<body><div style="width: 100% !important; height: 102px !important; position: absolute !important; top:0px !important; left:0px !important; z-index: 0 !important;line-height: 0px ! important;"><table width="100%" cellspacing="0" cellpadding="0" border="0" style="margin: 0px !important; margin-bottom: 4px !important; color: #5C5C5C !important; padding: 0px !important; width: 100% !important;"><tbody><tr><td align="center" style="background-color: #1F1F1F !important; padding: 0px !important; margin: 0px !important;"><iframe frameborder="0" style="height: 90px; width: 100% !important; background-color: #1F1F1F !important; margin: 0px !important;line-height:0px !important;" marginheight="0" marginwidth="0" scrolling="no" allowtransparency="true" src="/banner/gblog.htm"></iframe></td><td width="33" style="background-color: #1F1F1F !important; margin: 0px ! important; padding: 0px ! important; font-size: 0px ! important;"><a href="/gbodovi.aspx" target="_blank"><img width="33" height="90" src="/images/bannerBox2_icon.gif" style="border: none !important; padding: 0px !important; margin: 0px !important; " /></a></td></tr><tr><td colspan="2" style="margin: 0px ! important; padding: 0px ! important; font-size: 0px ! important;"><img height="5" src="/images/bannerBox1_bottom.gif" style="border: none !important; width: 100% !important; padding: 0px !important; margin: 0px !important;"/></td></tr></tbody></table></div><div style="clear: both;"></div><div style="position: relative !important; margin-top: 102px !important">
PROLOG
Otvaraš oči.
Oči otvaraš samo zato što te boli.
Svaki put kad progutaš slinu, zapeče te u grlu.
Kao da si progutao komadić stakla.
Ne progutaš li slinu, postaju tvoja usta suha, a jezik ljepljiv.
Ne možeš više disati.
Zvonjava. U ravnomjernim intervalima.

Podižeš slušalicu.
Ljubazni muški glas govori jezikom koji ne razumiješ. Pokušavaš se zahvaliti na brizi, međutim umjesto vlastitog glasa čuješ nerazgovijetno krkljanje.
Otvaraš oči i zuriš u strop.
Ništa. Ne misliš.

Na noćnom ormariću čaša mlijeka, šest oštriga i mala bočica puna tableta.
Ravnomjerni šum klima uređaja.
Svijetleći neon.
Tihi zvuci polaganog klizanja predmeta.
Blizu. Nedaleko.

Vjerojatno je tu još jedna soba.
(...)

written by Nejc Pohar bolditalicstrikestrong

WRITTER
YOUR NAME change the pic if you want. M.I.A.C.H.=Million
Inappropriate
Apologies for
Camouflaging Happiness

.you were so happy in the photographs

msn: mia_pu@hotmail.com

ARCHIVES

rujan 2010 travanj 2010 prosinac 2009 studeni 2009 studeni 2008 ožujak 2008 prosinac 2007 studeni 2007 listopad 2007 rujan 2007 veljača 2007 siječanj 2007 prosinac 2006 studeni 2006 listopad 2006 rujan 2006 kolovoz 2006 srpanj 2006 lipanj 2006 svibanj 2006 prosinac 2005 studeni 2005 listopad 2005 rujan 2005 kolovoz 2005 srpanj 2005 lipanj 2005 svibanj 2005 travanj 2005 ožujak 2005 veljača 2005 siječanj 2005 prosinac 2004 studeni 2004

LINKS
♥friend
♥friend
♥friend
♥friend
♥friend
♥friend

BLOG
credits
BRUSHES. 1 2 3 4 5
IMAGES. yellow-stock biene-stock phoeebstock
BY. shotgun

EPILOG
Nije toliko strašno što sam
izgubio identitet.
Više me plaši
što sam se izgubio
tražeći ga.
...pisac: N.N.

*Surrender
sri - 20.12.2006

Još i sada je viđam. Sjedi ondje, na ulici. Bosa, bolesna, s upalom pluća.

Još i sada je vidim. Ali ipak, prođem pokraj nje kao da je nevidljiva.

Davno me izbjegavala pogledati. A pokušavala sam joj pomoći. U njezinoj posramljenosti nije bilo mjesta mojoj pomoći.

Još i sada je vidim na ulici. Skrene pogled svaki put kad joj se približi biće koje diše.

Udahni. Izdahni. Udahni. Izdahni.

Izmakni pogled.

Udahni. Nakašlji se.

Ti si mislio da znaš. U svojoj nevažnosti smatrao si da si otkrio svu važnost njezinog života.

Ti si mislio da znaš.

Ali ne znaš ti ništa…

 

Još i sada je viđam. Na vlažnim ulicama ona više ne skakuće po lokvicama.

Dobro joj ide izbjegavanje pogleda.

Ti si mislio da znaš.

Govorili su ti da je crvljiva jabuka zdrava i dobra. Ali tebi se svejedno gadi pomisao da bi mogao prožvakati crva.

 

I sada je vidim. Sjedi zgrčena.

Udahni. Izdahni.

Sada je za mene samo mumija. Živi mrtvac.

Stopila se sa zidovima. Podlegla hladu asfalta. Potpuna, apsolutna mimikrija.

Udahni. Izdahni. Udahni.

Njoj su glasovi govorili: da crta po zidovima, da piše i riše. Da pjeva. Da ne zna što želi.

 

Ti si mislio da znaš.

Ali ne znaš ti ništa.

Njoj su glasovi govorili. Ona nije bila sama. Ona se samo predala.

 



5 Goddamnthis

Add comment

<