...Djevojčica u žitu...
ned - 28.08.2005
-Zašto si sama u sobi?, upitao je dječak.
-Češljam kosu…-odgovorila je ona.
-Ali to nema smisla. Dođi s nama dolje. Mrzim gledati one starkelje. Ovdje je mračno.
-Sjedni na krevet-reče ona-sad sam brzo gotova.
-Koliko još? Mrak je i postaje mi hladno- započne on.
Bilo je to pitanje u prazno. Ona je i dalje sjedila za malenim stolom u mraku, četkala je kosu.
-Hej, čuješ li me? Mrak je i stvarno mislim da bi trebali otići dolje.
Iz dnevne se sobe čuo žamor a potom smijeh. Njegov je stric opet malo previše popio pa je, po običaju, pričao gluposti kojima su se ostali mogli samo smijati.
-Ovo stvarno nema smisla. Idem dolje, hladno mi je. Ideš ili ne ideš sa mnom?!-već je vidljivo bio ljut.
Ona je i dalje samo četkala svoju dugu smeđe-zlatnu kosu i promatrala svoj odraz u ogledalu okružen mrakom.
Naglo je dotrčao do nje, silovito je uhvatio za nadlakticu i okrenu prema sebi. Gledala ga je mirnim velikim očima, kao da je nije boljelo.
-Šta je tebi?! Zbilja si čudna osoba.
-Rekla sam ti da sjedneš-nježno je odvratila. Nije znao zašto, ali pustio je njezinu ruku i razočarano se bacio na krevet. Nastavila je:'Noć. Tako je lijepa. Voliš li i ti noć?'
Zapanjeno ju je gledao. Nije mu bilo jasno. 'Čudna si ti mala. Paaa…ima nešto u toj noći. Valjda. Idemo li sada dolje?' Bio je nestrpljiv pa je počeo tapkati stopalom o pod.
Prošlo je neko vrijeme, a ona je i dalje četkala svoju dugu kosu.
-Dosta toga nema smisla.-rekla je naposljetku.-Volim i kestenje. I onaj njihov miris koji tjera moljce. Voljela sam jednog dječaka.
Nije ju više mogao pratiti. Nastavila je:'Za Božić se najbolje osjećam. Oduvijek sam htjela posjetiti Sjeverni pol. Zamisli, napokon sresti Djeda Mraza.'
-Baš si luda. Zar te nitko nije naučio da Djed Mraz ne postoji?!
-Budalo. Naravno da ne postoji!-uvrijedio ju je.
-O čemu onda pričaš?
-Zaboravila sam upisati datum u bilježnicu. Koji je danas dan? Opet se osjećam kao da letim. A i dalje ne znam što želim biti.
-Još se tražiš. To je normalno u tvojim godinama.
-Ja nemam potrebu biti išta. Znaš što bih stvarno jako željela? Kao Hayden u onoj knjizi-htjela bih stajati na rubu provalije na kraju žitnog polja i loviti djecu da ne bi upali u provaliju. To bih stvarno željela.
-previše čitaš, uzvratio je. A opet, možeš postati štogod želiš.
Počela se smijati.
-Ah, noć. Ta divna lijepa noć. Za dva sata će proći smetlari. I lijepo je vidjeti delfine.
Sanjarila je, a on nije osjetio potrebu da je prekida iako je sada već bio promrzao. Nešto ga je vuklo da je sluša.
-Odoh!, naglo je izjavila.
-Molim?, upitao je. Gdje ćeš?! Kasno je…
-Idem u Afriku proučavati slonove, u Kinu naučiti izraditi papir, u Ameriku posjetiti Kip slobode…
Začuđeno ju je gledao. Nije mogao vjerovati što želi napraviti. Pa ona će pobjeći!, mislio je.
-Ma budalo, idem dolje na kolače.-naglo se počela smijati-Ideš ili ne ideš?
On je odahnuo, ustao s kreveta i krenuo za njom. Vrata je zaboravio zatvoriti.
YOUR NAME
change the pic if you want.
M.I.A.C.H.=Million
jerome david salinger čini čuda...
john doe (Neregistriran) (Neregistriran) 28. kolovoz 2005 21:16:00
I ja volim noć. Samo nemam zlaćanu kosu i rijetko se češljam. :)
**boxa** 29. kolovoz 2005 0:14:00
mislim da svi vole noć...:) nekako umiruje. heh,dala si mi ideju za slijedeći post. thnx.:)
miach* 30. kolovoz 2005 19:55:00
ne, ja volim noć jer je sve nekako nestvarno. stvari se samo čine onakvima kakvima u stvarnosti nisu.
**boxa** 30. kolovoz 2005 23:39:00
Noći su tihe. Bolje se čuje. A i češljanje pomaže miru.
Psiho2 31. kolovoz 2005 1:44:00
boje su drugačije. a i češljanje u miru pomaže
b (Neregistriran) (Neregistriran) 1. rujan 2005 20:33:00
po noci cujes sam sebe...za razliku od dana i svih šokova oko tebe...
ghost in the shell (Neregistriran) (Neregistriran) 15. srpanj 2006 1:53:00
<