<body><div style="width: 100% !important; height: 102px !important; position: absolute !important; top:0px !important; left:0px !important; z-index: 0 !important;line-height: 0px ! important;"><table width="100%" cellspacing="0" cellpadding="0" border="0" style="margin: 0px !important; margin-bottom: 4px !important; color: #5C5C5C !important; padding: 0px !important; width: 100% !important;"><tbody><tr><td align="center" style="background-color: #1F1F1F !important; padding: 0px !important; margin: 0px !important;"><iframe frameborder="0" style="height: 90px; width: 100% !important; background-color: #1F1F1F !important; margin: 0px !important;line-height:0px !important;" marginheight="0" marginwidth="0" scrolling="no" allowtransparency="true" src="/banner/gblog.htm"></iframe></td><td width="33" style="background-color: #1F1F1F !important; margin: 0px ! important; padding: 0px ! important; font-size: 0px ! important;"><a href="/gbodovi.aspx" target="_blank"><img width="33" height="90" src="/images/bannerBox2_icon.gif" style="border: none !important; padding: 0px !important; margin: 0px !important; " /></a></td></tr><tr><td colspan="2" style="margin: 0px ! important; padding: 0px ! important; font-size: 0px ! important;"><img height="5" src="/images/bannerBox1_bottom.gif" style="border: none !important; width: 100% !important; padding: 0px !important; margin: 0px !important;"/></td></tr></tbody></table></div><div style="clear: both;"></div><div style="position: relative !important; margin-top: 102px !important">
PROLOG
Otvaraš oči.
Oči otvaraš samo zato što te boli.
Svaki put kad progutaš slinu, zapeče te u grlu.
Kao da si progutao komadić stakla.
Ne progutaš li slinu, postaju tvoja usta suha, a jezik ljepljiv.
Ne možeš više disati.
Zvonjava. U ravnomjernim intervalima.

Podižeš slušalicu.
Ljubazni muški glas govori jezikom koji ne razumiješ. Pokušavaš se zahvaliti na brizi, međutim umjesto vlastitog glasa čuješ nerazgovijetno krkljanje.
Otvaraš oči i zuriš u strop.
Ništa. Ne misliš.

Na noćnom ormariću čaša mlijeka, šest oštriga i mala bočica puna tableta.
Ravnomjerni šum klima uređaja.
Svijetleći neon.
Tihi zvuci polaganog klizanja predmeta.
Blizu. Nedaleko.

Vjerojatno je tu još jedna soba.
(...)

written by Nejc Pohar bolditalicstrikestrong

WRITTER
YOUR NAME change the pic if you want. M.I.A.C.H.=Million
Inappropriate
Apologies for
Camouflaging Happiness

.you were so happy in the photographs

msn: mia_pu@hotmail.com

ARCHIVES

rujan 2010 travanj 2010 prosinac 2009 studeni 2009 studeni 2008 ožujak 2008 prosinac 2007 studeni 2007 listopad 2007 rujan 2007 veljača 2007 siječanj 2007 prosinac 2006 studeni 2006 listopad 2006 rujan 2006 kolovoz 2006 srpanj 2006 lipanj 2006 svibanj 2006 prosinac 2005 studeni 2005 listopad 2005 rujan 2005 kolovoz 2005 srpanj 2005 lipanj 2005 svibanj 2005 travanj 2005 ožujak 2005 veljača 2005 siječanj 2005 prosinac 2004 studeni 2004

LINKS
♥friend
♥friend
♥friend
♥friend
♥friend
♥friend

BLOG
credits
BRUSHES. 1 2 3 4 5
IMAGES. yellow-stock biene-stock phoeebstock
BY. shotgun

EPILOG
Nije toliko strašno što sam
izgubio identitet.
Više me plaši
što sam se izgubio
tražeći ga.
...pisac: N.N.

...Kiss The Rain...(Billie Meyers)
sub - 23.07.2005

Slika na MojBlogu

I, sada kada me znaš, kada sam potpuno tvoja i ničija više, što sada? Strah me.

