...nešto se bitno mijenja,a ja ne znam što...
pon - 04.04.2005
Oh, Bože! Čak i ne vjerujem u Boga, ali svejedno… Što mi se to događa?? Što se u zadnja dva tjedna toooliko promijenilo? Ja? On? Ne znam… Eh, kad bih bar znala. Vjerojatno ja. UVIJEK ja.
U zadnje sam vrijeme jako živčana. Ta, tko ne bi? Trenutno imam ful haus-jedva izdržim kad nas je troje u obitelji, a kamoli sad kad su tu i baka i djeda. I tako…prečesto zabrijem da nešto nije u redu s nama(s mojim dragim i sa mnom). Onda on spomene neku drugu i moje pjesme, moji snovi padnu u vodi. Pa tek onda počnem zabrijavati i ispadne da je On kriv-A NIJE! Svemu su krive te moje mušice. Koje toliko volim, ali me ponekad stvarno izlude. A onda kad stvarno pretjeram, toliko se grizem da Mu stalno govorim da mi je žao-JER MI JE STVARNO ŽAO!
A onda u ovakvim trenucima niskog samopouzdanja i/ili samopoštovanja ga molim da mi obeća stvari koje je tako lako obećat(izvršit možda malo teže), a koje bi djelovalo poput kante hladne, ledene vode polivene po meni ili bilo kojeg snažnog sredstva za smirenje. I još mi ništa nije obećao. A kako je krenulo, mislim da ni neće… :(
I sad tek shvaćam da je to zato što me strah. Da ne bih ostala sama. To ne volim. Samoću, mislim. I stvarno me jaaako strah. I ne bih mogla podnijeti da ode drugoj… čak iako previše zabrijavam. Valjda neće. Ha?:(
A znate što sam još danas shvatila?? Ja sam jedna, zapravo, jako jadna osoba. Znam toliko ljudi, možda i previše, a ni jedna nije uvijek uz mene. Nemam najbolju prijateljicu, prijatelja. Osim Njega. A što kad On ode? Kako onda? Kome se izjadat? Evo, kao recimo, sad. Toliko me strah, i plačem i vičem i gušim se iznutra, a nemam koga nazvati da me uvjeri da će s Njim sve biti dobro kao što je i prije bilo; da su to samo one moje famozne mušice. Mogu svima sve reći, jer sam naivna i svima vjerujem. I postoji par osoba kojima uvijek sve mogu reći. Ali SAD? Sad ne mogu nazvati nikoga da to podijelim s njim, nekoga kome neće biti teško to slušati… a sad, osjećam se još jadnije jer će me sutradan, dan poslije ili dan poslije toga sažalijevati svi oni koji ovaj post pročitaju a koji me dobro znaju. I znam da će svi nudit svoju pomoć, svi će reći da mogu njih nazvati. Ako to mislite, onda me niste dobro shvatili. Ma, nije ni važno. Kao što nije ništa važno što god da ja kažem… uvijek izrazim mišljenje u kojem kasnije ustuknem, i kažem moju poznatu rečenicu, ona koja nikad neće osvojiti svijet, izgovorena od osobe koja nikad ništa veliko neće postići jer je cijelog svog života govorila: 'Ma, nije ni važno!'
YOUR NAME
change the pic if you want.
M.I.A.C.H.=Million
<