Otvaraš oči.
Oči otvaraš samo zato što te boli.
Svaki put kad progutaš slinu, zapeče te u grlu.
Kao da si progutao komadić stakla.
Ne progutaš li slinu, postaju tvoja usta suha, a jezik ljepljiv.
Ne možeš više disati.
Zvonjava. U ravnomjernim intervalima.

Podižeš slušalicu.
Ljubazni muški glas govori jezikom koji ne razumiješ. Pokušavaš se zahvaliti na brizi, međutim umjesto vlastitog glasa čuješ nerazgovijetno krkljanje.
Otvaraš oči i zuriš u strop.
Ništa. Ne misliš.

Na noćnom ormariću čaša mlijeka, šest oštriga i mala bočica puna tableta.
Ravnomjerni šum klima uređaja.
Svijetleći neon.
Tihi zvuci polaganog klizanja predmeta.
Blizu. Nedaleko.

Vjerojatno je tu još jedna soba.
(...)

written by Nejc Pohar bolditalicstrikestrong

YOUR NAME change the pic if you want. M.I.A.C.H.=Million
Inappropriate
Apologies for
Camouflaging Happiness

.you were so happy in the photographs

msn: mia_pu@hotmail.com

rujan 2010 travanj 2010 prosinac 2009 studeni 2009 studeni 2008 ožujak 2008 prosinac 2007 studeni 2007 listopad 2007 rujan 2007 veljača 2007 siječanj 2007 prosinac 2006 studeni 2006 listopad 2006 rujan 2006 kolovoz 2006 srpanj 2006 lipanj 2006 svibanj 2006 prosinac 2005 studeni 2005 listopad 2005 rujan 2005 kolovoz 2005 srpanj 2005 lipanj 2005 svibanj 2005 travanj 2005 ožujak 2005 veljača 2005 siječanj 2005 prosinac 2004 studeni 2004

♥friend
♥friend
♥friend
♥friend
♥friend
♥friend

credits
BRUSHES. 1 2 3 4 5
IMAGES. yellow-stock biene-stock phoeebstock
BY. shotgun

-Gdje si?, upitala me.

-I ovog sam jutra izgubljen.

 

Ono čega se sada sjećam jest prizor onoga što sam prvo vidio nakon što sam bolno progledao. Sada još osjećam kako sam se sam sebi smijao, izgledajući sam sebi poput tek okoćenog mačeta. Ležao sam na podu kupaonice. Tijelo mi je bilo hladno, hladnije od površine pločica boje tamnije od gustog tamnosivog dima. Nisam imao dovoljno snage pridići se i otkriti otkud ta lokva krvi oko mene.

Ona je uletila u prostoriju. Prostorija nije uopće bila topla. Kao nekada…kada bi ušla i obasjala tamne sobe velikih prostorija. Sada je i dalje kupaonica bila hladna. I sterilna. Osim umazanog poda.

 

-Pa ti krvariš!-postajala je histerična. Ili zabrinuta? Nisam dovoljno došao k sebi da bih uvidio razliku između ta dva osjećaja.

-Da. Pijavica si. Osjećam kako slabim. A ti mi samo piješ krv. Udaraš sa dva fronta: vanjskog i unutrašnjeg.

-Ne budi okrutan! Pisac sam. To je jedino što sam znala. Trudila sam se.. Svim sam se snagama borila! Boljelo me od probijanja kroz tvoje membrane stanica…zavukla sam ti se pod kožu…

-A sad trunem. Zbog tebe…ovisiš o mojoj koži, koja više ne diše! Ja umirem, a ti umireš sa mnom…

-Sve što sam radila, činila sam to radi tebe. I to mi je zahvalnost?

-Sve što si radila, činila si za sebe! Borila si se: borila si se za sebe. Obrisala si zaborav i duboko se zacrtala u moje snove. Poremetila si sve pore mojega bića…nastanila si se u mojem tijelu poput parazita…

 

Više nije govorila. Pomislio sam da će zaplakati. Nije. Znao sam da je čvrst karakter.

-Ustani!, rekla je. Ustani, gade! Ni napadnut se ne možeš braniti..ni izgubljen ne želiš otići! Otišla sam nakratko…da ti bar to malo dostojanstva ostavim. Da se sam pridigneš i odeš pristojno. A kao za inat, ostao si ležati! Moraš li uvijek sve pokvariti?!

 

Tada mi se sve vratilo. Sva bol koju mi je nanijela protekle noći. Nešto me presijeklo. Treba novog domaćina. Potreban joj je netko novi. I u tom sam joj trenutku sve oprostio…

 

-A ljubav?, s nevjericom sam upitao. Želio sam vjerovati da parazitizam nije jedino što ostaje naposljetku…

 

Uzdahnula je.

-Ljubav je prošla. Prespavali smo je…