim da mi bar kažeš svaki put kad pojebeš drugu. Tvoje drolje su mi pojele živce svakim telefonskim pozivom koji sam dobila od njih. Ako ništa drugo, bar imaju toliko muda da mi jave da me varaš kad već ti ne želiš…mogu misliti kako im je samo kad saznaju da nisu jedine, da su samo to-bezimene drolje!

 

Krenula je obrisati suzu, valjda iz navike, ali oči su joj bile potpuno suhe.

On ju još uvijek nije mogao gledati. Volio ju je, ali joj nikako nije mogao priznati da mu je dosadila i nikako mu nije bilo jasno zašto ga ona još uvijek trpi.

Ona to nije mogla objasniti, ali smatrala je da su stvorili neku simbiozu. Nekako je znala da ne bi mogao podnijeti da ona ode.

 

-Voliš li me?, opet ga je upitala.

 

Tišina.

 

-Voliš li me još?!, histerično je ponovila pitanje.

 

Tišina.

 

Dobila je tihi odgovor:-Ne volim.

 

Počele su mu ići suze. Nije znao zašto je to rekao. Valjda je mislio da će joj tako biti lakše.

Ovaj put nešto ju je probolo u srcu. Osjetila je tešku bol, onu pravu. Počela je plakati.

 

Pokupio je jaknu:-Idem spavati kod frenda. Nazvat ću te sutra.

 

Ona je krenula u kuhinju, uplakana. Više nije mogla jasno misliti. Pred očima su joj se ocrtavali obrisi onih drolja, u ušima je čula njihove pištave glasiće. Bol joj je razdirala utrobu i parala srce.

 

Bio je na stepenicama kad je čuo pucanj. 'Luda žena', pomislio je, podignuo ovratnik i izašao na ulicu plačući. Prošetat će, smiriti se, a onda otići jednoj od onih bezimenih drolji, kako ih je ona nazivala.

 

U malenom stančiću pri kraju ulice bilo je upaljeno svijetlo. Po prozorima se slijevala kiša, a ispod prozora, na stolu, nalazila se razbijena šalica. Na tepihu se kava pomiješala s krvi.

4 Goddamnthis

nitko to nije zasluzio...:( ne znam sta bih vise rekla.bez komentara...pretuzno ali istinito

UNwritten 7. kolovoz 2005 22:44:00

poznato. Ozbiljno se ti bacaš u umjetničke vode. mogla bi ja objavit koju pričicu...

**boxa** 7. kolovoz 2005 23:35:00

damn... imali smo na jednoj radionici tu situaciju. nitko se nije probao ubiti ili ozlijediti. valjda je gore kad zapravo boli.

john doe (Neregistriran) (Neregistriran) 8. kolovoz 2005 19:42:00

Ta ljubav je zajebana stvar... Samo si zbog kretencine oduzet život je glupost... Znam, ljubav...

H-man 9. kolovoz 2005 12:52:00

Opet ju je hvatala nesanica. Bila je i jučer kod psihologa, ali bez ikakvog napretka. Pretpostavljala je da zna u čemu je problem, ali si to nije htjela priznati.

Pogledala ga je kako mirno spava. Još uvijek ga je nekako posebno voljela i nakon toliko mjeseci, godina. Nikako nije mogla objasniti tu zaljubljenost koja ju je oduvijek držala.

Ustala je i odšetala do prozora. Bila je još jedna od onih sparnih, toplih ljetnih noći. Lagani povjetarac je njihao zavjese i njezinu prozirnu spavaćicu, bez ikakvog osvježenja.

No i dalje, morile su je brige…bližio se dan njegovog odlaska. Kad je napokon upoznala ljubav i svu tugu i bol i sreću što ide u paketu s njom, nije ga htjela izgubiti. Nije mogla protiv svojih crnih misli.

 

Probudio se dok je ona ustajala iz kreveta. Nije rekao ni riječi. Razmišljao je koliko je samo puta bio hladan prema njoj, a ona je sve to šutke trpila. Ipak, on ju je volio na taj svoj neki dječački nemiran način. To nikad nije poricao. Promatrao ju je kraj prozora. Još uvijek mu je bila lijepa kao i prvoga dana kad ju je vidio. Tek je počinjao uviđati koliko je posebna, a sada mora otići. Hvatala ga je tuga. A i privlačila ga je pomisao da ispod spavaćice ne nosi ništa.

 

Osjetila je da je budan. 'Nemoj ići.' U njezinom se glasu osjetila molba više nego zapovijed.

'Ma daj, šta ću ti ja',pokušavao se našaliti,'kad ćeš ionako ubrzo naći nekoga novog.'

'Ne seri, znaš da neću. Više se brinem zbog tebe i tvojih novih…'zastala je.

'Još uvijek si nesigurna. Pa znaš da te volim.'

'To mi sad samo tako kažeš. Ne osjećam se bolje. I ne vjerujem ti.'

'Tako dakle…pa kako onda očekuješ da neću naći drugu?',opet se nasmijao.

'Nemoj mi to govoriti.'

 

Tišina…

Nije znao što više reći pa je samo šutio. Pokušao je ponovno zaspati. Nešto ga je držalo budnim.

 

'A zašto si ti tako sigurna da nećeš naći drugog?!'

'Nema drugog za mene…znaš to.',prvi put se okrenula.

'A što ako te izgubim…?'

'Naći ćeš me ondje gdje prvo izlazi sunce, gdje su mora crvena, livade plave, a cvijeće zlatno',nasmijala se,'uostalom, i ondje ima telefona.'

I on se smiješio. 'Opet pričaš gluposti!'

'Znam. Zato me voliš.'

'Dođi u krevet. Napalila si me, ne mogu sada spavati.'

 

 

4 Goddamnthis

ah ta ljubav...

john doe (Neregistriran) (Neregistriran) 5. kolovoz 2005 14:43:00

eeej,pa di si ti...?:) a eto,moram malo i svoje pričice postat...ne mogu se stalno ispričavati...

miach* 5. kolovoz 2005 14:46:00

Prelijepo... i da, podsjeti me na njegov odlazak... malo rastuzi, al'... takav je zivot... nego, pronadjoh te na googlu, slucajno ;) i svidje mi se blogg... eto, pozdrav!

Leptirak (Neregistriran) (Neregistriran) 6. kolovoz 2005 13:48:00

drago mi je...a odlazak-i mene rastuži...:( imam mnogo takvih pričica.

miach* 6. kolovoz 2005 15:08:00

Objašnjenje...

Razmislila sam...znam što osjećam,što želim,što bih mogla izgubiti i kako bih time izgubila pola svoga života te kako "to" nikako ne bih mogla preboljeti...

prošli je post otišao u nepovrat(iako nikad nije ni trebao biti tu)

(još uvijek zahvalna što si se vratio one noći...x)

4 Goddamnthis

a jeemu ma...

;) (Neregistriran) (Neregistriran) 1. kolovoz 2005 21:16:00

a ša bi to sad trebalo značiti? uh,te vaše interne spike...

miach* 1. kolovoz 2005 21:27:00

Bitno je da znaš što želiš sve drugo je lako... Pozdrav

H-man 2. kolovoz 2005 9:36:00

Samo da pozdravim i... zaista je odlicno ovo pored: Iskoristi svaki dan... ;)

Leptirak (Neregistriran) (Neregistriran) 5. kolovoz 2005 14:24:00