Otvaraš oči.
Oči otvaraš samo zato što te boli.
Svaki put kad progutaš slinu, zapeče te u grlu.
Kao da si progutao komadić stakla.
Ne progutaš li slinu, postaju tvoja usta suha, a jezik ljepljiv.
Ne možeš više disati.
Zvonjava. U ravnomjernim intervalima.

Podižeš slušalicu.
Ljubazni muški glas govori jezikom koji ne razumiješ. Pokušavaš se zahvaliti na brizi, međutim umjesto vlastitog glasa čuješ nerazgovijetno krkljanje.
Otvaraš oči i zuriš u strop.
Ništa. Ne misliš.

Na noćnom ormariću čaša mlijeka, šest oštriga i mala bočica puna tableta.
Ravnomjerni šum klima uređaja.
Svijetleći neon.
Tihi zvuci polaganog klizanja predmeta.
Blizu. Nedaleko.

Vjerojatno je tu još jedna soba.
(...)

written by Nejc Pohar bolditalicstrikestrong

YOUR NAME change the pic if you want. M.I.A.C.H.=Million
Inappropriate
Apologies for
Camouflaging Happiness

.you were so happy in the photographs

msn: mia_pu@hotmail.com

rujan 2010 travanj 2010 prosinac 2009 studeni 2009 studeni 2008 ožujak 2008 prosinac 2007 studeni 2007 listopad 2007 rujan 2007 veljača 2007 siječanj 2007 prosinac 2006 studeni 2006 listopad 2006 rujan 2006 kolovoz 2006 srpanj 2006 lipanj 2006 svibanj 2006 prosinac 2005 studeni 2005 listopad 2005 rujan 2005 kolovoz 2005 srpanj 2005 lipanj 2005 svibanj 2005 travanj 2005 ožujak 2005 veljača 2005 siječanj 2005 prosinac 2004 studeni 2004

♥friend
♥friend
♥friend
♥friend
♥friend
♥friend

credits
BRUSHES. 1 2 3 4 5
IMAGES. yellow-stock biene-stock phoeebstock
BY. shotgun

Da. Danas je dan 39.

Moja odluka će biti sprovedena u djelo.

Sve je u redu. Pozitivna je to odluka, ako gledaš sa pozitivne strane.

Danas odlazim s ovoga bloga.

Blog se ne briše. Bilo bi mi žao obrisati ga. Ostat će ovdje, dok ga vrijeme ne izgubi.

Nastojim ne biti dramatična, ali mi i ne ide baš, ha?

 

Jučer sam srela jednu curu.

Rekla mi je kako je pročitala moj blog. I pohvalila ga je.

Dečko pokraj nas je želio saznati adresu bloga.

Ta cura je dobila adresu od neke druge cure.

A ona pak od nekog drugog dečka.

Osjećam se jeftino. I osjećam da se moj blog osjeća jeftino.

 

To je tako. Kao stari bračni par:

Navika ostaje navika. I sve što jedno osjeća, osjeća i drugo.

To je neminovno stanje stvari.

A sad je došlo vrijeme da se pupčana vrpca odreže.

 

Tvorac je ponosan na svoje djelo.

A ja sam spremna na odlazak.

 

To je to.

Kako je moj dragi prijatelj Martin /:)/ jednom napravio slično, po uzoru na njega, obznanjujem:

blog je ovdje, dopušteno vam je sve stare tekstove i priče kopipejstati(ako vam je gušt…ako nije, ne morate. Mislim, mogli biste…daaa:) )

 

Možda sam još tu negdje. Možda me nema.

Igrajmo se skrivača.

Nađite me...

 

Sada vas sve lijepo pozdravljam, zahvaljujem

na svim komentarima podrške, koji su me u tužnim trenucima obradovali ili mi pokazali kako život ne kroji samo ružne trenutke;

na svim komentarima osude, koji su mi omogućili da shvatim kako trebam biti zahvalna na svojem duhovnom bogatstvu;

na svim prijateljskim obraćanjima, jer je ljepše kad znaš da nisi sam;

i najvažnije, na svim pohvalama koje su me potaknule na još bolje i kvalitetnije pisanje.

 

Ili, kao što bi Adamsovi delfini rekli:

'Doviđenja, i hvala za sve one ribe!'

 

Dan 39. stupa na snagu-SADA.

Sve vas mnogo voli *MIICH.