Otvaraš oči.
Oči otvaraš samo zato što te boli.
Svaki put kad progutaš slinu, zapeče te u grlu.
Kao da si progutao komadić stakla.
Ne progutaš li slinu, postaju tvoja usta suha, a jezik ljepljiv.
Ne možeš više disati.
Zvonjava. U ravnomjernim intervalima.

Podižeš slušalicu.
Ljubazni muški glas govori jezikom koji ne razumiješ. Pokušavaš se zahvaliti na brizi, međutim umjesto vlastitog glasa čuješ nerazgovijetno krkljanje.
Otvaraš oči i zuriš u strop.
Ništa. Ne misliš.

Na noćnom ormariću čaša mlijeka, šest oštriga i mala bočica puna tableta.
Ravnomjerni šum klima uređaja.
Svijetleći neon.
Tihi zvuci polaganog klizanja predmeta.
Blizu. Nedaleko.

Vjerojatno je tu još jedna soba.
(...)

written by Nejc Pohar bolditalicstrikestrong

YOUR NAME change the pic if you want. M.I.A.C.H.=Million
Inappropriate
Apologies for
Camouflaging Happiness

.you were so happy in the photographs

msn: mia_pu@hotmail.com

rujan 2010 travanj 2010 prosinac 2009 studeni 2009 studeni 2008 ožujak 2008 prosinac 2007 studeni 2007 listopad 2007 rujan 2007 veljača 2007 siječanj 2007 prosinac 2006 studeni 2006 listopad 2006 rujan 2006 kolovoz 2006 srpanj 2006 lipanj 2006 svibanj 2006 prosinac 2005 studeni 2005 listopad 2005 rujan 2005 kolovoz 2005 srpanj 2005 lipanj 2005 svibanj 2005 travanj 2005 ožujak 2005 veljača 2005 siječanj 2005 prosinac 2004 studeni 2004

♥friend
♥friend
♥friend
♥friend
♥friend
♥friend

credits
BRUSHES. 1 2 3 4 5
IMAGES. yellow-stock biene-stock phoeebstock
BY. shotgun

U mojoj glavi. Ta, jedna misao. Mala. Od pete do glave, svim žilama, hladno uzbuđenje. Ili  možda toplo?

Poput elektromagnetskih valova, visokog napona struje, strujnog udara. Jako sam je osjećala. U samo par trenutaka. Ta nuspojava, ta misao stvorena. Tako mnogo uzrokovanih osjećaja. Kao lupanje čekića o zid; jako kucanje srca. Hladna voda prolivena za rashlađenje; jako znojenje.

Srušila je sve moje barijere straha da će nešto poći-krivo. Prešla je granicu usana. Hrabro. Izašla u nešto sasvim novo. Nepoznato.  Požalih, čim je izašla.

Opet, mnogo osjećaja. Mnogo nuspojava. Kao bolest. Kao zaraza. Mnogo misli, nepovezanih. Izgubljenih na kolodvoru razmišljanja. A sve prate jednu. Onu izrečenu.

Nove poruke putuju mojim živcima. I venama. Do mozga. Hoće li ublažiti onu već izrečenu? Tako mnogo truda. Tako malo vremena. Tako mnogo misli.

Tvornica misli je pod pritiskom. Eksplozije, para… Totalni pad sistema. Gotovo je…

Misao, sad već greška, obišla je cijeli MOJ SVIJET u brzini svijetlosti. I u brzini svijetlosti vratila se meni ravno-u glavu!

Izrečeno nisam mogla vratiti…