*sve što volim.....naprosto.
pon - 19.02.2007
Danas je dan tipa 12. Nedavno sam počela popisivati dane.
Njihovu strukturu, početak, srž i kost i kraj.
I zaključila da je danas dan tipa 12.
Jutro onako, solidno. Nimalo nerviranja.
Nestalo je kiše, nešto razočaranja, naziralo se melankolično sunce. Onda, u suton.
I onda, pred kraj, zahvaljujući Murphyju(jer ništa nije savršeno) dan se mora pokvariti.
Ah, Murphy, zbilja te volim.
I tako, danas je tip dana 12.
Nazivate li ovo bolesnim- moje popisivanje dana-nemojte.
To sam samo ja.
Luda žena.
Pred kraj dana je uvijek burno. Tip 12 ima burne krajeve.
Tada, za smirenje, čitam knjige. To je normalno.
Trudim se da me ne zaboli glava. I to je normalno.
Čitam o vanzemaljskim brodova. Paaa, donekle normalno.
Kada te muči jedan od onih tipa 12 dana, onda nije ni čudno da dođeš do neobičnih zaključaka:
Adamse, i tebe jako volim, ali nakon čitanja ne mogu a da ne pomislim kako si u mladosti imao velikih problema sa autostopiranjem.
Uskoro dolazi dan 39. to je jedan od onih kad se nešto opasno preokrene, donese se bitna odluka i zbilja se provede u djelo. Dan tipa 38 je nešto sličan danu tipa 39 ali za nijansu drugačiji jer se u njemu ozbiljna odluka ne sprovede u djelo. Dakle, dan tipa 39 mi se bliži.
Znat ćete kad tako odlučim.
Obavijestit ću narod da je na snagu stupio dan tipa 39.
I zbilja ću ostaviti obavijesti.
Ne šalim se.
Ima još mnogo tipova dana. Samo ih još nisam sve proživjela otkad sam počela popisivati dane.
Dapače, jedan od onog tipa dana 38 sam imala čak više puta.
Pa tako, sjećam se, u subotu sam odlučila glumiti Holly Golightly, koju naprosto obožavam.
Jedan tako zapanjujuć lik naprosto morate obožavati.
Zaista je šteta, velika šteta što nisam to mogla sprovesti u djelo. Šteta, kažem vam.
Holly, tebe naprosto obožavam.
I obožavam govoriti riječ naprosto jer mi je to tako hollygolightlovski.
Ah, koja šteta zbog toga dana.
Današnje razočaranje nije doseglo granice, pa sam ovaj dan ipak stavila pod tip 12.
A budem li još jednom napisala nešto o čemu nisam htjela pisati(nešto kao do sada), počnite me smatrati ludom.
Veliko sam razočaranje doživjela kad sam shvatila koliko je zapravo ova država nemaštovita, i siromašna materijalima potrebnima za maškare. Jednostavno je nemoguće nabaviti upravo onu jednu sitnicu koja čini temelj tvoje zamaskirane ličnosti. Gle!, (začudo) , ovaj put ne govorim u prenesenom značenju. Ali, nekako, nisam ni očekivala da ću išta naći, pa me ovo razočaranje i nije zapravo toliko pogodilo koliko bi me pogodilo da je ovo tip dana 63.
Već je ovo tip dana 12.
Tako će i ostati.
Ah, jbg. Lude žene prolaze kroz grad.
I, da, sad bi bilo vrijeme da se zabrinete.