Otvaraš oči.
Oči otvaraš samo zato što te boli.
Svaki put kad progutaš slinu, zapeče te u grlu.
Kao da si progutao komadić stakla.
Ne progutaš li slinu, postaju tvoja usta suha, a jezik ljepljiv.
Ne možeš više disati.
Zvonjava. U ravnomjernim intervalima.

Podižeš slušalicu.
Ljubazni muški glas govori jezikom koji ne razumiješ. Pokušavaš se zahvaliti na brizi, međutim umjesto vlastitog glasa čuješ nerazgovijetno krkljanje.
Otvaraš oči i zuriš u strop.
Ništa. Ne misliš.

Na noćnom ormariću čaša mlijeka, šest oštriga i mala bočica puna tableta.
Ravnomjerni šum klima uređaja.
Svijetleći neon.
Tihi zvuci polaganog klizanja predmeta.
Blizu. Nedaleko.

Vjerojatno je tu još jedna soba.
(...)

written by Nejc Pohar bolditalicstrikestrong

YOUR NAME change the pic if you want. M.I.A.C.H.=Million
Inappropriate
Apologies for
Camouflaging Happiness

.you were so happy in the photographs

msn: mia_pu@hotmail.com

rujan 2010 travanj 2010 prosinac 2009 studeni 2009 studeni 2008 ožujak 2008 prosinac 2007 studeni 2007 listopad 2007 rujan 2007 veljača 2007 siječanj 2007 prosinac 2006 studeni 2006 listopad 2006 rujan 2006 kolovoz 2006 srpanj 2006 lipanj 2006 svibanj 2006 prosinac 2005 studeni 2005 listopad 2005 rujan 2005 kolovoz 2005 srpanj 2005 lipanj 2005 svibanj 2005 travanj 2005 ožujak 2005 veljača 2005 siječanj 2005 prosinac 2004 studeni 2004

♥friend
♥friend
♥friend
♥friend
♥friend
♥friend

credits
BRUSHES. 1 2 3 4 5
IMAGES. yellow-stock biene-stock phoeebstock
BY. shotgun

  U onoj tihoj promukloj noći, nad mali prozor spavaće sobe nadvio se tek mladi mjesec.

Iz krošanja drveća čuje se zvonki zvuk skladnog pjeva lude ptice što ondje svaku večer nemirno skakuće. Dozivajući proljeće.

 

   Ništa o tome ti ne znaš. Ti spavaš.

Onako se rastegao preko cijelog kreveta, raširio i ruke i noge. Pa tiho hrčeš. A ne znaš da te ona u toj istoj tišini milo promatra. Ne znaš da te pokrila kad se niz ulicu zakotrljao lagani vjetar, a sjenke se na zidovima zaigrale poput malene djece u kasno ljetno popodne. I ne znaš da ti je ovlaš dotaknula usnama čelo. Za ljepše snove.

 

   Možda ćeš se sjetiti da je u poodmaklim satima podigla pokrivač i priljubila se uz tebe onako drhtava tražeći zagrljaj, kao zaštitu od neke novopridošle teške hladnoće.

 

   Ujutro, zakopčavajući remen na svojim hlačama izbjegavat ćeš njezin pogled i tiho reći-Idem.

Zrak će se zgusnuti, a samo će ga tišina oštro rezati. Ona će, sjedeći na krevetu obgrliti svoja koljena, gledati iz daljine i, jedva čujno, šapnuti-Znam.

I opet će biti tišina.

 

   Trebat će proći vrijeme da jeka tvojih odlazećih koraka potpuno nestane iz zatajenih misli. Do tada će mljekari dopremiti mlijeko, dječak što raznosi novine opet će nekome razbiti prozor, sunce će se dići i ulicama će zavladati odlučni oni koji su sigurni da tom danu pripadaju, da mu znaju ime i broj, koji znaju kamo i zašto toga dana idu.

    Oni koji ne znaju za ludu pticu koja usred noći zaziva proljeće.

 

  A ona..iznenadit će samu sebe odlučnošću kojom će odjednom istresti tvoje grinje s jastuka, saprat će sa sebe tvoj miris i s popločanog poda pokupiti i baciti tvoje stidne dlake.

 

   A onda će, u tišini, pokriti lice dlanovima.

 

   I ti koji vjeruješ da znaš, ništa, ništa nećeš znati…