Otvaraš oči.
Oči otvaraš samo zato što te boli.
Svaki put kad progutaš slinu, zapeče te u grlu.
Kao da si progutao komadić stakla.
Ne progutaš li slinu, postaju tvoja usta suha, a jezik ljepljiv.
Ne možeš više disati.
Zvonjava. U ravnomjernim intervalima.

Podižeš slušalicu.
Ljubazni muški glas govori jezikom koji ne razumiješ. Pokušavaš se zahvaliti na brizi, međutim umjesto vlastitog glasa čuješ nerazgovijetno krkljanje.
Otvaraš oči i zuriš u strop.
Ništa. Ne misliš.

Na noćnom ormariću čaša mlijeka, šest oštriga i mala bočica puna tableta.
Ravnomjerni šum klima uređaja.
Svijetleći neon.
Tihi zvuci polaganog klizanja predmeta.
Blizu. Nedaleko.

Vjerojatno je tu još jedna soba.
(...)

written by Nejc Pohar bolditalicstrikestrong

YOUR NAME change the pic if you want. M.I.A.C.H.=Million
Inappropriate
Apologies for
Camouflaging Happiness

.you were so happy in the photographs

msn: mia_pu@hotmail.com

rujan 2010 travanj 2010 prosinac 2009 studeni 2009 studeni 2008 ožujak 2008 prosinac 2007 studeni 2007 listopad 2007 rujan 2007 veljača 2007 siječanj 2007 prosinac 2006 studeni 2006 listopad 2006 rujan 2006 kolovoz 2006 srpanj 2006 lipanj 2006 svibanj 2006 prosinac 2005 studeni 2005 listopad 2005 rujan 2005 kolovoz 2005 srpanj 2005 lipanj 2005 svibanj 2005 travanj 2005 ožujak 2005 veljača 2005 siječanj 2005 prosinac 2004 studeni 2004

♥friend
♥friend
♥friend
♥friend
♥friend
♥friend

credits
BRUSHES. 1 2 3 4 5
IMAGES. yellow-stock biene-stock phoeebstock
BY. shotgun

Već dobrih sat vremena stoji ispod tog nadvožnjaka. Stoji i promatra, okrenut prema zidu, leđima prema prometnici. U nekim trenucima čovjeku bi se učinilo da razmišlja o samoubojstvu i da se premišlja. No, njemu nije važno. Nikad mu nije bilo važno što drugi misle.

 

Stajao je ispod nadvožnjaka, okrenut prema grafitu koji je prije mnogo, previše godina, narisao upravo na taj nadvožnjak. Samo je stajao i promatrao prvi dio:'KAO BROD U BOCI PUTUJEM…'. Drugi dio, ljubavna poruka, odnosila se na njegovu davno ne preboljenu ljubav.

 

Još uvijek nije shvaćao zašto tu stoji. Ali, iz kreveta ga je digla ta glasna želja da opet posjeti to mjesto. Još uvijek je osjećao kao da je ta noć tek sinoć bila… sjećanje je bilo toliko intenzivno da jednostavno nije mogao zaboraviti žar kojim je napravio taj grafit. U tom trenutku bio je bijesan i ljut… A ponajviše, povrijeđen. I-volio je. Još uvijek je volio tu osobu koja ga je povrijedila.

 

Kad se samo sjeti, ta bilo je to prije nepunih 36 godina. On još uvijek žali za tom izgubljenom ljubavi koju nakon te noći više nije vidio. Iako ima i djecu i unučad, on još uvijek žali… Najviše žali što nikad nije saznao kako bi to moglo završiti da je te noći razmišljao dalje od svojeg ega.

 

Oduvijek se pitao je li Ona prolazila ovim putem. Bi li tada znala da je ona uzrok tome? Bi li znala da je poruka bila upućena njoj? Tko zna sjeća li se ona još uvijek toga mjesta? Bilo je to mjesto na kojem su se prvi put poljubili i zakleli na vječnu ljubav jedno drugome… Sumnjao je u to-tad su bili djeca. A djeca brzo zaboravljaju…

 

Iako više nije živio ni blizu tom nadvožnjaku, morao je doći uvjeriti se da njegova poruka Njoj nije izbrisana… I nije se razočarao. 'Dobro je. Sad mogu miran otići s ovoga mjesta.'

 

 

Otišao doma, smireno legao u krevet i zauvijek otišao s ovog mjesta…*

 

 

 

*(natuknica: ovakve priče i njima slične, pišem radi nekih mjesta koje sam posjetila ili misli o kojima sam razmišljala… Volim razmišljati o ljudima. Volim zamišljati što je tko radio prije mnogo godina ili što radi upravo u ovom trenutku. Stoga, moje su priče fikcija, i ne treba ih uzimati zdravo za gotovo…)