...Sad kad se samo sjetim...
pet - 19.08.2005
Sad kad se sjetim… vraćam se na staro. I bude mi toplo oko srca. Jer… tražila sam te dugo.
Tražila sam te u pismima i ljubavnim romanima. Tražila sam te na dnu mora, na tuđim sastajalištima, u vrtlogu nemirnih struja. Tražila sam te pod svakim kamenom, ispod svake palme, po svakoj mjesečevoj mijeni. Tražila sam te u ribljem oku, u raljama morskih pasa, u biserju podno kanjona.
Gdje si se skrivao?
Postajala sam očajna, a nalazila sam te samo u svojim snovima. Tražila sam te u drugima, čekala na svim postajama. Ostavljala otiske u pijesku, bacala mrvice kruha. Nisi došao za mnom. Ponovno sam te tražila u knjigama, u kutiji s 'Bajaderama', u svakoj igri s vjetrom. Isčekivala sam te sa jutarnjim kišama, sa pupanjem proljetnog cvijeća. Nisi dolazio. Gdje si se skrivao?
A sad kad se sjetim…
Tražila sam te u ptičjim gnijezdima, na vrhu Mount Everesta, u svakoj čaši(i na njezinom dnu). Pokušavala sam te stvoriti, nacrtati prema onome što sam htjela vidjeti. Tvoj je dolazak naviještao sreću. A sreću sam htjela. Željela sam dobiti ono što sam dugo čekala, ono zbog čega sam bila ponižena i osjećala se jadno kad to nisam imala. Imala sam razloge. Ili sam ih sama izmišljala? Tražila sam tebe da mi obasjaš dan. Tražila sam te da budeš moj. Da napokon dobijem ono što želim, da osjetim onu 'kemiju'. Htjela sam se uvjeriti da nisam izbačena iz stvarnosti, htjela sam se uvjeriti da stvarno postojiš. I čekala sam. Jesam. Jer htjela sam dokazati da romantika nije izopćena iz društva. Htjela sam onim nasilnicima i prevarantima dokazati da tražim nešto, da čekam ono u što sam bila uvjerena.
A sada kad se sjetim…ne znam više što reći.
Tražila sam te svuda, tražila sam te dugo. Napokon se moje čudo i dogodilo. Dokazala sam sebi, dokazala sam njima. I sad sam sretna :) baš kao mala beba. Stvarno i nevjerojatno sretna.
I sad kad si sa mnom, kad je potraga prestala, držim se za ono što sam sama izgradila. Neću dopustiti da ispariš i da mi se opet sakriješ kao sunce prije kiše.