Otvaraš oči.
Oči otvaraš samo zato što te boli.
Svaki put kad progutaš slinu, zapeče te u grlu.
Kao da si progutao komadić stakla.
Ne progutaš li slinu, postaju tvoja usta suha, a jezik ljepljiv.
Ne možeš više disati.
Zvonjava. U ravnomjernim intervalima.

Podižeš slušalicu.
Ljubazni muški glas govori jezikom koji ne razumiješ. Pokušavaš se zahvaliti na brizi, međutim umjesto vlastitog glasa čuješ nerazgovijetno krkljanje.
Otvaraš oči i zuriš u strop.
Ništa. Ne misliš.

Na noćnom ormariću čaša mlijeka, šest oštriga i mala bočica puna tableta.
Ravnomjerni šum klima uređaja.
Svijetleći neon.
Tihi zvuci polaganog klizanja predmeta.
Blizu. Nedaleko.

Vjerojatno je tu još jedna soba.
(...)

written by Nejc Pohar bolditalicstrikestrong

YOUR NAME change the pic if you want. M.I.A.C.H.=Million
Inappropriate
Apologies for
Camouflaging Happiness

.you were so happy in the photographs

msn: mia_pu@hotmail.com

rujan 2010 travanj 2010 prosinac 2009 studeni 2009 studeni 2008 ožujak 2008 prosinac 2007 studeni 2007 listopad 2007 rujan 2007 veljača 2007 siječanj 2007 prosinac 2006 studeni 2006 listopad 2006 rujan 2006 kolovoz 2006 srpanj 2006 lipanj 2006 svibanj 2006 prosinac 2005 studeni 2005 listopad 2005 rujan 2005 kolovoz 2005 srpanj 2005 lipanj 2005 svibanj 2005 travanj 2005 ožujak 2005 veljača 2005 siječanj 2005 prosinac 2004 studeni 2004

♥friend
♥friend
♥friend
♥friend
♥friend
♥friend

credits
BRUSHES. 1 2 3 4 5
IMAGES. yellow-stock biene-stock phoeebstock
BY. shotgun

Crta, crta, crta. Koje stablo, tu i tamo. Par znakova pokraj puta. Pa opet jedna crta.  2 vidljive točke u magli. A onda ja. Tebi na putu. Kao mala izgubljena ovčica. Heh, asocijacije.:) tko si? Što si? Prepriječih ti put. Moje duboke isprike. Mea culpa, ništa više.

Znaš li što želiš? Ja sam pjesnik na dnu. A tvoje su riječi bile moje priče. Noću. Bili smo prijatelji. U snovima. Život je san. A mi smo ga živjeli. Izgubljeni u stvarnosti, kao poznanici. I još uvijek smo djeca, ništa više.

I vjerovao si mi. Meni. Potpunom strancu. A ja sam uživala u ljepoti misli. Život je lijep. Opet sam bila hipersenzitivna-u nemoći da pobjegnem tvojim osmjesima. Tvojoj tuzi koja me činila da osjećam kako više nisam sama na svijetu. Baš kao dijete. Samo onako, usput, željela sam pomoći. Da uzvratim barem nečim. Uspjela sam? Nisam?

Sada ti darujem samo priču. U svojoj nemogućnosti to je jedino što mogu. Izvoli. Čuvaj je ovako…nemoćnu, prestrašenu, drhtavu i bojažljivu. Alergičnu na tuđe poglede. Ovako laganu kao pero. Dajem ti je…kao dokaz da sam ti onoga dana prepriječila put. Nas dvoje, u tvojoj tuzi, u mojim slabim pričama. I, kao dokaz da postojimo…u potrazi za srećom.

Ovo posvećujem jednoj osobi kojoj odavno obećah priču. S malom napomenom; nije savršena… bit će onda kada budeš potpuno sretan.:)