<body><div style="width: 100% !important; height: 102px !important; position: absolute !important; top:0px !important; left:0px !important; z-index: 0 !important;line-height: 0px ! important;"><table width="100%" cellspacing="0" cellpadding="0" border="0" style="margin: 0px !important; margin-bottom: 4px !important; color: #5C5C5C !important; padding: 0px !important; width: 100% !important;"><tbody><tr><td align="center" style="background-color: #1F1F1F !important; padding: 0px !important; margin: 0px !important;"><iframe frameborder="0" style="height: 90px; width: 100% !important; background-color: #1F1F1F !important; margin: 0px !important;line-height:0px !important;" marginheight="0" marginwidth="0" scrolling="no" allowtransparency="true" src="/banner/gblog.htm"></iframe></td><td width="33" style="background-color: #1F1F1F !important; margin: 0px ! important; padding: 0px ! important; font-size: 0px ! important;"><a href="/gbodovi.aspx" target="_blank"><img width="33" height="90" src="/images/bannerBox2_icon.gif" style="border: none !important; padding: 0px !important; margin: 0px !important; " /></a></td></tr><tr><td colspan="2" style="margin: 0px ! important; padding: 0px ! important; font-size: 0px ! important;"><img height="5" src="/images/bannerBox1_bottom.gif" style="border: none !important; width: 100% !important; padding: 0px !important; margin: 0px !important;"/></td></tr></tbody></table></div><div style="clear: both;"></div><div style="position: relative !important; margin-top: 102px !important">
PROLOG
Otvaraš oči.
Oči otvaraš samo zato što te boli.
Svaki put kad progutaš slinu, zapeče te u grlu.
Kao da si progutao komadić stakla.
Ne progutaš li slinu, postaju tvoja usta suha, a jezik ljepljiv.
Ne možeš više disati.
Zvonjava. U ravnomjernim intervalima.

Podižeš slušalicu.
Ljubazni muški glas govori jezikom koji ne razumiješ. Pokušavaš se zahvaliti na brizi, međutim umjesto vlastitog glasa čuješ nerazgovijetno krkljanje.
Otvaraš oči i zuriš u strop.
Ništa. Ne misliš.

Na noćnom ormariću čaša mlijeka, šest oštriga i mala bočica puna tableta.
Ravnomjerni šum klima uređaja.
Svijetleći neon.
Tihi zvuci polaganog klizanja predmeta.
Blizu. Nedaleko.

Vjerojatno je tu još jedna soba.
(...)

written by Nejc Pohar bolditalicstrikestrong

WRITTER
YOUR NAME change the pic if you want. M.I.A.C.H.=Million
Inappropriate
Apologies for
Camouflaging Happiness

.you were so happy in the photographs

msn: mia_pu@hotmail.com

ARCHIVES

rujan 2010 travanj 2010 prosinac 2009 studeni 2009 studeni 2008 ožujak 2008 prosinac 2007 studeni 2007 listopad 2007 rujan 2007 veljača 2007 siječanj 2007 prosinac 2006 studeni 2006 listopad 2006 rujan 2006 kolovoz 2006 srpanj 2006 lipanj 2006 svibanj 2006 prosinac 2005 studeni 2005 listopad 2005 rujan 2005 kolovoz 2005 srpanj 2005 lipanj 2005 svibanj 2005 travanj 2005 ožujak 2005 veljača 2005 siječanj 2005 prosinac 2004 studeni 2004

LINKS
♥friend
♥friend
♥friend
♥friend
♥friend
♥friend

BLOG
credits
BRUSHES. 1 2 3 4 5
IMAGES. yellow-stock biene-stock phoeebstock
BY. shotgun

EPILOG
Nije toliko strašno što sam
izgubio identitet.
Više me plaši
što sam se izgubio
tražeći ga.
...pisac: N.N.

...Agonija suza...
sub - 12.11.2005

   Poznajem je dugo. I oduvijek sam znala da ima jako gustu kosu. Ali na to zapravo nisam obraćala često pažnju. Jučer sam se u njezinoj gustoj, crnoj i kovrčavoj kosi potpuno izgubila. Onako, dok sam je grlila, njezina je kosa brisala moje suze.

Bila je crvena u licu; s agonijom u pogledu. Iz daljine se moglo vidjeti kako njezinu tugu i prazninu u srcu neće ispuniti vrijeme. Ili, bar neće ubrzo. Zamolila me da pričam. Pa sam pričala o glupostima, o vremenu, o njezinom ogledalu što smo joj ga darovale za rođendan. Prošle godine, već. Tko je tada mogao znati?! Nitko, ah, nitko ni sada ne razumije.

 

Danas su je obišli mnogi. Činilo se da nema kraja. I svi su plakali gledajući je kako plače. Ja sam bila jaka.(Plakala sam ranije doma, kada nitko nije gledao.) 'Kako će sama?! Prerano će morati odrasti…', govorili su mnogi. A nitko ne može ni naslutiti o čemu je ona razmišljala. Toliko ljudi na pogrebu dosada nisam vidjela. Zna se tko je bila preminula. A ona…ona je samo hodala u crnini za vijencima i lijesom, s bijelim šalom što joj ga je majka poklonila. I plakala je kao da sutra više ne postoji. Kao da su sve nade za nju umrle. Plakala je kao dijete bez majke.



5 Goddamnthis

Add comment

<