*Puca je TRIP da je sjena…
uto - 10.10.2006
Ono što sada želim nije mi na dohvat ruke. Ono što sada želim i mogu trenutno nije isto.
Da sada vidim zvijezdu u padu zaželjela bih samo jednu želju.
Jedno.
I ne bi mi bilo bitno ono o čemu inače razmišljam. Ni zdravlje ni ljubav ni novac ni moć.
Ništa mi to ne bi bilo važno.
Jedno.
Kao ni jedno. Samo ta jedna želja.
Da poželim onaj trenutak. Onaj divni trenutak. Ujutro.
Kad spavam i kad se spontano probudim. Onaj trenutak odmah nakon što otvorim oči. Onaj trenutak u kojem ne znaš ništa, u kojem nisi svjestan gdje si. Onda, kad se probudiš i ne znaš tko si, kako ti je ime i kamo pripadaš. Onaj blaženi trenutak-blažen zbog neznanja. Kad ti ništa od prethodne noći ne dolazi na naplatu.
Onaj trenutak kad nisam ni mamurna, ni trijezna. Kad se ne osjećam samosuicidnom. Jer u tom trenutku, u toj jednoj sekundi,
ne znam ni što ta riječ točno znači. Ako uopće nešto i znači.
Kad sam samo tabula raza. Prazna ploča.
Želim taj trenutak. Potreban mi je sada taj trenutak.
Ubila bih za taj trenutak. Sebe. Tebe. Nije bitno.
Bitna je nakana. I ubojstvo s predumišljajem.
Ili ubojstvo iz koristi?
Iz očaja. I potrebe.
Samo sekunda.
Jedna.
Onda kad svjesno znam ništa.