Otvaraš oči.
Oči otvaraš samo zato što te boli.
Svaki put kad progutaš slinu, zapeče te u grlu.
Kao da si progutao komadić stakla.
Ne progutaš li slinu, postaju tvoja usta suha, a jezik ljepljiv.
Ne možeš više disati.
Zvonjava. U ravnomjernim intervalima.

Podižeš slušalicu.
Ljubazni muški glas govori jezikom koji ne razumiješ. Pokušavaš se zahvaliti na brizi, međutim umjesto vlastitog glasa čuješ nerazgovijetno krkljanje.
Otvaraš oči i zuriš u strop.
Ništa. Ne misliš.

Na noćnom ormariću čaša mlijeka, šest oštriga i mala bočica puna tableta.
Ravnomjerni šum klima uređaja.
Svijetleći neon.
Tihi zvuci polaganog klizanja predmeta.
Blizu. Nedaleko.

Vjerojatno je tu još jedna soba.
(...)

written by Nejc Pohar bolditalicstrikestrong

YOUR NAME change the pic if you want. M.I.A.C.H.=Million
Inappropriate
Apologies for
Camouflaging Happiness

.you were so happy in the photographs

msn: mia_pu@hotmail.com

rujan 2010 travanj 2010 prosinac 2009 studeni 2009 studeni 2008 ožujak 2008 prosinac 2007 studeni 2007 listopad 2007 rujan 2007 veljača 2007 siječanj 2007 prosinac 2006 studeni 2006 listopad 2006 rujan 2006 kolovoz 2006 srpanj 2006 lipanj 2006 svibanj 2006 prosinac 2005 studeni 2005 listopad 2005 rujan 2005 kolovoz 2005 srpanj 2005 lipanj 2005 svibanj 2005 travanj 2005 ožujak 2005 veljača 2005 siječanj 2005 prosinac 2004 studeni 2004

♥friend
♥friend
♥friend
♥friend
♥friend
♥friend

credits
BRUSHES. 1 2 3 4 5
IMAGES. yellow-stock biene-stock phoeebstock
BY. shotgun

Nije tajna da sam šminkerica. Nekad davno to bi mi smetalo. Tada bih se naljutila jer bi pravi naziv mojeg stila bilo „sportsko-elegantna“. I time bih se ponosila, nekad davno.

Nekad davno sam još bila dijete.

I sada sam, zapravo.

Jer ne želim odrasti. Premda, mnogi bi rekli da to čini odraslu zrelu osobu.

Prema definiciji, odrasla je osoba ona koja ne želi odrasti jer misli kako postaje ozbiljna.

To ti je već gotova stvar: dovoljno si zreo da shvatiš kako je ipak bolje biti dijete.

A već u narednom trenutku pišeš pismo Djedu Božićnjaku kako želiš ispod bora, u ukrasnoj kutiji, svoje nedovršeno djetinjstvo nazad.

 

Da, jesam šminkerica. I kao Samson, moja je snaga u mojoj kosi. Pretjerujem,ali i ne pretjerujem u isto vrijeme.

Ono što me čini sretnom jest slušanje glazbe. Oduvijek sam voljela glazbu.

Još kao mala, dok sam plesala balet, sanjala sam da budem ona balerina iz glazbene kutijice.

I plesala bih na glazbu „Za Elizu“. Da, bila bih plastika i to bi me činilo sretnom.

Jer bih živjela u glazbi i za glazbu…

 

Sada samo slušam. I plešem povremeno.

Emo sam u onom trenutku kad ostajem sama u svojoj sobi.

I kad slušam Fall Out Boy, Taking Back Sunday, Angels and Airwaves, My Chemical Romance, Cute is What we Aim for, ili slušam pjesme koje imaju totalno duge nazive, tipa:

 The Only Difference Between Martyrdom And Suicide Is Press Coverage

&

 Lying is the most fun a girl can have without taking her pants of (sve od Panic! At the Disco)

,i ostale nazive grupa i pjesama koje su smiješne svim Anti Emo Crewima ili Anti Emo Ligama…

Zašto? Jer mi je to totalno zanimljivo….kad ti je naziv pjesme toliko dugačak da se na pola već pitaš koliko još ima do kraja. Zar nije mnogo zanimljivije poslušati takvu nekakvu pjesmu od one koja se zove „Boom-Boom“? meni jest. Za vas me baš briga.

 

A što sam ja na kraju?

Neki mix raznoraznih stilova i potreba.

Izgubljena.

Neodlučna.

?

 

Gledala sam Borata. Nisam se smijala. Osim na nekim dijelovima.

Film mi je loš.

Valjda sam samo još jednom sama sebi dokazala kako više volim inteligentan humor i onaj engleski od onog glupog, brutalnog kojeg je izvodio Borat.

Ne, to ne znači da nemam smisla za humor. To samo znači da ću se više smijati na jednu epizodu m.a.s.h.-a, nego što ću to na jedan cijeli film Sasche Barona Cohena.

Proganjanje židova,

ubijanje cigana,

trčanje dvojice golih muškaraca po elitnom hotelu

i njihovo međusobno hrvanje mi nije smiješno!

Nije tajna ni da sam ponekad vrlo ozbiljna. I da se ponašam starije od svojih godina.

I da su upravo takvi textovi na mojem blogu. Bar su nekad davno bili.

 

Za Raymond:

-jesam. Miich je u interakciji sa drugim ljudima oduvijek bila vesela i nasmijana. Zato je valjda ljudima koji me u stvarnom životu poznaju bilo nepojmljivo doći na moj blog i onda čitati mračnjačke tekstove. Totalno nepojmljivo! Ali jednostavno je tako.

Postojalo je razdoblje kada je ovaj moj blog  služio samo kao ispušni ventil…..osobe koje se vječito smiju i sa svima su dobre-puknu nakon nekog vremena. Ja nisam željela dopustiti da se to i meni dogodi. I nisam!

Ali povremeno, moram se opet vratiti blogu i ispustiti svoju dušu….i biti emo.

To mi je toliko potrebno!

 

Upoznaš li me ponaosob, vidjet ćeš da je sve što radim u životu pred drugima to da se smijem.. tako sam odabrala.:)

Blog je samo druga strana mene. Ona emo.

 

*nazvala sam frendicu. Bila je vani. I nisam je punila vrlo inteligentnim izrazima. Pričala sam joj što se dogodilo sinoć.

Bila je svejedno vrlo fascinirala jer sam postigla nešto što cijeli ženski dio pule nije!

Ha!

Taj dio jest tajna.:)