Otvaraš oči.
Oči otvaraš samo zato što te boli.
Svaki put kad progutaš slinu, zapeče te u grlu.
Kao da si progutao komadić stakla.
Ne progutaš li slinu, postaju tvoja usta suha, a jezik ljepljiv.
Ne možeš više disati.
Zvonjava. U ravnomjernim intervalima.

Podižeš slušalicu.
Ljubazni muški glas govori jezikom koji ne razumiješ. Pokušavaš se zahvaliti na brizi, međutim umjesto vlastitog glasa čuješ nerazgovijetno krkljanje.
Otvaraš oči i zuriš u strop.
Ništa. Ne misliš.

Na noćnom ormariću čaša mlijeka, šest oštriga i mala bočica puna tableta.
Ravnomjerni šum klima uređaja.
Svijetleći neon.
Tihi zvuci polaganog klizanja predmeta.
Blizu. Nedaleko.

Vjerojatno je tu još jedna soba.
(...)

written by Nejc Pohar bolditalicstrikestrong

YOUR NAME change the pic if you want. M.I.A.C.H.=Million
Inappropriate
Apologies for
Camouflaging Happiness

.you were so happy in the photographs

msn: mia_pu@hotmail.com

studeni 2008 ožujak 2008 prosinac 2007 studeni 2007 listopad 2007 rujan 2007 veljača 2007 siječanj 2007 prosinac 2006 studeni 2006 listopad 2006 rujan 2006 kolovoz 2006 srpanj 2006 lipanj 2006 svibanj 2006 prosinac 2005 studeni 2005 listopad 2005 rujan 2005 kolovoz 2005 srpanj 2005 lipanj 2005 svibanj 2005 travanj 2005 ožujak 2005 veljača 2005 siječanj 2005 prosinac 2004 studeni 2004

♥friend
♥friend
♥friend
♥friend
♥friend
♥friend

credits
BRUSHES. 1 2 3 4 5
IMAGES. yellow-stock biene-stock phoeebstock
BY. shotgun

Sada znam kako završava.

 

Ponukana sam opet pisati. Nastavljam pisati da ne izgubim misao. Smisao kojeg tražim godinama. Možda ga nađem u analima svojih pisanih dokaza…sebe.

Odvija se nešto strano, kao strano tijelo u mojem organizmu. Istovremeno ne želim pričati o tome. O tebi. O sebi. O nama.

Na slijedeće pitanje vezano uz nas opet ću odgovoriti istim odgovorom kao i na posljednja jednaka pitanja.

Ne znam.

Jednostavan odgovor za nešto apsolutno bitno.

I nitko neće znati kako ću se osjećati tada.

 

Ne volim više pričati o tebi. Iznova me oblije neka nova tuga. Znam se izgubiti u trenucima i pobjeći sa mjesta na kojem ponovno neki novi ljudi žele znati što se događa s nama.

 

…

Postaješ mi stranac. Osjećala sam kao da te poznajem godinama, ali ne mogu se sjetiti tko si zapravo. Uz miris lavande i mora, u mojoj si glavi sad samo slika. Vizija nečega što je još godinama trebalo ostati jednako.

Tvoja i moja vizija. Različite, a posebne na svojstven način.

Tvoja i moja vizija u sukobu.

Tvoja i moja vizija…odvojene.

 

U svojem pisanju uvelike osjećam nedorečenost. Još uvijek. Možda je to glavni razlog mojeg pismenog izražavanja.

Govorim ti ono što riječima ne bih bila sposobna izraziti. Fale mi riječi. Nedostaju….kao što mi nedostaješ ti.

Za razliku o mene, ti si oduvijek u prednosti. Ja sam bila ta koja se gubila, čija je slika počela blijedjeti.

Kasnije sam, zajedno s vizijom, nestala u plamenu. Kao i ti.

 

Žalosno je što ostaje sada na ovome…na par pitanja osoba koje nam nisu mnogo značile, ali koje se sada brižno i iskreno pitaju što je to s nama. Koje tim pitanjima muče mene, a moguće i tebe.

Ne bih znala….jer od tebe nema ni riječi.

U redu je. Ja još nisam spremna na razgovor. Ne znam što bih ti rekla. Znaš da sam slaba na riječima.

 

To je samo želja.

I, sada barem znam kako završava. Ostaje na želji.

Ne na ulici, na kojoj bismo se mogle susresti i proći mimo bez pozdrava.

Ne, završava samo na želji.

 

…

2 Goddamnthis

kao i ti..ni ja neznam..Kissach & Hugach

onekika 6. rujan 2007 18:47:00

riječi su oduvijek bile samo blijeda slika osjećaja u nama, nedovoljne da ožive, a prekrasno zavodljive svejedno... nemaš pojma kako mi je drago što čitam tvoje riječi opet.. kis

Ithiriel 29. listopad 2007 13:54:00