Otvaraš oči.
Oči otvaraš samo zato što te boli.
Svaki put kad progutaš slinu, zapeče te u grlu.
Kao da si progutao komadić stakla.
Ne progutaš li slinu, postaju tvoja usta suha, a jezik ljepljiv.
Ne možeš više disati.
Zvonjava. U ravnomjernim intervalima.

Podižeš slušalicu.
Ljubazni muški glas govori jezikom koji ne razumiješ. Pokušavaš se zahvaliti na brizi, međutim umjesto vlastitog glasa čuješ nerazgovijetno krkljanje.
Otvaraš oči i zuriš u strop.
Ništa. Ne misliš.

Na noćnom ormariću čaša mlijeka, šest oštriga i mala bočica puna tableta.
Ravnomjerni šum klima uređaja.
Svijetleći neon.
Tihi zvuci polaganog klizanja predmeta.
Blizu. Nedaleko.

Vjerojatno je tu još jedna soba.
(...)

written by Nejc Pohar bolditalicstrikestrong

YOUR NAME change the pic if you want. M.I.A.C.H.=Million
Inappropriate
Apologies for
Camouflaging Happiness

.you were so happy in the photographs

msn: mia_pu@hotmail.com

rujan 2010 travanj 2010 prosinac 2009 studeni 2009 studeni 2008 ožujak 2008 prosinac 2007 studeni 2007 listopad 2007 rujan 2007 veljača 2007 siječanj 2007 prosinac 2006 studeni 2006 listopad 2006 rujan 2006 kolovoz 2006 srpanj 2006 lipanj 2006 svibanj 2006 prosinac 2005 studeni 2005 listopad 2005 rujan 2005 kolovoz 2005 srpanj 2005 lipanj 2005 svibanj 2005 travanj 2005 ožujak 2005 veljača 2005 siječanj 2005 prosinac 2004 studeni 2004

♥friend
♥friend
♥friend
♥friend
♥friend
♥friend

credits
BRUSHES. 1 2 3 4 5
IMAGES. yellow-stock biene-stock phoeebstock
BY. shotgun

Ne znam što mi bi danas, ali eto, odoh ja malo do grada… morala sam obaviti neke stvari, kupit bilježnicu i meku olovku za likovni, novu kapu(šiltericu) i pola kile lignji… i tako, šećem i bez ikakvog razloga počnem razmišljati o smislu životu, ljudima koji prolaze kroz tvoj život, smislu i besmislu postojanja… (uglavnom, ništa neobično i čudno za mene)

Onda se sjetim kako je Boxa jučer, na putu do MUP-a, spomenula da joj je u zadnje vrijeme filozofija predobra i da je počela filozofirat…

I tako, počnem se pitati čemu sve to: zašto živimo, zašto postojimo, zašto dišemo? Pa se prebacim na misli o tome kako je živjeti jako komplicirano… pogotovo kad nemaš odgovore na tako česta pitanja…

Sve su mi te misli prolazile glavom dok sam ja prolazila gradom… i tako zamišljena nisam ni shvatila da se 2 m ispred mene nalazi-govno… nemojte me krivo shvatiti, vidjela ga jesam, ali sam bila toliko zaokupljena 'važnim životnim pitanjima' da sam ga jednostavno zaboravila zaobići… bilo je to lijepo oblikovano govance, srednje veličine, neke blijedosmeđe-žuto-zelenkaste boje sa nizom tamnosmeđih pjegica.

Realni čovjek bi to govno uočio, primijetio i zaobišao ga jer bi to govno bila njegova svakodnevica, male životne stvari koje su svaki dan tu… on bi to govance zaobišao jer bi se pazio na svoj život SADA, bavio bi se onime što se SADA događa oko njega… on ne bi razmišljao kao ja o nekim 'jako važnim stvarima bez kojih ne možemo'… on bi ga jednostavno zaobišao.

Ali, ne i ja… ja to govno gledam, promatram, ali ne shvaćam da ono stoji 2 m dalje meni na putu… i tako, zakoračim i zgazim-govno.

I upravo u tom trenutku meni sine-život JE sranje(koliko god simpatično izgledao)!:) ali, jbg, i u život treba ugaziti, baš kao i u govno…:)

 

Inače, stvarno sam danas ugazila u govno…!:) okej, odoh sad oprat patiku…:)