Otvaraš oči.
Oči otvaraš samo zato što te boli.
Svaki put kad progutaš slinu, zapeče te u grlu.
Kao da si progutao komadić stakla.
Ne progutaš li slinu, postaju tvoja usta suha, a jezik ljepljiv.
Ne možeš više disati.
Zvonjava. U ravnomjernim intervalima.

Podižeš slušalicu.
Ljubazni muški glas govori jezikom koji ne razumiješ. Pokušavaš se zahvaliti na brizi, međutim umjesto vlastitog glasa čuješ nerazgovijetno krkljanje.
Otvaraš oči i zuriš u strop.
Ništa. Ne misliš.

Na noćnom ormariću čaša mlijeka, šest oštriga i mala bočica puna tableta.
Ravnomjerni šum klima uređaja.
Svijetleći neon.
Tihi zvuci polaganog klizanja predmeta.
Blizu. Nedaleko.

Vjerojatno je tu još jedna soba.
(...)

written by Nejc Pohar bolditalicstrikestrong

YOUR NAME change the pic if you want. M.I.A.C.H.=Million
Inappropriate
Apologies for
Camouflaging Happiness

.you were so happy in the photographs

msn: mia_pu@hotmail.com

rujan 2010 travanj 2010 prosinac 2009 studeni 2009 studeni 2008 ožujak 2008 prosinac 2007 studeni 2007 listopad 2007 rujan 2007 veljača 2007 siječanj 2007 prosinac 2006 studeni 2006 listopad 2006 rujan 2006 kolovoz 2006 srpanj 2006 lipanj 2006 svibanj 2006 prosinac 2005 studeni 2005 listopad 2005 rujan 2005 kolovoz 2005 srpanj 2005 lipanj 2005 svibanj 2005 travanj 2005 ožujak 2005 veljača 2005 siječanj 2005 prosinac 2004 studeni 2004

♥friend
♥friend
♥friend
♥friend
♥friend
♥friend

credits
BRUSHES. 1 2 3 4 5
IMAGES. yellow-stock biene-stock phoeebstock
BY. shotgun

    Ah, kako teško i ponekad surovo je slušati ove teške korake tišine u zamku što nekada bijaše naš. Toliko sam vas volio, toliko sam Vas ljubio! Otišli ste i zauvijek u meni ostavili prazninu. Ah, moja predivna Tugo…

Pomisao na Vas još uvijek mi grije srce. I ne mogu dopustiti, dapače, neću dopustiti, da ono u što ste se pretvorili promijeni moje osjećaje i moje mišljenje. Je li stvarno bilo nužno da pobjegnete?

     Nekad sam bio okupan u svijetlu i svoj sreći svijeta dok niste došli Vi, obučena u ljepotu noći. Nisam li Vas i tada hvalio, nisam li Vas i tada molio, preklinjao na koljenima da budete moja? Mnogo sam izgubio, najdraža Tugo. Jeste li stvarno morali otići?

      Zaklinjem se da Vas još i sada čujem, iako Vaš glas već dugo godina čuo nisam, da Vaš glas opet zvonkim glasom umiruje noći, da nisam usamljen čak i kada sam sam na ovom svijetu. Bili ste mi sve; moja moć, moja pjesma, moja priča, moja ljubav, moj život… Vašim odlaskom izgubih dio sebe. I jesam bolestan čovjek, mazohist ako ćemo tako, jer sam u Vašoj boli, onoj tihoj patnji koju ste mi donosili uživao kao kad nevina djevojka uživa u svim bogatstvima. Bol koju ste mi nanosili bila mi je dovoljna. Ja sam licemjer koji je izgubio sve, a našao se u tuzi.

     Tako nevino i plaho, još uvijek osjećam Vaše ljupko tijelo pod mojim prstima, u mojim zagrljajima, u poljupcima kojima sada ne mogu više ni obljubiti sebe…Tugo moja, jedina tugo. Vi, koja imate nevinije ruke od mojih, kojoj su noge lake poput pera, koja još i večeras u mojim mislima pleše taj neuki valcer, u dvorani praznoj tihoj, gdje zvuci koraka mojih nama su jedino glazbalo kao milijun zvonkih violina…

     Vi, Tugo moja, bili ste jedina kurva koju sam u zvijezde utkao, koju sam noćima u boli dozivao. Vi, koja ste me kao kojekakvog patnika ostavili da ležim, kao da Vam ništa značio nisam, Vama, draga moja, sada šaljem kletvu, kao dar moje vjerne i vječne ljubavi. Jer toliko sam suza prolio, a potom popio, sretnih suza koje ste mi donijeli. Ostavili ste mi samo prazninu i nadu da ćete zažaliti, da Vas onaj drugi neće toliko cijeniti… što li sam napravio, miloga mi boga, što?

I ispijenom krvi sada pišem ovo pismo, da ga bacim u vjetar. Nemam više ni nade u Vaš povratak. I to ste mi oduzeli. Tugo moja, gdje ste sada? Sada kada Vas beskrajno trebam…u bespuću tražim područje gdje niste bili, gdje vas nisam volio i dječački naivno držao. Gdje ste?

    Opet sam sam…patnički odjekuje moj krik ovim pustim prostorijama u kojima ste me zaključali. A ovo pismo što na podu leži…izgubio sam sve, izgubio sam Vas, Tugo moja, vrijedi li išta moj život više? U što sam se pretvorio? U ništa…samo običan prah. To sam i bio. Volio sam Vas…a ova moja pisma što ih sada Vama pišem, pustit ću u zaborav, da ih vrijeme samo izbriše…