...pogledaj dolje i reci da te nije strah...
uto - 20.06.2006
Noćas je opet usnuo isti san. Nalazi se u cirkuskoj točki. Hoda po špagi 20 m od zemlje, a ispod samo okrutna svjetina koja nezainteresirano prati svaki njegov korak. I kaos.
Već po ko-zna-koji put on ne može držati ravnotežu i, unatoč onome bijednom kišobranu što ga nosi sa sobom a što je iz sna u san svaki put drugačije boje, pada u taj vrtlog što se hrupi ispod njega.
Tada se budi.
S obzirom da je već 11 sati, on onako mamuran ustaje, odlazi do kuhinje gdje traži nešto za pojest'. Majka je opet negdje otišla(„kod susjede ili u trgovinu? Vjerojatno u trgovinu-opet nema kruha!“). Uzima tv program u jednu, daljinski u drugu ruku i traži na teletekstu rezultate jučerašnjih utakmica. Majka se vratila(„bez kruha!“) i sad stoji iznad njega vičući kako 'opet mora ići potražiti posao, naći ženu, izvući se iz ovog parazitskog života, prestati biti niškoristi..'. „Uvijek isto“, misli si on. Obećava da će se obući i otići potražiti neki posao, ovlaš je pogledavši.
Stavio je neku staru trenirku i, dok nije gledala, uzeo je njezin novi toster te izašao na ulicu. Prodao je toster, dobio nešto malo para, dovoljno za kladionicu. „Danas ću igrati na ženski rukomet“, uplati i ode.
Negdje oko 13h legao je na klupicu u nekom parku i malko odrijemao. Kad se probudio, nazvao je frenda da odu zajedno negdje na cugu, kaže „moram ubiti vrijeme!“. Otišli su u omiljenu pivnicu, saznao je da je izgubio ono što je uložio na kladionici(„neam sreće!“). U birtiji je potrošio i ostatak od one sitne pare što je dobio za toster. Već se smračilo, od frenda je naštekao nešto malo para(dovoljno da otkupi ono što je „posudio“ od majke) i pijan došao doma. Bučio je kao i uvijek zbog čega je majka ustala i pitala ga kako je prošlo. Samo je na brzinu odgovorio da će vjerojatno sutra imati više sreće i otišao spavati.
Te ga je noći nešto užasno kopkalo. Mučio se i mučio, a potom napokon zaspao.
Noćas je opet usnuo isti san. Nalazi se u cirkuskoj točki. Sve je poprilično isto osim kišobrana koji je ove noći bio bijele boje. Kad je pao, probudio se. Sad je otprilike većina stavri počela poprimati slične karakteristike: nema majke(ali ima kruha), baca se na kauč pred televizor, nova prodika(samo što je ovoga puta 'niškoristi' promijenjeno u 'nula' i smanjeni su kriteriji-ne mora više naći ženu, već samo djevojku). Majci ne uzima toster nego mikrovalnu, stavlja pare na nogomet(„šanse su veće“), zove drugog frenda(onom jučer nije vratio pare!), opija se u birtiji, gubi novce, posuđuje od frenda, otkupljuje mikrovalnu, i odlazi doma.
Noćas je opet usnuo isti san.
Jutros kad se probudio, nije čekao majku. Otišao je ranije nego inače, a majci ostavio samo poruku.
Kad se vratila od susjede, njegova je majka uznemireno shvatila da njega nema. Nakon što je pročitala poruku, osmjehnula se, obrisala suzu radosnicu i krenula dalje svojim poslom. Mirno je ustanovila da je on, preko noći, od nule postao jedan. Individua.
Što je u poruci pisalo? „Odlučih se suočiti sa strahom od slobodnog pada.“:)