Otvaraš oči.
Oči otvaraš samo zato što te boli.
Svaki put kad progutaš slinu, zapeče te u grlu.
Kao da si progutao komadić stakla.
Ne progutaš li slinu, postaju tvoja usta suha, a jezik ljepljiv.
Ne možeš više disati.
Zvonjava. U ravnomjernim intervalima.

Podižeš slušalicu.
Ljubazni muški glas govori jezikom koji ne razumiješ. Pokušavaš se zahvaliti na brizi, međutim umjesto vlastitog glasa čuješ nerazgovijetno krkljanje.
Otvaraš oči i zuriš u strop.
Ništa. Ne misliš.

Na noćnom ormariću čaša mlijeka, šest oštriga i mala bočica puna tableta.
Ravnomjerni šum klima uređaja.
Svijetleći neon.
Tihi zvuci polaganog klizanja predmeta.
Blizu. Nedaleko.

Vjerojatno je tu još jedna soba.
(...)

written by Nejc Pohar bolditalicstrikestrong

YOUR NAME change the pic if you want. M.I.A.C.H.=Million
Inappropriate
Apologies for
Camouflaging Happiness

.you were so happy in the photographs

msn: mia_pu@hotmail.com

rujan 2010 travanj 2010 prosinac 2009 studeni 2009 studeni 2008 ožujak 2008 prosinac 2007 studeni 2007 listopad 2007 rujan 2007 veljača 2007 siječanj 2007 prosinac 2006 studeni 2006 listopad 2006 rujan 2006 kolovoz 2006 srpanj 2006 lipanj 2006 svibanj 2006 prosinac 2005 studeni 2005 listopad 2005 rujan 2005 kolovoz 2005 srpanj 2005 lipanj 2005 svibanj 2005 travanj 2005 ožujak 2005 veljača 2005 siječanj 2005 prosinac 2004 studeni 2004

♥friend
♥friend
♥friend
♥friend
♥friend
♥friend

credits
BRUSHES. 1 2 3 4 5
IMAGES. yellow-stock biene-stock phoeebstock
BY. shotgun

Tumarajući ulicom, prolazio sam pokraj mnogih izloga. Pokušavao sam se usredotočiti što je ono što me nagnalo da baš ovoga dana izađem iz kuće. Nikako se nisam mogao sjetiti.

 

U svojem naporu da sigurno prijeđem ulicu, zapazio sam djevojku kako sjedi u jednoj od slastičarnica na uglu. To je bila jedna od onih lijepih, starinskih. Slastičarnica, mislim.

Imala je onu Crveno-Bijelu tendu i Natpis( kojeg bih vrlo rado podijelio s vama da baš ovoga dana nisam zaboravio naočale!).

Gledajući tu djevojku u izlogu, kako sa svim guštima jede svoju tortu, zamišljao sam kako je ona blažena što ne zna što mi je zapravo na umu. O ne, ne mislim ja na nikakve prljave misli. O, ne…

Htio sam reći, ona ne zna kakve mene brige tište. Ja sam krenuo u potragu za svojom zagubljenom rukavicom. U cijelom tom procesu(mojeg izlaska iz kuće i mojeg uočavanja djevojke u izlogu) ja sam se upravo sada sjetio što je bio cilj moje potrage.

A ta je djevojka izgledala toliko bezbrižno, jedući svoju tortu, kao da ni u jednom trenutku ne bi mogla ni primisliti kako bi se meni svijet mogao srušiti u slučaju da ne nađem svoju rukavicu.

A ta je djevojka tako spokojno jela i dalje, ne obazirući se na brige jednog starčića u potrazi života. Ona je sada već slavodobitno jela taj zadnji komad čokoladne torte, bez ikakvih briga za ostatak svijeta. Ona je jela u staromodnoj slastičarni s Crveno-Bijelom tendom.

Ali ovo nije priča o slastičarni s Crveno-Bijelom tendom i Natpisom kojeg ne mogu pročitati jer nemam očna pomagala. Niti je ovdje priča o tome kako sam ja, začudo, ostavio svoje naočale kući.

Djevojka je još jela zadnji komad torte, premda ni o njoj ovdje nije priča.

 

Razmišljao sam kako se ta djevojka ne bi ni okrenula da je, eto slučajno, otkucnuo čas za smak svijeta. Ona je samo jela svoju tortu ne razmišljajući kako negdje postoji netko poput mene tko traži svoju desnu rukavicu.

Shvatio sam da je vrijeme da krenem doma. Već sam se počeo pripremati na smak svijeta, kad mi je nešto sinulo. Primisao da sam rukavicu možda zagubio negdje doma u potpunosti me razveselila. Pomislio sam kako je došlo vrijeme da ubacim malo optimizma.

 

Pogledao sam djevojku

Iako ovo nije priča o djevojci niti je to priča o slastičarnici!

Ovo je priča o tome kako sam jednom, jednoga dana, u potrazi života otkrio kako malo optimizma u pričama ne može naškoditi ljudima…..

:)