<body><div style="width: 100% !important; height: 102px !important; position: absolute !important; top:0px !important; left:0px !important; z-index: 0 !important;line-height: 0px ! important;"><table width="100%" cellspacing="0" cellpadding="0" border="0" style="margin: 0px !important; margin-bottom: 4px !important; color: #5C5C5C !important; padding: 0px !important; width: 100% !important;"><tbody><tr><td align="center" style="background-color: #1F1F1F !important; padding: 0px !important; margin: 0px !important;"><iframe frameborder="0" style="height: 90px; width: 100% !important; background-color: #1F1F1F !important; margin: 0px !important;line-height:0px !important;" marginheight="0" marginwidth="0" scrolling="no" allowtransparency="true" src="/banner/gblog.htm"></iframe></td><td width="33" style="background-color: #1F1F1F !important; margin: 0px ! important; padding: 0px ! important; font-size: 0px ! important;"><a href="/gbodovi.aspx" target="_blank"><img width="33" height="90" src="/images/bannerBox2_icon.gif" style="border: none !important; padding: 0px !important; margin: 0px !important; " /></a></td></tr><tr><td colspan="2" style="margin: 0px ! important; padding: 0px ! important; font-size: 0px ! important;"><img height="5" src="/images/bannerBox1_bottom.gif" style="border: none !important; width: 100% !important; padding: 0px !important; margin: 0px !important;"/></td></tr></tbody></table></div><div style="clear: both;"></div><div style="position: relative !important; margin-top: 102px !important">
PROLOG
Otvaraš oči.
Oči otvaraš samo zato što te boli.
Svaki put kad progutaš slinu, zapeče te u grlu.
Kao da si progutao komadić stakla.
Ne progutaš li slinu, postaju tvoja usta suha, a jezik ljepljiv.
Ne možeš više disati.
Zvonjava. U ravnomjernim intervalima.

Podižeš slušalicu.
Ljubazni muški glas govori jezikom koji ne razumiješ. Pokušavaš se zahvaliti na brizi, međutim umjesto vlastitog glasa čuješ nerazgovijetno krkljanje.
Otvaraš oči i zuriš u strop.
Ništa. Ne misliš.

Na noćnom ormariću čaša mlijeka, šest oštriga i mala bočica puna tableta.
Ravnomjerni šum klima uređaja.
Svijetleći neon.
Tihi zvuci polaganog klizanja predmeta.
Blizu. Nedaleko.

Vjerojatno je tu još jedna soba.
(...)

written by Nejc Pohar bolditalicstrikestrong

WRITTER
YOUR NAME change the pic if you want. M.I.A.C.H.=Million
Inappropriate
Apologies for
Camouflaging Happiness

.you were so happy in the photographs

msn: mia_pu@hotmail.com

ARCHIVES

rujan 2010 travanj 2010 prosinac 2009 studeni 2009 studeni 2008 ožujak 2008 prosinac 2007 studeni 2007 listopad 2007 rujan 2007 veljača 2007 siječanj 2007 prosinac 2006 studeni 2006 listopad 2006 rujan 2006 kolovoz 2006 srpanj 2006 lipanj 2006 svibanj 2006 prosinac 2005 studeni 2005 listopad 2005 rujan 2005 kolovoz 2005 srpanj 2005 lipanj 2005 svibanj 2005 travanj 2005 ožujak 2005 veljača 2005 siječanj 2005 prosinac 2004 studeni 2004

LINKS
♥friend
♥friend
♥friend
♥friend
♥friend
♥friend

BLOG
credits
BRUSHES. 1 2 3 4 5
IMAGES. yellow-stock biene-stock phoeebstock
BY. shotgun

EPILOG
Nije toliko strašno što sam
izgubio identitet.
Više me plaši
što sam se izgubio
tražeći ga.
...pisac: N.N.

.the bleeding clown
uto - 27.11.2007

…a pogledaj me sad.

Od svih 5 priča, ni jedna nije moja. Bez crvenih cipelica, ali poput Dorothy, mučno trčkaram ulicama.

Gdje je sve sivo, gdje predstavljam monokromizam i gdje se ne sramim toga. To je mjesto u koje upadam.

U vrtlog sati, minuta i sekunda. Gdje me centrifugalna sila odvlači, razvlači i uvlači u sebe.

Taj sivi vrtlog vremena što razmazan je kistom…kao tempera.

Nema više vremena, nema ga više. 13 dana.

 

Tik-tak.

Vrijeme je otišlo.

 

I dok se grčim…nastojeći plesati bosa po odvratno hladnim crno-bijelim pločicama. S paukovima.

Grčim se…ogromna, bijela dvorana puni se nekim zvukom. Nisam ja. To više nije moja jeka. To više nisu moje misli.

To je netko tko gleda s prozora.

Gdje je nestala moja reputacija? Više nisam sama. Više nisam…

 

Ogoljena.

Jesam.

 

Ponovno otvaram staru ranu. Samo da bih namjerno krvarila.

Psst!

Šapućeš mi s prozora kako je život ipak ljepši u boji.



7 Goddamnthis

  • :)

    selma 27. studeni 2007 9:32:00

  • i je...lijepši je u BOJAMA...Krasno.Kiss:)))

    medeja7 27. studeni 2007 10:26:00

  • što se ti ne javljaš?:)

    M (Neregistriran) (Neregistriran) 28. studeni 2007 0:56:00

  • paukovi donose sreću znaš... iako ovo nije komentar koji mi je prvi zasvrbio pod prstima... nek te boje podsjete tko si. kis

    Ithiriel 30. studeni 2007 12:05:00

  • jebeš reputaciju:)

    cedrus lebani 30. studeni 2007 21:39:00

  • Ne mogu vjerovati da sam nekad nešto vidio u tebi. Pomislio sam da pišeš lijepe, pametne i zaista posebne stvari, no na kraju vidim da si netko čije pisanje nema veze sa ičim. Ne smatraj ovo vrijeđanjem, to mi nije namjera. Samo želim da shvatiš da tvoji tekstovi zaista nemaju smisla. ... i ne, to nije samo moje mišljenje.

    lepeza (Neregistriran) 6. prosinac 2007 2:36:40

  • ha! moji tekstovi imaju veze sa mnom. a tvoj post JEST vrijeđanje. mene. zašto želiš da JA shvatim da moji postovi NEMAJU smisla? znaš li ti svoj smisao? zna li itko svoj smisao? mi smo ti besramnici koji smo odlučili davati smisao SVEMU oko nas/ili u nama/. moji postovi su vezani samo za mene, ne za tebe. ako ih već nisi shvatio; jesi li možda barem shvatio da oni nisu za tebe? ja sam ta koja svojim postovima daje smisao. jesam. besramna sam. a ti...prvi dojam često zna ispasti krivim. jbg, događa se. ovaj put ne na moju štetu. uživaj u svojem traženju smisla.

    miach* 7. prosinac 2007 21:02:25

Add comment

<