...nesnosna teorija zavjere otkrivena pokvarenim dvd-playerom...
ned - 12.11.2006
Nešto što uporno odbijam shvatiti jest onaj dio da se stvarni život ne odvija na filmskom platnu.
Što onda biva?
Miich bude razočarana…
Hoću reći, nema tu onoga da će muškarac tvog života upravo ovog trenutka doći i pokucati na vrata, sa buketom cvijeća, uvjeravajući te kako te voli i kako će te voljeti do kraja života.
Niti tu ima netko dovoljno romantičan da u pola bejzbolske utakmice napiše na veeelikom video panou „volim te“ ili „udaj se za mene“ /što je prilično logično s obzirom da u našim kulturnim krugovima bejzbol i nije baš najzastupljeniji sport, niti imamo ogromne video zidove…al dobro, valjda kužite the point!/.
Stoga, ja glasam za ukidanje romantičnih komedija…osim ako se one na zasnivaju na stvarnim događajima.
Ili makar za poseban predmet u obrazovnim ustanovama kojim će se obavezno 2 puta tjedno objašnjavati djeci da ne smiju vjerovati u filmove…i kako su filmovi samo zavjera međunarodnih vlada.
Ma, u principu, djeci treba ispirati mozgove….
Ovak nekak… /da život po tom pitanju bude kao u Orwellovoj '84.! Buhaha!/
------------------------
Daklem, draga djeco, što smo danas naučili?
|svi u jedan glas|
Da su holivudski filmovi teorija zavjere.
Da u stvarnosti ljudi ne mare previše jedni za druge.
Da muškarac u stvarnom svijetu neće dati život za voljenu ženu.
Da seks nije onakav kakvim se čini na filmskom platnu.
Da većina žena plače nakon romantičnih komedija.
Da su izjave tipa „želim samo da bude sretan/a, čak i ako to podrazumijeva da je/ga moram pustiti s drugim/om“ za naivčine.
Bravo! Što nam onda preostaje?
|svi u isti glas|
Da su filmovi sranje.
A kako ćete postupiti pred nekim filmom?
Zatvorit ćemo oči i moliti da brzo prođe.
Odlično! Sada možete jesti.*
*pojašnjenje:
-u zadnje vrijeme proživljavam teška razočarenja uzrokovana vjerom u ljubav kakvu gledam na nacionalnoj televiziji(jer mi je dvd player za otpad!)