...nemati petlju...ili...priča o izgubljenim snovima...
sub - 18.06.2005
Jbg…užasno je i tužno kad ti se snovi sruše poput kuće, pa kako god da okreneš i kako god gledao na stvarno stanje stvari stalno razmišljaš o tome koliko si sredstva uložio, koliko truda i volje, a nizašto. I onda te još u stopu prate i razočaranje jer štogod napravio uvijek povrijediš nekoga tko je u tebe vjerovao, to jest, pod uvjetom da imaš nekog takvog. Čovječe, kao da mi se crni oblak nadvio nad glavom.
Nego, kako to inače biva, jedna nesreća donosi drugu. Ne znam koliko je pravomoćno ovo sve nazivati nesrećama. Ipak su to moje nade i moji snovi. I kad ne dobiješ ono što si toliko želio, kad se razočaraš u životu zbog sitnice koja ti je toliko značila, padne jedna domina, a potom, gle čuda, pokrene niz ostalih domina sve dok i posljednja ne dotakne dno, kao da su na ledu pa se skližu sretno. Tko zna, možda je to zbog vlažnog traga suza poteklog zbog one prve domine.
Jer, kad pogledaš, sve je to uglavnom isto. Sve se vrti oko jedne temeljne osi, koja je već pomalo nakrivljena na lijevu stranu od tolikog truda da stoji ravna. To je glavna tema okosnica cijelog mojeg romana. Kad pogledaš gore, što vidiš-plafon s lampom(i po potrebi fluorescentne samoljepljive zvjezdice-ovisi o kreativnosti pojedinca) ili nebo s zvijezdama. Sve ima svoj razlog i ulogu. A kad pogledaš u mene, vidiš…prazninu ili beskrajnu, mirnu pučinu koja ima potencijala da stvori valove, ali joj se ne da-ovisi o načinu gledanja, odnosno percepciji. A opet, nije ni važno jer je percepcija nešto subjektivno. Možeš slobodno reći i da vidiš točno kroz mene. ne brini, neću se ljutiti.
Opet sam se zapetljala u mrežu, a izgubila temeljnu nit vodilju do kraja klupka. Ono što htjedoh reći na početku; izgubila sam snove, a sve što sam toliko htjela…nisam dobila. Možda jednostavno ne znam gubiti. A istina je da nikad nisam bila dobra u igri domina…