Brutalni prizori na platnu moje psihe, u smiraj dan kad samo anđeli snivaju o kraju jedne velike gluposti...one čovječje. I one glupe zaljubljene...
ned - 15.10.2006
Opet. I opet. I opet i opet i opet i opet i opet i opet i opet i opet i opet. I opet i opet i opet i opet i opet i opet!!! I opet, bijesna sam kao ris!
Zovite me. Nazovite me glupačom! Divite se mojoj gluposti. Jer…njoj nema kraja!
Bože dragi, ponekad se zbilja ne znam zaustaviti. I više mi nije ni neugodno. Opet se samo glupo osjećam. Navikla sam. Jer…OPET se događa jedno te isto!
Koji vrag ja radim?! Zar neću nikad naučiti…moja je glupost moja. Ona je beskrajna, besciljna, bjesomučna, bijesna, beskrupulozna, bespravna, bezbojna i bezbrojna…ona je b. moja je glupost B! B,B,B;B…samo to! Jedno faking bjesomučno slovo B!
Sad bih jednu…drobilicu.
Oglas: mijenjam jedan bijesan post za jednu drobilicu za orahe, malo poveću za veću količinu oraha. Prihvatljivo i '89 godište i mlađe. Zainteresirani se mogu javiti na mail(napisan iznad).
Žudim za jednom drobilicom. Da u njoj sameljem svoju glavu. Bilo bi zanimljivo da je izrađena u bakru. Dobro bi se stopila sa bojom moje krvi(koja bi se razlijevala na litre..u podrumu jer ne bih željela uprljati kuhinju, a krv bi i dalje frkljala, izvijala se, pravila crvene plamenove i komadi rasijecanog mesa bi leti svuda unaokolo. O kako brutalan prizor bi to bio! Veličanstven!). A bakrena i crvena,odličan izbor. Bar bih otišla u stilu. I izvela još jednu glupost. Veliku. I besciljnu. Jednu B glupost. Stvarnu. Pa bi me i ostali mogli nazivati glupačom. 'Vidi nje, zna razmišljati samo o estetici i izgledu u najbitnijem trenutku. A onda si zdrobi glavu..u bakrenoj drobilici. Glupača.'
Opozovi me. I počni mi se smijati. Izgubim li glavu više mi ionako ništa neće biti jasno. Kao da je bitno. Ionako je gubim stalno, sa svakom novom b glupošću.
Kao da ih imam milijun..
Glava, mislim. Drobilicu još uvijek tražim. (bakrenu,molim lijepo.)
Bijesna bijesna bijesna bijesna bijesna i smiješna i smiješna i smiješna i glupa i glupa i zabrijavam slova i krivo pišem i zaboravljam na gramatiku i iživljavam se na tipkovnici i pravim se da mi je to neki anger menagement i zaboravljam što sam isprva htjela reći…a para pišti, iz ušiju se javlja. I opet…gubim glavu…
…na još jednoj b gluposti…
…onoj koju već odavno napravih. Istu takvu. Da.
B glupost, 2. dio. Idemo iznova…
Sutra.
: (