"Ne lomite mi bagrenje, pod njima sam je ljubio, bosonogu i odbeglu od sna."
sub - 10.02.2007
U noćima kao što su ove često razmišljam o tebi….
Najljepše mi je, gledajući u tebe, kad znam da će sve biti u redu. Nekako uvijek sukladno s tim, u ušima neobično lako zvoni rečenica 'kad si zaljubljen ništa ne može poći krivo'.
I to oboje nekako podsvjesno znamo.
U tom će se trenutku svijet pretvoriti u crno-bijeli film.
U tvojim ću očima ja biti heroina. A ti ćeš, obasjan jakim svijetlom reflektora pomalo žmirkati jer si oduvijek bio naviknut na tamu. Do mojeg dolaska.
Gledajući tebe ja ću snivati bez ikakvih briga.
A ti ćeš me fotografirati, onako usnulu bez imalo briga. Ni tebi ni meni tada neće biti bitno što postoji nepravda u svijetu. Ali ću ipak ujutro JA biti ta koja će morati otići. Znaš? Ipak sam ja tvoja heroina.
A ujutro, ja ću se mrštiti i ljutiti, i praviti face i vikati, i ne razgovarati s tobom jer si me fotografirao u tako krivom vremenu. Ispod svog tog mojeg durenja, zapravo će mi biti jako drago što imam nekog poput tebe tko će me promatrati dok spavam i smatrati me lijepom.
A iz istog razloga ti se nećeš ljutiti na mene jer ćeš znati da zapravo glumim i da mi je zapravo, duboko ispod sve te glume, jako drago što si to napravio.
I super ćemo funkcionirati. Zapravo.
A nakon mojeg odlaska, i nakon mojeg brzog povratka, ti ćeš me dočekati sa bijelim ljiljanom u jednostavnoj vazi na sredini stola, sretan što se tvoja heroina vratila.
Kad se san raspline, a film odvrti i posljednju scenu, ja se vraćam u stvarnost u kojoj tebe nema, u kojoj ja tebe čekam i u kojoj zamišljam tebe i mene ponovno zajedno.
Jedva čekam da se ponovno vidimo…..