Otvaraš oči.
Oči otvaraš samo zato što te boli.
Svaki put kad progutaš slinu, zapeče te u grlu.
Kao da si progutao komadić stakla.
Ne progutaš li slinu, postaju tvoja usta suha, a jezik ljepljiv.
Ne možeš više disati.
Zvonjava. U ravnomjernim intervalima.

Podižeš slušalicu.
Ljubazni muški glas govori jezikom koji ne razumiješ. Pokušavaš se zahvaliti na brizi, međutim umjesto vlastitog glasa čuješ nerazgovijetno krkljanje.
Otvaraš oči i zuriš u strop.
Ništa. Ne misliš.

Na noćnom ormariću čaša mlijeka, šest oštriga i mala bočica puna tableta.
Ravnomjerni šum klima uređaja.
Svijetleći neon.
Tihi zvuci polaganog klizanja predmeta.
Blizu. Nedaleko.

Vjerojatno je tu još jedna soba.
(...)

written by Nejc Pohar bolditalicstrikestrong

YOUR NAME change the pic if you want. M.I.A.C.H.=Million
Inappropriate
Apologies for
Camouflaging Happiness

.you were so happy in the photographs

msn: mia_pu@hotmail.com

rujan 2010 travanj 2010 prosinac 2009 studeni 2009 studeni 2008 ožujak 2008 prosinac 2007 studeni 2007 listopad 2007 rujan 2007 veljača 2007 siječanj 2007 prosinac 2006 studeni 2006 listopad 2006 rujan 2006 kolovoz 2006 srpanj 2006 lipanj 2006 svibanj 2006 prosinac 2005 studeni 2005 listopad 2005 rujan 2005 kolovoz 2005 srpanj 2005 lipanj 2005 svibanj 2005 travanj 2005 ožujak 2005 veljača 2005 siječanj 2005 prosinac 2004 studeni 2004

♥friend
♥friend
♥friend
♥friend
♥friend
♥friend

credits
BRUSHES. 1 2 3 4 5
IMAGES. yellow-stock biene-stock phoeebstock
BY. shotgun

Ne razumijem kako ne shvaćaš.

Kad nešto kažem, ne očekujem tvoju potvrdu. Kad se zapitam, ne treba mi tvoj odgovor. Sama ću ga naći. Kad nešto poželim, ne treba mi tvoja podrška. Sama ću ispuniti sve. Kad sam tužna, ne želim da me želiš oraspoložiti. Kad nešto učinim, nije mi potrebno čuti tvoju pohvalu. Kad nešto tvrdim, ne znači da se moraš složiti. Sama ću u to vjerovati. Kad sam sretna, veseli se sa mnom, ali samo iz prikrajka.

 

Kad sam nervozna, NEMOJ me uvjeravati da će biti bolje; ZNAM TO, ali u tom trenutku to ne želim priznati. Ne trebaš me žaliti, to je zadnje što trebam. Ne trebaš se praviti zabrinut. Loše sam, ali-dobro mi je. Znaš, ni ne primjećujem kad se praviš da te briga za mene, da se brineš. Znaš li to? Shvati, ja ne tražim tvoje odobravanje, dopuštenje, zabranu, žaljenje, pohvalu. Ostavi me na miru. Sve ostalo mi ide na živce. I na jetru. I puna mi je kapa. A još puniji kufer. Pričam, radim, OSJEĆAM SAMO ZBOG SEBE. A pišem…pišem jer mi je tako lakše. I jebe mi se. Ovo je MojBlog. I ako ti je već dopušteno pročitati, zadrži komentare za sebe.

Ne shvaćam kako ne razumiješ!

 

(posvećeno svima…i nikome… od moje mušice)