Otvaraš oči.
Oči otvaraš samo zato što te boli.
Svaki put kad progutaš slinu, zapeče te u grlu.
Kao da si progutao komadić stakla.
Ne progutaš li slinu, postaju tvoja usta suha, a jezik ljepljiv.
Ne možeš više disati.
Zvonjava. U ravnomjernim intervalima.

Podižeš slušalicu.
Ljubazni muški glas govori jezikom koji ne razumiješ. Pokušavaš se zahvaliti na brizi, međutim umjesto vlastitog glasa čuješ nerazgovijetno krkljanje.
Otvaraš oči i zuriš u strop.
Ništa. Ne misliš.

Na noćnom ormariću čaša mlijeka, šest oštriga i mala bočica puna tableta.
Ravnomjerni šum klima uređaja.
Svijetleći neon.
Tihi zvuci polaganog klizanja predmeta.
Blizu. Nedaleko.

Vjerojatno je tu još jedna soba.
(...)

written by Nejc Pohar bolditalicstrikestrong

YOUR NAME change the pic if you want. M.I.A.C.H.=Million
Inappropriate
Apologies for
Camouflaging Happiness

.you were so happy in the photographs

msn: mia_pu@hotmail.com

rujan 2010 travanj 2010 prosinac 2009 studeni 2009 studeni 2008 ožujak 2008 prosinac 2007 studeni 2007 listopad 2007 rujan 2007 veljača 2007 siječanj 2007 prosinac 2006 studeni 2006 listopad 2006 rujan 2006 kolovoz 2006 srpanj 2006 lipanj 2006 svibanj 2006 prosinac 2005 studeni 2005 listopad 2005 rujan 2005 kolovoz 2005 srpanj 2005 lipanj 2005 svibanj 2005 travanj 2005 ožujak 2005 veljača 2005 siječanj 2005 prosinac 2004 studeni 2004

♥friend
♥friend
♥friend
♥friend
♥friend
♥friend

credits
BRUSHES. 1 2 3 4 5
IMAGES. yellow-stock biene-stock phoeebstock
BY. shotgun

Cijenim te jer mi ne oduzimaš snagu. Jer me činiš jačom. Postojanom. Ono što stalno želim je mogućnost da uživam u tebi. Makar u viziji tebe, ali to mi ionako nikada nećeš moći oduzeti.

 

Jednom ću ga, uskoro vjerojatno, samo primiti za ruku i nigdje, nigdje ga neću puštati. Sve dok mi se potpuno ne preda. Možda ću ga držati prejako, prečvrsto od čega će on krvariti. Tad će valjda znati da krvari jer će ga moje niti vezati čvrsto za mene. Niti koje će mu se urezati u kožu. Da me, ako bi i koja popustila, nikad ne bi zaboravio. A ostale niti stiskat ću još snažnije. Da mu se urežu duboko, duboko da budu pod kožom. Da ostanu tragovi. Tad će znati zašto sve to radim.

 

Kako je čudno. Sve to što radim. Kao da pada u zaborav sve što se jednom događalo…

Sve osim iskre koju je on zapalio ja nemam svjetlo, dok se provlačim kroz tunele u koje sam zalutala, tražeći smijeh koji sam jednom možda izgubila, a koji je iz njega izlazio; tražeći suze koje sam popila(svoje suze zbog njega) i postala ranjiva. Previše ranjiva… tako je i moja obrana pala. Nestala. Otopila se.

 

Sada želim da mi ponestane riječi. Želim da zanijeme sati, uguše se glasne sekunde i da brzo dođe dan. Razbijam glavu njime, a da ni ne znam postoji li moja glava uopće…

Sada želim, neizrecivo želim da je on kraj mene i da ga ljubim….samo Njega.

 

Šteta što ne mogu ući u tebe i tamo zauvijek ostati. Zavučena pod tvojom kožom.

Šteta što ne mogu uzeti dio tebe, da se smirim, da snivam.

 

I znaj, ove su misli pretočene u riječi na papiru samo gorivo koje moram potrošiti da dođem do tebe, kako bih i dalje mogla zajedno s tobom lutati otvorenim morima…