Otvaraš oči.
Oči otvaraš samo zato što te boli.
Svaki put kad progutaš slinu, zapeče te u grlu.
Kao da si progutao komadić stakla.
Ne progutaš li slinu, postaju tvoja usta suha, a jezik ljepljiv.
Ne možeš više disati.
Zvonjava. U ravnomjernim intervalima.

Podižeš slušalicu.
Ljubazni muški glas govori jezikom koji ne razumiješ. Pokušavaš se zahvaliti na brizi, međutim umjesto vlastitog glasa čuješ nerazgovijetno krkljanje.
Otvaraš oči i zuriš u strop.
Ništa. Ne misliš.

Na noćnom ormariću čaša mlijeka, šest oštriga i mala bočica puna tableta.
Ravnomjerni šum klima uređaja.
Svijetleći neon.
Tihi zvuci polaganog klizanja predmeta.
Blizu. Nedaleko.

Vjerojatno je tu još jedna soba.
(...)

written by Nejc Pohar bolditalicstrikestrong

YOUR NAME change the pic if you want. M.I.A.C.H.=Million
Inappropriate
Apologies for
Camouflaging Happiness

.you were so happy in the photographs

msn: mia_pu@hotmail.com

rujan 2010 travanj 2010 prosinac 2009 studeni 2009 studeni 2008 ožujak 2008 prosinac 2007 studeni 2007 listopad 2007 rujan 2007 veljača 2007 siječanj 2007 prosinac 2006 studeni 2006 listopad 2006 rujan 2006 kolovoz 2006 srpanj 2006 lipanj 2006 svibanj 2006 prosinac 2005 studeni 2005 listopad 2005 rujan 2005 kolovoz 2005 srpanj 2005 lipanj 2005 svibanj 2005 travanj 2005 ožujak 2005 veljača 2005 siječanj 2005 prosinac 2004 studeni 2004

♥friend
♥friend
♥friend
♥friend
♥friend
♥friend

credits
BRUSHES. 1 2 3 4 5
IMAGES. yellow-stock biene-stock phoeebstock
BY. shotgun

Pitaš me jesam li razočarana?

Ljuta?

 

Hahaha! Smijem ti se, živote…pljujem ti u facu! Sad kad se pozdravljam s tobom, ti se pitaš što nije u redu. Vidiš li paradoks u tome? Ili je on samo meni vidljiv? Prstom upirem u njega, a ti se praviš glupim i slijepim..i to mi je hvala?

Zar ti nikad nije bilo čudno? Zar nikad nisi obratio pažnju na mene?

Nazoveš li me sebičnom, tako mi Boga, proganjat ću te vječno, u ovom životu i svim onima koji dolaze nakon njega.

Sve dok ne ispariš, dok se ne utopiš, dok se ne ugušiš u vlastitoj utopiji nečega što nazivaš vječnim…

 

Ono što si nekad nazivao svojim, sada je samo iskrivljena percepcija tvoje moći. Nadmoći. Premoći. Napuštam ovo mjesto.

Odlazim tamo, gdje je sve bolje.

Pusti me da vjerujem; zar je sad važno što mi moja podsvijest govori drugačije?

Da, možda jesam naivna, ali što je vjera nego jedna beskrajna prozirna naivnost?

 

Kad bih barem znala…pravi put.

Nije više ni važno. Odlazim.

 

Umrla sam onoga dana kad sam se rodila. Umirala sam i još mnogo puta nakon toga. Kakvom me to čini? Protuhom? Duhom? A danas…?

Danas samo odlazim.

 

Vrijeme smrti: 22.55