<body><div style="width: 100% !important; height: 102px !important; position: absolute !important; top:0px !important; left:0px !important; z-index: 0 !important;line-height: 0px ! important;"><table width="100%" cellspacing="0" cellpadding="0" border="0" style="margin: 0px !important; margin-bottom: 4px !important; color: #5C5C5C !important; padding: 0px !important; width: 100% !important;"><tbody><tr><td align="center" style="background-color: #1F1F1F !important; padding: 0px !important; margin: 0px !important;"><iframe frameborder="0" style="height: 90px; width: 100% !important; background-color: #1F1F1F !important; margin: 0px !important;line-height:0px !important;" marginheight="0" marginwidth="0" scrolling="no" allowtransparency="true" src="/banner/gblog.htm"></iframe></td><td width="33" style="background-color: #1F1F1F !important; margin: 0px ! important; padding: 0px ! important; font-size: 0px ! important;"><a href="/gbodovi.aspx" target="_blank"><img width="33" height="90" src="/images/bannerBox2_icon.gif" style="border: none !important; padding: 0px !important; margin: 0px !important; " /></a></td></tr><tr><td colspan="2" style="margin: 0px ! important; padding: 0px ! important; font-size: 0px ! important;"><img height="5" src="/images/bannerBox1_bottom.gif" style="border: none !important; width: 100% !important; padding: 0px !important; margin: 0px !important;"/></td></tr></tbody></table></div><div style="clear: both;"></div><div style="position: relative !important; margin-top: 102px !important">
PROLOG
Otvaraš oči.
Oči otvaraš samo zato što te boli.
Svaki put kad progutaš slinu, zapeče te u grlu.
Kao da si progutao komadić stakla.
Ne progutaš li slinu, postaju tvoja usta suha, a jezik ljepljiv.
Ne možeš više disati.
Zvonjava. U ravnomjernim intervalima.

Podižeš slušalicu.
Ljubazni muški glas govori jezikom koji ne razumiješ. Pokušavaš se zahvaliti na brizi, međutim umjesto vlastitog glasa čuješ nerazgovijetno krkljanje.
Otvaraš oči i zuriš u strop.
Ništa. Ne misliš.

Na noćnom ormariću čaša mlijeka, šest oštriga i mala bočica puna tableta.
Ravnomjerni šum klima uređaja.
Svijetleći neon.
Tihi zvuci polaganog klizanja predmeta.
Blizu. Nedaleko.

Vjerojatno je tu još jedna soba.
(...)

written by Nejc Pohar bolditalicstrikestrong

WRITTER
YOUR NAME change the pic if you want. M.I.A.C.H.=Million
Inappropriate
Apologies for
Camouflaging Happiness

.you were so happy in the photographs

msn: mia_pu@hotmail.com

ARCHIVES

rujan 2010 travanj 2010 prosinac 2009 studeni 2009 studeni 2008 ožujak 2008 prosinac 2007 studeni 2007 listopad 2007 rujan 2007 veljača 2007 siječanj 2007 prosinac 2006 studeni 2006 listopad 2006 rujan 2006 kolovoz 2006 srpanj 2006 lipanj 2006 svibanj 2006 prosinac 2005 studeni 2005 listopad 2005 rujan 2005 kolovoz 2005 srpanj 2005 lipanj 2005 svibanj 2005 travanj 2005 ožujak 2005 veljača 2005 siječanj 2005 prosinac 2004 studeni 2004

LINKS
♥friend
♥friend
♥friend
♥friend
♥friend
♥friend

BLOG
credits
BRUSHES. 1 2 3 4 5
IMAGES. yellow-stock biene-stock phoeebstock
BY. shotgun

EPILOG
Nije toliko strašno što sam
izgubio identitet.
Više me plaši
što sam se izgubio
tražeći ga.
...pisac: N.N.

Na prste obje ruke mogu nabrojati koliko je noći bilo ovako. I poslije sve to sažeti u jedan gnjevni post.
pet - 14.07.2006

Jebeš ti i izgled i popularnost. I to što se svi žele družiti s tobom. I što te svi žele upoznati. Ili te svi znaju, ali ti ne znaš tko su oni. Jebeš sve to.

Sama sam došla. Sama sam otišla. Nisu me ni pozdravili. Nitko od njih.

Ostavljena. Opet.

Po ne znam ni ja koji put. Nije ni prvi ni zadnji put da sam išla sama doma.

U 4 ujutro.

Po mraku.

U novoj haljini. S velikim dekolteom.

Bez para na računu. (Za nijedan poziv: u slučaju nužde si dozlaboga sjeban.)

Pijana. Teturajući.

Tužna. I gnjevna. Ili samo gnjevna. Da.

Štogod.

 

Jebeš ti sve prijatelje. I sve koji žele biti s tobom-kad se svejedno nakon napornog, 4 sata dugog sešuna smješkanja, ti moraš vraćati doma-sama. Nakon onog „neugodnog iskustva“(ovo je previše ublaženi oblik) nakon kojeg dvije godine nisi mogla pogledati ni jednog muškarca osim svojega oca. Jer si previše nježna. I jer te takve neke stvari mogu previše izbaciti iz takta. I opet se nakton toga vraćaš doma sama. I nakon što si se sama sebi zaklela da više nikad nećeš dopustiti da ideš sama doma. Budalo.

Nikad nisam znala održat obećanja. Jbg.

 

To je to:odluka je pala.

Dosta mi je izlazaka. Samo sranja. I cijeđenje onoga što je moglo postati odlična zabavna noć.

 

Ne idem više van. (Bar dok ne položim ovaj faking vozački i nabavim si neki auto!:p)



16 Goddamnthis

Add comment

<