...biraj bezbrizno;ionako ces pogrijesiti!...Murphyjev zakon
ned - 09.01.2005
Ja uvijek ima neko mišljenje o nečemu(kao i svim,uostalom). Uvijek ispadne da sve bude drugačije od mojeg mišljenja. To postaje zamorno.
Recimo ovako: ja mislim kako je nekim našim prijateljima puno bolje u vezi nego meni i mojem dragom. Vjerojatno i oni misle da je nama bolje nego njima. Onda se sjetim da to zapravo nije istina jer se uvijek pokaže da je sve suprotno od onog kako mi se čini.
Ali, da počnem misliti kako je nama bolje u vezi nego njima, znala bih da je to upravo suprotno i da je njima super. A njima bih izgledala kao neka umišljena glupača koja misli da ima sve na svijetu.
Kako onda s takvim stavom normalno razmišljati kad znam da moje mišljenje nikad nije točno. Odnosno, mislim da znam.
Ili, još bolje, kad se dvoumim kod nekih stvari. Recimo to ovako: imam papir sa 2 moguća odgovora. Jedan je točan, jedan negativan. Ja mislim da znam odgovor, i zaokružim ga. Ispostavi se da je taj odgovor netočan. Slijedeći put, dobijem sličan papir sa 2 moguća odgovora. Sjetim se prošlog puta, i kad mislim da je jedan odgovor točan, zaokružim onaj drugi(jer ispadne da je sve suprotno!). ispadne da je moj prvotni izbor bio točan…!
Nevjerojatno. I upravo zbog toga je MURPHY za mene CAR!! On je sam rekao u jednom od svojih zakona:'biraj bezbrižno! Ionako ćeš pogriješiti!'
I sad vi meni recite, zašto mi razmišljamo ako se ispostavi da je to krivo…? Jednostavno, nema mi baš nekog smisla…
Evo, odlučila sam; sad ću prestati razmišljati…
Ali kako ću to izvesti kad mi mozak stalno radi?? Pa ja ne mogu prestati razmišljati! Miach, stani!
Ali, ne mogu. Kako naći načina da prestaneš razmišljati? To je nemoguće. Ništa nije nemoguće, govorila mi je mama. Joj, da, rekla mi je da spremim suđe u mašinu. Šta to moram spremit? Pa kad se prije nakupilo toliko suđa?? Ne, joj, trebam prestat razmišljat…
Šta da sad samo šutim? Ili? Ma joj, Miach, prestani.
Ne mogu.(uzdah!)
Evo, sad ću. Stop. (sekunda, dvije-)
A zašto ja uopće želim prestati razmišljati? Ah, da… sjetih se. Ma neću se više truditi. Bez napora nema nauke, govorila mi je mama. Joj, suđe…!
Odoh…