Otvaraš oči.
Oči otvaraš samo zato što te boli.
Svaki put kad progutaš slinu, zapeče te u grlu.
Kao da si progutao komadić stakla.
Ne progutaš li slinu, postaju tvoja usta suha, a jezik ljepljiv.
Ne možeš više disati.
Zvonjava. U ravnomjernim intervalima.

Podižeš slušalicu.
Ljubazni muški glas govori jezikom koji ne razumiješ. Pokušavaš se zahvaliti na brizi, međutim umjesto vlastitog glasa čuješ nerazgovijetno krkljanje.
Otvaraš oči i zuriš u strop.
Ništa. Ne misliš.

Na noćnom ormariću čaša mlijeka, šest oštriga i mala bočica puna tableta.
Ravnomjerni šum klima uređaja.
Svijetleći neon.
Tihi zvuci polaganog klizanja predmeta.
Blizu. Nedaleko.

Vjerojatno je tu još jedna soba.
(...)

written by Nejc Pohar bolditalicstrikestrong

YOUR NAME change the pic if you want. M.I.A.C.H.=Million
Inappropriate
Apologies for
Camouflaging Happiness

.you were so happy in the photographs

msn: mia_pu@hotmail.com

rujan 2010 travanj 2010 prosinac 2009 studeni 2009 studeni 2008 ožujak 2008 prosinac 2007 studeni 2007 listopad 2007 rujan 2007 veljača 2007 siječanj 2007 prosinac 2006 studeni 2006 listopad 2006 rujan 2006 kolovoz 2006 srpanj 2006 lipanj 2006 svibanj 2006 prosinac 2005 studeni 2005 listopad 2005 rujan 2005 kolovoz 2005 srpanj 2005 lipanj 2005 svibanj 2005 travanj 2005 ožujak 2005 veljača 2005 siječanj 2005 prosinac 2004 studeni 2004

♥friend
♥friend
♥friend
♥friend
♥friend
♥friend

credits
BRUSHES. 1 2 3 4 5
IMAGES. yellow-stock biene-stock phoeebstock
BY. shotgun

Hmmm, ne znam… Posljednjih dana me stalno prati ta misao…

Ne znam, takva sam…

 

Ne mogu izgovarati gluposti koje moja frendica želi čuti jer jednostavno ne shvaćam gdje je svemu tome smisao. Takva sam, u svemu tražim smisao. Onda se ona 'naljuti' jer se ja nikad ne glupiram i jer sam uvijek ozbiljna. Mislim, ne ozbiljna u onom smislu da se nikad ne smijem i to… Smijem se, čak i prečesto. Ali, u nekim stvarima ne shvaćam čemu se glupirati.

 

A onda, onaj strah da ću, kad ostarim, žaliti za ovim vremenima i trenucima koje sam provela u ozbiljnosti. Trenucima kad nisam  mogla razbiti svoje granice gluposti, kad nisam mogla prekoračiti te granice i napraviti nešto što je sve, samo ne pametno i smisleno. 

 

Jesam, preozbiljna sam za svoje godine. Stariji nikad ne bi rekli da sam toliko mlada. Govore da su moja razmišljanja preozbiljna za djevojke moje dobi. Je li problem u tome što razmišljam? Trebam li, kao ostali, povoditi se za drugima? Praviti se da mi nije stalo do ničega, a onda se razboliti od ljubomore ili povraćati nad wc školjkom jer unutra, u sebi, smatram da nisam dovoljno lijepa? Samo se glupo smješkati; jer to lijepe, glupe šesnaestogodišnjakinje rade? Je li problem u tome što ne shvaćam da neke stvari ne mogu imati smisao? Jesam li ja kriva što se ne mogu zabavljati kao drugi; što je moja igra razmišljanja preozbiljna za moje vršnjake i što me baš to zabavlja…?

 

Ne znam. Ja sam takva. Potpuno neshvaćeno shvaćena. Moje filozofije su pitanje ozbiljnosti i onoga 'što bi bilo kad bi bilo'… Ja volim razmišljati o tome kako je nastao svemir i ima li on kraja. Podsjeća me čak i na kružnicu. Samo, gdje je njoj početak, a gdje kraj. I sve me to zabavlja. Drugačija sam od drugih. Kao i svi, uostalom. Jesam li posebna? Ne znam. Moguće. Nisam provjeravala. Tjeram li vršnjake na čuđenje kad saznaju da nikad nisam bila pijana, da ne pijem ništa alkoholno i da nikad nisam probala pušiti? Da. Ali, to sam ja. Čemu se čuditi tome, kad to nema smisla.

 

A opet, što ima…?