 

Još i sada me trnci prolaze. I nakon toliko mjeseci još uvijek mi je stalo. I gola istina sada klizi niz moja usta i iz mojih očiju. Ne postoje riječi koje bi opisale nebesku sreću i potrebu kojom te želim zadržati. I kada ne želim razmišljati o tome, ne mogu si pomoći a da ne osjetim da mi nedostaješ. Noćne misli padaju u ponor, gdje crnilo jede moju dušu i ostavlja tešku bol na površini. Stvarnost pleše na mjesečini. Istoj onoj mjesečini na kojoj me stalno ljubiš. A opet, strah me budućnosti i svemirskih vrata koja vode u nove galaksije, nove veze bez pomaka. Nema svijetla kao ikakve nade da nakon oblaka dolazi sunce. Tko će me tada uvjeravati da se snovi ostvaruju kada nam se ni ovaj san o kojem sinoć pričasmo neće ostvariti?

 

Došli smo daleko na ovom zajedničkom putu gdje nam ni krijesnice nisu bile potrebne-vodila nas je zajednička ljubav. Nešto mi govori da smo na kraju puta… Molim Te, uhvati me za ruku i nemoj puštati vrtlog realnosti da me uzme pod svoje okrilje. Odvedi me daleko, provedimo noć zajedno da Te barem jednom mogu gledati dok spavaš… Izgubimo dan samo gledajući jedno drugog. Snovi se ipak ne ostvaruju. Hoćeš li me probati uvjeriti u suprotno? Strah me. A Tvoje tužne oči ne odaju mnogo.

 

Treba proći još mnogo, a tako mnogo smo već prošli… I treba toliko truda i napora uložiti da održimo ovo što imamo. Vjeruješ li da ćemo uspjeti? Statistike i činjenice nam ne idu na ruku. Strah me. I ne znam hoće li mi sama pomisao na to da smo negdje pod istim nebom pomoći da mi manje nedostaješ… A što kada to pukne? Koliko će suza biti dovoljno da prebrodim taj teški brodolom?

 

Bojim se. Volim te…

 

 

                                   ' Keep in mind
                            Were under the same sky
                            And the nights
                            As empty for me as for you
                            If you feel you can't wait till morning
                            Kiss the Rain

                            Hello?
                            Do you miss me?
                            I hear you say you do,
                            But not the way I'm missing you'

                                                                      Billie Meyers-Kiss The Rain

 

 



8 Goddamnthis
  • Neovisno o boli koja te prati i strahova koji ti vjerojatno malo pomućuju razum, reći ću samo jedno. Postoje laži, proklete laži i statistike. Ne vjeruj im. Snovi se mogu ostvariti SAMO ako imaš snage i volje sanjati.

    Seraphim 24. srpanj 2005 13:36:00

  • za ovaj je san potrebno dvoje...ne znam koliko je druga polovica spremna uložiti snage i volje.

    miach* 24. srpanj 2005 13:49:00

  • Ne vjerujem više u snove, ne vjerujem više u bajke. Život je surov i gadan, otme ti sve. Ja sam živjela san i u sekundi se sve promijenilo. Sada me strah živjeti, a još više me strah sanjati.

    h-man 24. srpanj 2005 21:54:00

  • Najčešće svemu lijepom dođe kraj... Zato pusti nek traje i nemoj ga unaprijed zamišljati. Pokvarit ćeš si doživljaj. Nije bitan cilj, bitno je putovanje... Ili tako nešto.

    spoiledbrat 24. srpanj 2005 22:57:00

  • nemoj se bojati...naučićeš jednom ;))

    faustus 24. srpanj 2005 23:41:00

  • Isuse,kad čitam komentare odmah se sjetim kako je nekad bilo.Uživaj draga moja u frcanju,uživaj u ljubavi dok je imaš,uživaj u svemu lijepome što nosi.Nemoj se opterećivati što će biti da dođe kraj...ja sam se opterećivao previše i time si uništio prilično užitka.Kad dođe kraj prebrodit ćeš koliko god to teško bilo...svemu dođe kraj...ljubavima,lijepim stvarima a i životu.Nemoj plakat,sakupi sve prekrasne momente koje njeguješ u uspomenama i ponesi ih ponosno na kraj života.Moderna vremena su prebrza vremena,dani prolaze bezvezno...izdvoji i uzdigni sve te lijepe trenutke.Jer su neprocjenjivi.Uživaj u ljubavi,uživaj u životu.Tvoj Bezimeni.Pusa.

    Bezimeni 24. srpanj 2005 23:57:00

  • ej,bezimeni...ovo je dio o onim pričama o vezi na daljinu...vidjet ćemo hoće li uspijeti.:(

    miach* 25. srpanj 2005 14:41:00

  • svaki san je samo san; nakon svega. moja veza na daljinu nije uspjela

    martin 3. rujan 2005 2:31:00

Add comment

<