Otvaraš oči.
Oči otvaraš samo zato što te boli.
Svaki put kad progutaš slinu, zapeče te u grlu.
Kao da si progutao komadić stakla.
Ne progutaš li slinu, postaju tvoja usta suha, a jezik ljepljiv.
Ne možeš više disati.
Zvonjava. U ravnomjernim intervalima.

Podižeš slušalicu.
Ljubazni muški glas govori jezikom koji ne razumiješ. Pokušavaš se zahvaliti na brizi, međutim umjesto vlastitog glasa čuješ nerazgovijetno krkljanje.
Otvaraš oči i zuriš u strop.
Ništa. Ne misliš.

Na noćnom ormariću čaša mlijeka, šest oštriga i mala bočica puna tableta.
Ravnomjerni šum klima uređaja.
Svijetleći neon.
Tihi zvuci polaganog klizanja predmeta.
Blizu. Nedaleko.

Vjerojatno je tu još jedna soba.
(...)

written by Nejc Pohar bolditalicstrikestrong

YOUR NAME change the pic if you want. M.I.A.C.H.=Million
Inappropriate
Apologies for
Camouflaging Happiness

.you were so happy in the photographs

msn: mia_pu@hotmail.com

rujan 2010 travanj 2010 prosinac 2009 studeni 2009 studeni 2008 ožujak 2008 prosinac 2007 studeni 2007 listopad 2007 rujan 2007 veljača 2007 siječanj 2007 prosinac 2006 studeni 2006 listopad 2006 rujan 2006 kolovoz 2006 srpanj 2006 lipanj 2006 svibanj 2006 prosinac 2005 studeni 2005 listopad 2005 rujan 2005 kolovoz 2005 srpanj 2005 lipanj 2005 svibanj 2005 travanj 2005 ožujak 2005 veljača 2005 siječanj 2005 prosinac 2004 studeni 2004

♥friend
♥friend
♥friend
♥friend
♥friend
♥friend

credits
BRUSHES. 1 2 3 4 5
IMAGES. yellow-stock biene-stock phoeebstock
BY. shotgun

(Evo, napokon jedan optimističan post…;))

 

Što je to u osmjehu…?

…pitala sam se cijelog popodneva…

Prolazila sam gradom. Mrzovoljna. Inače nisam takva, ali mi se čini da sam ustala na krivu nogu(lijevu ili desnu-još nisam odlučila;)),posvađala se s dvije osobe i prije nego sam progledala, slučajno zakačila dovratak vrata ramenom, zapela za stepenicu i zamalo pobrisala prašinu sa stubišta(oh, kako smiješno i već davno viđeno!)…

 

I dakle, prolazim ja(mrzovoljno) gradom pokraj ljudi koji, također, idu svatko za svojim poslom, gledajući ravno ili u nebo(u ovom slučaju i asfalt je bio jedna od opcija)…

 

I tako, šećem ja i dalje, sva u nekom svojem filmu, dok mi ususret ide jedna žena. Po mojim standardima, žena je u kasnim 40-ima, ali izgleda kao da ima 25, lijepo, moderno obučena i čovjek(ja!) bi pomislio da je umišljena; ono, da ima užasno visoko mišljenje o sebi, da frkće čim joj se netko ne sviđa, diže nos kad joj netko kaže nešto sto ne voli… ma, shvatili ste…

 

I, razmišljam ja tako o njoj krećući joj se ususret. Jadna, žena je valjda primijetila da je odmjeravam. Čovječe, sad kad se sjetim, meni bi bilo užasno neugodno da sam tad bila na njenom mjestu, te bih vjerojatno samo brže-bolje prošla pokraj, skrećući pogled. Ali, ne i Ona… što je bila bliže, to mi se više smiješila. Ljudi moji, ona je meni POKLONILA osmjeh, i to onaj od uha do uha. Onaj lijepi darežljivi osmijeh. U istom trenutku činilo mi se da mi baš taj osmijeh govori: 'hej, mala, diži glavu! Život je lijep! Misli pozitivno!'

 

A zatim je samo prošla pokraj mene.

 

Na mojem se licu prikrao sitan smajl… ne moram ni reći da mi je taj osmijeh uljepšao dan…:))

 

Usput, negdje sam pročitala; 'kada se nekome nasmiješite, devet od deset ljudi će vam uzvratiti osmijehom i uljepšat ćete dan bar dvoje ljudi.'

 

Stoga, osmijesi su besplatni. Podijelite ih s nekim. Podijelite ih sa svima!:)) Miach* vam želi ugodan dan…:))