...Čovjek je zbir slučajnosti...
uto - 03.05.2005
I gdje smo sada? Stigli smo do ruba filozofiranja, a nismo došli do zaključka. Klasična filozofija, ništa više.
A ona je i dalje Ona; jedna osoba, individua. Promjenjiva i nedovršena. Nju, baš Nju je stvorila Majka priroda, umjetnica gluha poput Beethovena. Umjetnica koja zna znanje i stvara kako joj drago…
A Ona… Ona je sama umjetnost zbog umjetnosti, Ona je maštovita. Romantična, možda. Ona bježi od svijeta, trči uzdignutom suknjom kao da je gone svi vrazi, a bježeći pobjegne samo u sebe. Hm, današnje gradivo.
Ona je skrojena od čestica ili izmišljena pokretom prsta. Čiri bu-čiri ba? Ona je nevjerojatna, ali sama po sebi postaje jedino…definicija proizašla iz književnika koji se još uvijek traži.
Ona je jedna teška igračka, zanimljiva puzzle zabavna igra. Ona je ogledalo svijeta, odraz učenih ljudi a pri krajevima napuknuta od filma u kojem glavnu ulogu igra novac.
Njezin je izgled prava gotička ornamentika, simbolika tkana od predaka. Jednim osmjehom obara rekorde, osvaja vrhove. Ona je sama sebi važna. Ključna riječ; važna.
Ona nije jedina, nije jedinstvena ni posebna. Ima ih još; mali milijun bijelih bisera nanizanih na tanak konac koji lako može puknuti. To je ciklus u kojem živi. No otkada živi, Ona postoji, Ona traži svoj smisao. Traži razlog i način svojeg postanka. Ona želi poraziti svoj strah koji joj govori da Ona nije ništa više doli zbir slučajnih događaja.
Ona; jedinka, osoba.