Otvaraš oči.
Oči otvaraš samo zato što te boli.
Svaki put kad progutaš slinu, zapeče te u grlu.
Kao da si progutao komadić stakla.
Ne progutaš li slinu, postaju tvoja usta suha, a jezik ljepljiv.
Ne možeš više disati.
Zvonjava. U ravnomjernim intervalima.

Podižeš slušalicu.
Ljubazni muški glas govori jezikom koji ne razumiješ. Pokušavaš se zahvaliti na brizi, međutim umjesto vlastitog glasa čuješ nerazgovijetno krkljanje.
Otvaraš oči i zuriš u strop.
Ništa. Ne misliš.

Na noćnom ormariću čaša mlijeka, šest oštriga i mala bočica puna tableta.
Ravnomjerni šum klima uređaja.
Svijetleći neon.
Tihi zvuci polaganog klizanja predmeta.
Blizu. Nedaleko.

Vjerojatno je tu još jedna soba.
(...)

written by Nejc Pohar bolditalicstrikestrong

YOUR NAME change the pic if you want. M.I.A.C.H.=Million
Inappropriate
Apologies for
Camouflaging Happiness

.you were so happy in the photographs

msn: mia_pu@hotmail.com

rujan 2010 travanj 2010 prosinac 2009 studeni 2009 studeni 2008 ožujak 2008 prosinac 2007 studeni 2007 listopad 2007 rujan 2007 veljača 2007 siječanj 2007 prosinac 2006 studeni 2006 listopad 2006 rujan 2006 kolovoz 2006 srpanj 2006 lipanj 2006 svibanj 2006 prosinac 2005 studeni 2005 listopad 2005 rujan 2005 kolovoz 2005 srpanj 2005 lipanj 2005 svibanj 2005 travanj 2005 ožujak 2005 veljača 2005 siječanj 2005 prosinac 2004 studeni 2004

♥friend
♥friend
♥friend
♥friend
♥friend
♥friend

credits
BRUSHES. 1 2 3 4 5
IMAGES. yellow-stock biene-stock phoeebstock
BY. shotgun

Ponovno čitam stari scenarij. U mraku, u pozadini još jedan trash reality show. Huh, bar se taj detalj katkad promijeni.

I, dok su svi vani, razmišljam što mi je ovo trebalo. Još jedan film, još uvijek isti krevet.

Otkad sam promijenila grad, rijetko mi se događalo da ostanem sama u stanu.

Štoviše, mogu na prste jedne ruke nabrojati koliko je to puta bilo.

Onda, kad je cimerica bila u Puli.

Onda, kad je cimerica bila u Puli i kad sam bila ljuta na njega i kad je on bio ljut na mene. Kad smo se djetinjasto durili.

Smiješim se. Volim se prisjećati takvih trenutaka koje riješimo upravo onog trenutka kad se kao nešto i zakačimo.

Bezveze. Što mi je ovo trebalo?

Još jedan bljutavi film. „Mislim da ne bih mogao sam ponovno gledati film koji sam već gledao.“

Znaš što? Slažem se.

Jebeni kebab.

 

…Hodanje kroz zidove.

Mislim da mi je sad jasno zašto sam kao mala htjela postati tajnim agentom a ne glupom balerinom.

…I nevidljiva za većinu neprijatelja.

Kill-samoubojstvo.

 

Fuck! Mislim da nisam sama u stanu……

 

Mislim da više nikad neću imati upalu lijevog bubrega.

Nije vrijedno.

 

Oh, mrzim ovo.