Otvaraš oči.
Oči otvaraš samo zato što te boli.
Svaki put kad progutaš slinu, zapeče te u grlu.
Kao da si progutao komadić stakla.
Ne progutaš li slinu, postaju tvoja usta suha, a jezik ljepljiv.
Ne možeš više disati.
Zvonjava. U ravnomjernim intervalima.

Podižeš slušalicu.
Ljubazni muški glas govori jezikom koji ne razumiješ. Pokušavaš se zahvaliti na brizi, međutim umjesto vlastitog glasa čuješ nerazgovijetno krkljanje.
Otvaraš oči i zuriš u strop.
Ništa. Ne misliš.

Na noćnom ormariću čaša mlijeka, šest oštriga i mala bočica puna tableta.
Ravnomjerni šum klima uređaja.
Svijetleći neon.
Tihi zvuci polaganog klizanja predmeta.
Blizu. Nedaleko.

Vjerojatno je tu još jedna soba.
(...)

written by Nejc Pohar bolditalicstrikestrong

YOUR NAME change the pic if you want. M.I.A.C.H.=Million
Inappropriate
Apologies for
Camouflaging Happiness

.you were so happy in the photographs

msn: mia_pu@hotmail.com

rujan 2010 travanj 2010 prosinac 2009 studeni 2009 studeni 2008 ožujak 2008 prosinac 2007 studeni 2007 listopad 2007 rujan 2007 veljača 2007 siječanj 2007 prosinac 2006 studeni 2006 listopad 2006 rujan 2006 kolovoz 2006 srpanj 2006 lipanj 2006 svibanj 2006 prosinac 2005 studeni 2005 listopad 2005 rujan 2005 kolovoz 2005 srpanj 2005 lipanj 2005 svibanj 2005 travanj 2005 ožujak 2005 veljača 2005 siječanj 2005 prosinac 2004 studeni 2004

♥friend
♥friend
♥friend
♥friend
♥friend
♥friend

credits
BRUSHES. 1 2 3 4 5
IMAGES. yellow-stock biene-stock phoeebstock
BY. shotgun

Ležala je na tepihu dnevnog boravka pred kaminom. Čula je korake u hodniku. Znala je da je to on.

-Draga moj, zar vas boli?, upitao ju je-nešto ste mi bljeđi nego inače.

-Učinila sam glupost. Prešla sam s Dominom vrh Koraljeva grebena.

-Zar želite poginuti?!, uzviknuo je.

-Ne brinite, dobro sam se brinula za vašu Dominu.

On je prešao brzim korakom na drugi kraj sobe, zabrinuto se držeći za glavu.

-Čemu ta galama ako mislite da me boli?, sjetno je upitala.

-Oprostite mi, molim vas-kleknuo je do nje-postupajte sa mnom oštro, zaprijetite mi, recite mi ono što sam zavrijedio, ali nemojte me kazniti zbog moje ljubavi prema vama. Spominjući mi Dominu, udarate moje srce maljem. Milost!

-Zašto mi kazujete takve riječi, prijatelju, kad znate da su nekorisne?

-Zašto mi to radite?!, naglo je ustao i nemirno prešao na drugi kraj sobe.-Zar me ne možete voljeti kao što i ja vas ljubim i volim?

Zastao je, a potom joj se ponovno približio.

-Opet sam nespretan i sebičan! Boli li vas?

-Ah, jadna Domina.

-Ne nosim oružje!-uzviknuo je i pognuo glavu.

-Zar stvarno mislite da vas ubijam?!

Ustuknuo je.-Žena je oduvijek, još od Eve, svjesno činila dobro i zlo!

-Sigurna sam u to. Ono što vi učite, mi osjećamo.

-Pa zašto onda ne osjećate da vas volim?!

-Jer me ne volite!

-Ne pričajte gluposti! Zar ćete mi vi govoriti o mojim osjećajima? Ljubljena moja, večeras ste užasni.

Ona je samo šutjela. Bio je u pravu.

 

Nastavio je;-Zašto ste, dakle, išli na vrh Koraljnog grebena?

-Pitajte Dominu, večeras sam umorna. Pričajte mi priče. Zabavljajte me, prijatelju.

-Što da vam kažem a da već to ne znate? Osjećam se tako malen u vašim očima. Toliko stvari koje znati, a vi ste cijela enigma.

-Ja sam žena. Moja poniznost nema utjecaja u vašim razmišljanjima. Niste u pravu što me volite! Na kraju sam u komadima, skrhana sam, tražim od vas pomoć, treba mi vaša ruka i vi me odbacujete. Ne razumijemo se.

-Večeras ste zlobniji nego ikada.

-Zlobna? Ne, patim, i to je sve. Onda me napustite, prijatelju, jer sada trebam biti sama.

Počela je pričati nešto više za sebe:-Moramo vam se uvijek sviđati, moramo vas odmarati, biti uvijek vesele i imati samo hirove koji vas zabavljaju. Što moram učiniti, prijatelju? Želite li da pjevam, da plešem kad mi umor uzme i glas i snagu u nogama? Jadne žene! Žalim ih!

-Otiđite!-bijesno je viknula.-Gonite se! Bacite se pred svoju Dominu!

Ostao je zaprepašten, nikad je nije vidio takvu.-Oh, ljubavi moja vječna!

-ne znate što je vječnost. Želite me, ali me ne volite.

Pružio je ruku prema njoj. Nije imao pojma o čemu priča. Okrenuo se od nje i počeo plakati.

-Zašto plačete? Budite muškarac. U mojim ste očima sada mali poniženi dječak. Ali vi više niste dijete. Zar nemate ponosa?

Nastavila je tiho;-Kako vam se sviđa ovaj sag što ga je moj jadni David ovdje rasprostro?

 

Poniženo je ustao, otrčao i izgubio se iza vrata. Ona je ponovno legla na tepih ispred kamina i proučavala vatru.