Otvaraš oči.
Oči otvaraš samo zato što te boli.
Svaki put kad progutaš slinu, zapeče te u grlu.
Kao da si progutao komadić stakla.
Ne progutaš li slinu, postaju tvoja usta suha, a jezik ljepljiv.
Ne možeš više disati.
Zvonjava. U ravnomjernim intervalima.

Podižeš slušalicu.
Ljubazni muški glas govori jezikom koji ne razumiješ. Pokušavaš se zahvaliti na brizi, međutim umjesto vlastitog glasa čuješ nerazgovijetno krkljanje.
Otvaraš oči i zuriš u strop.
Ništa. Ne misliš.

Na noćnom ormariću čaša mlijeka, šest oštriga i mala bočica puna tableta.
Ravnomjerni šum klima uređaja.
Svijetleći neon.
Tihi zvuci polaganog klizanja predmeta.
Blizu. Nedaleko.

Vjerojatno je tu još jedna soba.
(...)

written by Nejc Pohar bolditalicstrikestrong

YOUR NAME change the pic if you want. M.I.A.C.H.=Million
Inappropriate
Apologies for
Camouflaging Happiness

.you were so happy in the photographs

msn: mia_pu@hotmail.com

rujan 2010 travanj 2010 prosinac 2009 studeni 2009 studeni 2008 ožujak 2008 prosinac 2007 studeni 2007 listopad 2007 rujan 2007 veljača 2007 siječanj 2007 prosinac 2006 studeni 2006 listopad 2006 rujan 2006 kolovoz 2006 srpanj 2006 lipanj 2006 svibanj 2006 prosinac 2005 studeni 2005 listopad 2005 rujan 2005 kolovoz 2005 srpanj 2005 lipanj 2005 svibanj 2005 travanj 2005 ožujak 2005 veljača 2005 siječanj 2005 prosinac 2004 studeni 2004

♥friend
♥friend
♥friend
♥friend
♥friend
♥friend

credits
BRUSHES. 1 2 3 4 5
IMAGES. yellow-stock biene-stock phoeebstock
BY. shotgun

   A kiše niotkud… Bilo bi krasno kad bi pala i oprala ovo moje razočaranje koje me toliko tišti. Svu ovu bol koja izbija kroz pore cijelog mojeg bića ponovno udišem kao da se utapam u bespuću tvoje nepostojanosti. Sad si samo prah. Težak uteg kojeg i dalje nosim oko vrata dok tražim izlaz iz ovog prokletog oceana. A sva mora su toliko daleko, toliko daleko. Gubim dah samo razmišljajući o tvojim pokretima. Mislili su da će odlazak biti težak. Mislila sam da se nikad nećemo moći rastati. Trebalo je trajati vječno. I toliko je suza trebalo poteći. Tada bih se kupala u oceanima svojih suza; onako naga sa strahom u očima. Naš san… nisam ni predočiti mogla koliko me trebalo boljeti gledati te kako odlaziš.

  No sada je sve tu… Teški oblak razočaranja nadvio se nad moje besciljno prostranstvo. Bez kiše. Ni to mi nisi dao. Oblak koji sada ne želi otići. Čak ni onda kad sam pokušavala razumjeti. Čak ni onda kad mi nisi dopustio blizu da se potrudim dati ti podršku. U najvažnijem mogućem trenutku nisam mogla pokazati tko sam zapravo i što prema tebi osjećam. Nisi me učinio svojom već samo usputnom prolaznicom. Jedino što sam bila, bila su pisma moje usamljenosti. Čak ni pjesan o ljepotama života i njegovim slapovima nije me mogao ponovo učiniti osobom. Bila sam duh. I sad sam ostavljena ovdje na uglu kao promrzla mačkica. Gdje si me izgubio?