Otvaraš oči.
Oči otvaraš samo zato što te boli.
Svaki put kad progutaš slinu, zapeče te u grlu.
Kao da si progutao komadić stakla.
Ne progutaš li slinu, postaju tvoja usta suha, a jezik ljepljiv.
Ne možeš više disati.
Zvonjava. U ravnomjernim intervalima.

Podižeš slušalicu.
Ljubazni muški glas govori jezikom koji ne razumiješ. Pokušavaš se zahvaliti na brizi, međutim umjesto vlastitog glasa čuješ nerazgovijetno krkljanje.
Otvaraš oči i zuriš u strop.
Ništa. Ne misliš.

Na noćnom ormariću čaša mlijeka, šest oštriga i mala bočica puna tableta.
Ravnomjerni šum klima uređaja.
Svijetleći neon.
Tihi zvuci polaganog klizanja predmeta.
Blizu. Nedaleko.

Vjerojatno je tu još jedna soba.
(...)

written by Nejc Pohar bolditalicstrikestrong

YOUR NAME change the pic if you want. M.I.A.C.H.=Million
Inappropriate
Apologies for
Camouflaging Happiness

.you were so happy in the photographs

msn: mia_pu@hotmail.com

rujan 2010 travanj 2010 prosinac 2009 studeni 2009 studeni 2008 ožujak 2008 prosinac 2007 studeni 2007 listopad 2007 rujan 2007 veljača 2007 siječanj 2007 prosinac 2006 studeni 2006 listopad 2006 rujan 2006 kolovoz 2006 srpanj 2006 lipanj 2006 svibanj 2006 prosinac 2005 studeni 2005 listopad 2005 rujan 2005 kolovoz 2005 srpanj 2005 lipanj 2005 svibanj 2005 travanj 2005 ožujak 2005 veljača 2005 siječanj 2005 prosinac 2004 studeni 2004

♥friend
♥friend
♥friend
♥friend
♥friend
♥friend

credits
BRUSHES. 1 2 3 4 5
IMAGES. yellow-stock biene-stock phoeebstock
BY. shotgun

...mislila sam post zapoceti temom o lijenoscu,ali necu...

...proslo je tri tjedna od prekida sedam mjeseci duge veze... i danas sam shvatila da je najteze oprostiti se...

...prvi tjedan nisam prihvacala ono sto se dogodilo... srce mi je bilo prepolovljeno,brisala sam suze prije nego su se one stvorile u mojim ocima... sve je to bilo tako daleko od mene... imala sam zatvorene oci pred istinom... nisam htijela shvatiti to,odbijala sam shvatiti...

...drugi tjedan sam dobila njegov sms... nakon njega sam progledala... otvorio mi je oci,a rijeka mojih suza se prelila... nesto u meni se slomilo... plakala sam 4 sata,neprekidno... bezrazlozno...? mozda je i bilo,ali sam plakala... tek sam tada shvatila...

...ovaj tjedan,3.,srela sam ga... nisam znala kako ce reagirati... hoce li stvarno samo proci pokraj mene kao pored duha kao sto je rekao,onako,bez pozdrava? znala sam da je ljut... no,dobila sam vise od hladnog pogleda-pozdrav...

...najvise me bilo strah tog dana... to je bio dan kada sam ga prvi put srela nakon svega... negdje,duboko u meni,jos uvijek me bio strah da ce pogled na njega zaboraviti sve ono sto sam rekla,da cu promijeniti misljenje i zazaliti trenutak kad sam mu rekla:"gotovo je"...

ali,nisam... kad je ponovno otisao,ostala sam stajati,znajuci da nisam pogrijesila... mislila sam da je to bio trenutak kad sam to preboljela... nije bio...

...danas am mu poslala mail,kao odgovor na njegov... znam da me jos uvijek voli,ali,kao sto sam mu rekla,svi znamo da nista nije vjecno... rekla sam mu i to da sam ga voljela koliko god je to moje maleno srce dopustalo,ali da mi nije zao prekida...

...sad tek stvarno mogu reci da sam to preboljela,ali ne i zaboravila... sedam rajskih mjeseci ne zaboravljaju se tako lako...